Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. rujan 2020.

Vijesti

Bugojno, 12. kolovoz 2020.

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ FRA AUGUSTINA TOMASA

Koncelebriranu Misu zadušnicu u župnoj Crkvi sv. Ante Padovanskoga u Bugojnu predslavio je kardinal Puljić

Fra Augustin Tomas, član Provincije Bosne Srebrene, iznenada je preminuo u nedjelju, 9. kolovoza 2020., u prijepodnevnim satima u Domu za stare i nemoćne "Sv. Kristofor" u Novoj Biloj u BiH u 81. godini života i 55. godini svećeništva.

Posljednji ispraćaj pokojnoga fra Augustina bio je u njegovoj rodnoj župi Bugojno u poedjeljak 10. kolovoza. Koncelebriranu Misu zadušnicu u župnoj Crkvi sv. Ante Padovanskoga predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Koncelebriralo je pedesetak svećenika, među kojima je bio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, fojnički gvardijan fra Mirko Majdandžić, dekan Bugojanskog dekanata vlč. Ilija Ivoš te bugojanski župnik fra Hrvoje Radić koji je sve srdačno pozdravio. Potom je i kardinal Puljić sve pozdravio te izrazio „svoju iskrenu kršćansku sućut franjevačkom bratstvu Provincije, kao i samostanu, a osobito rodbini našega pokojnika koji se znao radovati“, rekao je Kardinal. Sa znatnim brojem vjernika za fra Augustina je molilo desetak, uglavnom bugojanskih franjevki. Liturgijsko pjevanje predvodili su s. Ivana Džambas i orguljaš Martin Pavlović, a pri oltaru posluživali su bogoslovi Bosne Srebrene.

Kardinal Puljić je u kratkoj propovijedi, između ostaloga, istaknuo svoju duboku zahvalnost fra Augustinu za sve ono što je kao istinski svećenik i redovnik učinio za Crkvu u Hrvata i hrvatski narod.

Potom je gvardijan Majdandžić pročitao iskrenu kršćansku sućut hvarskoga biskupa Petra Palića provincijalu Marinčiću, obitelji fra Augustina i cijeloj franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene.

„Svjesni smo, smrt uvijek u sebi nosi bol rastanka koju je nemoguće izbjeći. No, kao kršćani vjerujemo kako smrt nema posljednju riječ. Ona je pobijeđena smrću i uskrsnućem našega Spasitelja Isusa Krista.

Zato duboko vjerujem da je i pokojni fra Augustin, naš fra Gušte, preminuo u toj vjeri. Njemu, franjevcu, dobro su bile poznate riječi svetoga Franje: 'Kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetoga Evanđelja'. Živjeti po načinu svetog Evanđelja. U tim je jednostavnim riječima asiškog Siromaška sadržano ono što je pokojni fra Augustin nastojao ostvariti u svojemu životu.

Danas Bogu zahvaljujemo što je velik dio tog svoga nastojanja ostvario i u našoj Hvarskoj biskupiji. Živeći 25 godina u samostanu u Sućurju, pastoralno je djelovao u župama Sućuraj, Gdinj i Bogomolje, prepoznat kao čovjek iskrene radosti i čvrstog prijateljstva sa svim svojim župljanima i svećenicima ove biskupije.

Kao biskup želim u ovome trenutku i na ovaj način reći fra Augustinu HVALA za sve što je učinio za ovu našu Hvarsku crkvu“, poručio je biskup Palić.

A fra Mirko je dodao kako je fra Augustin bio društven, zabavan i jednostavan, šireći pozitivnu energiju s kojima je živio i koje je susretao, osobito svojim osmijehom. „Bio je redovnik, franjevac jake vjere i snažne ustrajnosti. Svjedočo je o svom čudesnom ozdravljenju očiju po zagovoru sv. Lucije. U svojim poteškoćama i bolestima s djetinjim pouzdanjem obraćao se Bogu. Zbog vrlo angažiranog pastoralnog djelovanja u Domu za stare i nemoćne „Sv. Kristofor“ u Novoj Biloj sve tamošnje osoblje smatralo ga je Božjim blagoslovom“, rekao je fra Mirko i zahvalio svima onima koji su pažnjom i ljubavlju olakšali patnje i bolesti fra Augustina. Osobito je zahvalio djelatnicima Doma „Sv. Kristofor“ i medicinskom osoblju bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.

A onda je u ime fra Augustinovih kolega hercegovački franjevac fra Gabrijel Mioč rekao kako je 1966. godine tadašnji vrhbosanski nadbiskup Marko Alaupović 'u našoj bogosloviji u Sarajevu' zaredio 27 bosanskih i hercegovačkih svećenika franjevaca od kojih je danas samo deset živih. „Fra Augustin je bio 'naš dobri duh' kako u 'našoj bogosloviji u Sarajevu' tako i u svim brojnim susretima nas kolega, hercegovačkih i bosanskih svećenika franjevaca. Uvijek je zračio veseljem i ugodnim raspoloženjem i tako nam nikad nije dopuštao da budemo neveseli“, rekao je fra Gabrijel.

U ime obitelji vrlo osjećajno govorio je fra Augustinov zet Tomo Zlojić iz Metkovića koji je zahvalio Bogu što je postao član fra Augustinove obitelji i što je dvadesetak godina bio 'i u dobru i u zlu' s fra Augustinom i njegovom obitelji i rodbinom.

Na kraju je provincijal fra Jozo je rekao: „Život na zemlji je privremena zadaća svih nas. Biblija kaže: 'Odjučer nismo i ništa ne znamo, poput sjene su nam na zemlji naši dani'. U Božjim očima najveći heroji vjere nisu oni koji u ovome životu postignu napredak, uspjeh i moć, nego oni koji se prema životu odnose kao privremenoj zadaći i koji vjerno služe Bogu, očekujući svoju nagradu u nebu. Dragi fra Augustine, odlučio si se u svojoj mladosti sa svojim bratom, pokojnim fra Vinkom Vicom biti svećenik franjevac i u našoj franjevačkoj zajednici živjeti po Evanđelju Isusa Krista. Odlučujući se za Krista i Boga, opredijelio si se za Život, za konačni Smisao ljudskog bića, zapravo za Puninu Života. Jer, Krist je došao da ljudi imaju Život i da ga imaju u izobilju. Oni koji su te poznavali, makar izdaljega, mogli su u tebi prepoznati upravo taj životni stav; a to je otvorenost, radost, neizmjernu ljudsku širinu, ljubav prema čovjeku, prema dobroti i predanost svom svećeničkom i redovničkom pozivu. Slijedeći logiku Evanđelja, znao si da ta ljubav uvijek treba biti konkretna; ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku. Tako si tom ljubavlju volio svoju i našu Provinciju Bosnu Srebrenu, našu mjesnu Crkvu i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Tvoj redovnički i svećenički život iscrpio se u obavljanju raznih službi i dužnosti u Provinciji i u Crkvi. Naše vrijeme na zemlji nije potpuna priča o našemu životu. Moramo čekati do Neba, na sljedeće poglavlje. Potrebna je vjera da bi se na zemlji živjelo kao stranac. Stara je priča ona o umirovljenom misionaru koji se u Ameriku vratio s istim brodom s predsjedikom SAD-a. Predsjednika je dočekalo mnoštvo koje mu je klicalo; vojni orkestar, crveni sag, novinari. A misionar je neopaženo sišao s broda. Pun ogorčenja i saželjenja taj misionar počeo se žaliti Bogu, a Bog ga je tada nježno podsjetio: 'Ali, dijete moje, ti još nisi stigao kući'. Kad život postane težak, kad nas slomi sumnja ili kad se pitamo je li živjeti za Krista uopće vrijedno, sjetimo se da još nismo stigli kući. Kad umremo, nećemo otići od svojega doma, stići ćemo u njega. Hvala Ti, dragi fra Augustine, što si nastojao svim silama, znanjem i strpljenjem, svima oko sebe ponuditi taj put, kao jedino vrijedan nasljedovanja. Hvala ti za sve dobro i ljubav koju si iskazivao onima kojima si bio poslan; svojim vjernicima i svojoj Provinciji Bosni Srebrenoj i Crkvi kojoj si služio. Dragi fra Augustine, Ti si stigao Kući, u Dom svoga Oca nebeskoga, a to je Gospodin, njegovo Lice, njegova Ljubav za koju smo rođeni i za koju si i ti izgarao ovdje na zemlji. Želim da Ti taj susret s Gospodinom bude radostan i da se prepoznaš u očima svoga Oca Nebeskoga“, rekao je provincijal Marinčić koji je nakon mise zadušnice u gradskom groblju Sultanovići predvodio obred ukopa završen s uskrsnom himnom „Kraljice neba, raduj se!“.

Fra Augustin je rođen 23. listopada 1939. godine u mjestu Lug, župa Bugojno, od oca Stjepana i majke Sofije r. Zelić koji su imali četrnaestero djece, od kojih su dva sina postali svećenici, fra Vinko Vice i fra Augustin koji je osnovnu školu pohađao u rodnom Bugojnu (1947-1955), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1955-1959), a Teološki fakultet u Sarajevu (1960-1966).

Redovničko odijelo sv. Franje obukao je 14. srpnja 1959. u Kraljevoj Sutjesci gdje je 15. srpnja sljedeće godine položio prve redovničke zavjete. Tu je i svečano zavjetovan 16. srpnja 1965. godine. Red đakonata primio je 25. ožujka 1966. u Sarajevu u kojemu je zaređen za svećenika 10. srpnja 1966. po rukama nadbiskupa mons. Marka Alaupovića.

U svećeničkom i redovničkom životu obavljao je različite službe u svojoj redovničkoj zajednici i Crkvi u Hrvata. Bio je župni vikar u Gučoj Gori (1967) i u Vitezu (1967-1973). Potom je obavljao službu župnika u župi Ovčarevo (1973-1979) i u župi Livno (1979-1981). Nakon toga bio je župni vikar u župi Lepenica (1981-1982), a onda župnik u župama Dolac (1982-1985) i u Busovači (1985-1991) te u ratno vrijeme župnik u župi Uskoplje (1991-1994). Potom postaje župnik u župi Sućuraj na otoku Hvaru (1994-2000). Od 1996. župnik je i Bogomolja te konačno i župnik Gdinja (2001-2019).

Nakon teške operacije srca u kliničkoj bolnici Magdalena u Krapinskim Toplicama te kraćeg boravka u KBC-u Firule u Splitu 2019. godine odlazi u Dom za stare i nemoćne „Sv. Kristofor“ u Novoj Biloj, gdje ga je smrt zadesila kao jednog od osam članova matičnog samostana Duha Svetoga u Fojnici. (kta/s.m.)

foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2020.

    Il Papa: la terra va contemplata e protetta e spetta a ciascuno di noi

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: