Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. rujan 2020.

Izdvajamo

Pokoj vječni daju mu, Gospodine!

Pokoj vječni daju mu, Gospodine!

Sarajevo, 7. rujan 2020.

Sahranjen vrhbosanski svećenik vlč. Vladimir Borić

Svetom misom zadušnicom, koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, 7. rujna 2020., u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim mons. Tomom Vukšićem, predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vladimira Borića oprostilo se 40-ak svećenika, pokojnikova živuća braća i sestra i druga rodbina te časne sestre raznih družbi, bogoslovi i drugi vjernici. Od devetoro braće i sestara pokojnog Vladimira, među pokojnima je i franjevac Bosne Srebrene fra Božidar Borić koji je preminuo 2012. godine. Među koncelebrantima bio je i župnik zagrebačke župe Šestine vlč. Robert Šreter koji je rođen u župi Brčko u Bosanskoj Posavini pa mu je krsni i krizmani kum bio upravo tadašnji brčanski kapelan vlč. Vladimir Borić.

Na početku Svete mise vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije, podsjetio je da je vlč. Vladimir u Svećenički dom smješten 9. kolovoza 2013., te da je preminuo u jutarnjim satima 5. rujna 2020. u 84. godini života. „Sarajlija, dalmatinskog duha. Oštroumne misli i britke riječi, kako u govoru tako i u pjevanju, sportu... Proveo je sedam godina u Svećeničkom domu. Obilazeći ovozemne liječnike i sam je bio svjestan da će jednog dana doći poziv od vječnog Liječnika kojem ne treba uputnica nego samo nalazi, nalazi dobrih djela. Vjerujemo i nadamo se da ih je vlč. Borić prikupio kroz svoj bogat svećenički rad“, tim riječima vlč. Stanušić opisao je vlč. Vladimira te potaknuo molitvu za njegovu dušu po zagovoru sv. Marka Križevčanina čiji spomendan Crkva slavi toga dana.

Uvodeći u Svetu misu kardinal Puljić pozdravio je sve nazočne te izrazio kršćansku sućut bližoj i daljnjoj rodbini i potaknuo na molitvu za dušu pok. svećenika Vladimira „koja je pod Bogom, a njegovo tijelo posljednji puta sudjeluje u ovom misnom otajstvu“. „Neka Gospodin bude milostiv svima nama, a pokojnima darežljiv u svom milosrđu“, molio je kardinal Puljić.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da se danas opraštaju od još jednog svećenika koji je godinama djelovao u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. „I upravo, na njegovom sprovodu, ova riječ Božja nas sve opominje: svima nam je stati pred sudište Božje. Možemo na zemlji misliti, raditi po svoju ljudsku, ali kad kucne trenutak smrti, tada sve ovo ljudsko prestaje i ostaje samo ono što smo donijeli pred Božje lice“, rekao je kardinal Puljić potičući sve nazočne da svoj život tako žive te budu spremni doći pred lice Božje. Kazao je da je njih svećenike Gospodin stvorio, a onda posvetio i poslao, da bi na ovoj zemlji vršili njegovu volju i radili na spasenju duša. Istaknuo je da je sva svećenička briga zapravo ljubav Kristova prema duši te da, živeći u Crkvi i za Crkvu, svećenik ništa sebi ne prisvaja jer sve služi Bogu za spas duša.

Kardinal Puljić rekao je i da današnji „ritam života“ ne dopušta misliti o činjenici da živimo i da umiremo, da smo Gospodinovi, te da je ljudski bojati se zakoračiti iz prolaznosti života u vječnost. Podsjetio je na pročitane riječi sv. Pavla apostola iz poslanice Rimljanima: „Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima… Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.“ Potaknuo je sve na molitvu da Bog bude milostiv te svećeniku Vladimiru oprosti sve ono ljudsko, slabo što je učinio te da ga „svojim vječnim svjetlom i svojim zagrljajem božanske ljubavi“ nagradi za sve za što je izgarao i žrtvovao se.

Obraćajući se prisutnim svećenicima, kazao je da je Isusu stalo do svakoga od njih, a osobito do onih duša koje im je povjerio. Potaknuo ih je stoga da čuvaju one koje im je Isus povjerio te poželio da u njima bude žar oduševljenja za Božje poslanje. Naglasio je da je Euharistija najjače jamstvo da se istinski ostvari prolaz iz smrtnog u vječno jer se njome „sjedinjujemo u Isusu Kristu“ u skladu s Isusovim riječima: „Tko jede moje tijelo, neće umrijeti nikada“. „To je, zapravo, nama utjeha kad se suočimo sa smrću – ali utjeha koja nas potiče da i sami budemo svjesni svoje smrtnosti, svojeg kraja na koji se valja spremiti“, istaknuo je kardinal Puljić dodajući da je cilj svakog čovjeka izvršiti ono što Bog od njega traži, a osobito svećenika kojeg Bog pozove, posveti i pošalje.

Na kraju propovijedi kardinal Puljić zahvalio je kao mjesni ordinarij pok. Vladimiru za njegovo svekoliko služenje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a riječi zahvale uputio je i osoblju Svećeničkog doma na čelu s ravnateljem vlč. Stanušićem koji su sedam godina strpljivo pomagali vlč. Vladimiru u njegovoj bolesti.

Ravnatelj Stanušić, opraštajući se od pokojnika, u kratkim je crtama prikazao njegov životni tijek: „Iz brojne obitelji Borić nikla su dva zvanja fra Božidar i vlč. Vladimir ili kako smo ga od milja zvali Boro. Rođen je 11. listopada 1936. u Sarajevu od oca Joze i majke Matije r. Pećar. Kršten je u katedralnoj župi. Osnovu i srednju školu završio je u rodnom gradu Sarajevu, a filozofsko-teološki studij u Đakovu gdje je zaređen za đakona 31. svibnja 1962. te iste godine na Petrovo za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom svoga svećeničkog života bio je na službama župnog vikara u župama: sv. Josipa u Zenici, Komušini i Brčkom. Župnikovao je u Rastičevu, Brusnici, Vukanovićima, Pećniku i Turiću, gdje je bio najduže. Umirovljen je 12. srpnja 2013.“

U ime generacije ređenika riječi oproštaja uputio je umirovljeni vrhbosanski svećenik vlč. Miroslav Agostini: „Onoliko puta u životu umiremo, koliko nam puta umru naši najbliži i najdraži. Tako otprilike danas doživljavam ovaj oproštaj s kolegom i svećeničkim subratom Vladimirom Borićem, dalmatinskih roditeljskih korijena, s kojim sam prolazio godine sjemenišne gimnazije u Zagrebu u Šalati, izvrsnog pjevača i matematičara, pa kasnije godine bogoslovije i svih ređenja u Đakovu. Ovo je, zapravo, moj oproštaj s 11. svećeničkim ređenikom, koncilske 1962. godine. Kao generacija godišnje smo marljivo njegovali uspomene i zajedništvo. Suze rastanka s vlč. Vladimirom obilno teku danas u mojoj duši i hvala Vam što ih sa mnom dijelite. Brišemo ih spasenjski na najuzvišeniji način Euharistijskom žrtvom Isusa Krista koju je i pokojni Vladimir služio na tisuće u svom dugom životnom vijeku. U radu, molitvi, u žrtvama i životnim kušnjama, Vladimir je obavljao kanonsko poslanje u određenim zajednicama mjesne Crkve vrhbosanske i šire. Bili smo dugo i susjedi na župama u Bos. Posavini. Kolegu Vladimira sam uvijek doživljavao kao savjesnog u službi, aktivnog i pobožnog, skromnog, gostoljubivog uzora“, kazao je vlč. Agostini izražavajući sućut najbližoj rodbini.

Sprovodne obrede na sarajevskom Gradskom groblju Bare predvodio je nadbiskup Vukšić uz sudjelovanje katedralnog župnika i dekana preč. Mate Majića i drugih svećenika te rodbine, redovnica i drugih vjernika. Tijelo pokojnog svećenika Vladimira čekat će uskrsnuće mrtvih u Svećeničkoj grobnici Vrhbosanske nadbiskupije. (kta)

foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. rujan 2020.

    Papa: la tutela della vita sia priorità

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: