Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

21. rujan 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 32

Katolički tjednik br. 32

Sarajevo, 10. kolovoz 2020.

Katolički tjednik

Obljetnice, uzrok i posljedice

Jedan od bremenitih pojmova koji su na ovdašnjem podneblju, uslijed tektonskih društvenih lomova iz 1990-ih, poprimili i oksimoronski sadržaj jest: branitelji. Pod tim se u Bosni i Hercegovini kriju i oni koji su jurišali da osvoje tuđe, a i oni koji su branili svoj goli život i živote svojih obitelji. Uslijed tegobnoga poraća, status mnogih koji spadaju u tu – kako je preciznije kazati – boračku populaciju, najblaže rečeno je konfuzan. S obzirom da je u Daytonu 1995. definirano kako nema pobjednika i nema poraženih, razvidno je da postoji puno: izigranih i prevarenih. Protok vremena od 25 godina otkrio je kako situacija nerijetko liči na stihove pjesme Đorđa Balaševića: „Odlazi cirkus i ja se pitam sada:/ 'ko je domaćin, a 'ko je bio gost?.... Da l' je sve bilo samo fol?/ Da l' je sve samo jeftin trik?/ Il' sve te maske kriju bol/ i neki sasvim drugi lik?“ (Odlazi cirkus). Istodobno zbog neograničenih mogućnosti reinterpretacija činjenica, odnosno manipulacija minulom stvarnošću, čak se i događaje s kraja II. svjetskog rata, a nekamo li ovoga kojega na prostoru ex-Jugoslavije nazivamo „domovinskim“, odnosno „posljednjim“, koristi u dnevno-političke svrhe te time održava i produbljuje stanje nesređenosti koje rađa novim nepravdama.
 
Na globalnoj razini, svijet u kolovozu 2020. komemorira 75. obljetnicu bacanja atomske bombe i stradavanja Hirošime i Nagasakia. Ono što strši iznad povijesnih fakata jest da ova, bezbroj puta prepričana, priča nikada nije dobila ni svoj moralni niti juridički pravorijek. Svijest prosječnoga stanovnika Sjedinjenih Američkih Država nije mogla stvarno uzdrmati ni nenadmašna reportaža novinara Johna Herseya pod naslovom Hirošima, koju je već 31. kolovoza 1946. objavio New Yorker, a svjedoči o životu petero Japanaca – među kojima je bio i jedan njemački isusovac – poslije preživljene strahote atomske bombe. Iako su je u trenu razgrabili te čak integralno čitali i na radiju, ipak se ništa bitno nije promijenilo: nije uslijedila nikakva re-akcija u vidu sućuti s ljudima koji su, nevini, doživjeli apokalipsu. Štoviše, i danas dok Svjetski Policajac kroji – ili želi krojiti – pravdu na cijeloj kugli zemaljskoj, te na državnoj razini ne postoji barem isprika, a ni pokušaj definiranja odgovornosti za smrt stotina tisuća civila, kojima je jedini zločin bio što su bili živi i na „pogrješnoj strani“. Umjesto toga, usavršavaju se floskule.
 
Slične floskule već četvrt stoljeća svakoga kolovoza odašilju srpski političari pa i neki od vjerskih službenika kada je riječ o obilježavanju hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja. Novitet je što je ove godine na toj matrici u Hrvatskom saboru progovorila članica koalicijske partije vladajuće stranke – Anja Šimpraga, zastupnica SDSS-a. Ona je, kako je spomenula, 1995. bila osmogodišnja djevojčica koja je zajedno sa svojom obitelji i tisućama drugih, zbog Oluje, krenula u zbjeg te se, nakon niza nevolja, našla u Beogradu da bi se 1999. vratila u svoj rodni Knin. Misaono dovodeći na istu ravan protjerivanje Hrvata koje su prethodno učinili pobunjeni Srbi te vojno-redarstvenu akciju oslobađanja okupirana teritorija međunarodno priznate države, koju je poduzela hrvatska strana, a kada je srpsko pučanstvo na poticaj svoga vodstva krenulo u izbjeglištvo, lakonski je konstatirala: „Imam samo jednu želju, gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost!“
 
Ova bi rečenica uistinu bila za zapljeskati kada bismo isključili dovesti u vezu uzrok i posljedicu. Uzrok je simbolički i stvarno tzv. „Balvan revolucija“ koja je bila emanacija politike uspostave velike Srbije zbog koje je stradalo nesrpsko pučanstvo na prostoru bivše zajedničke države. Posljedica je bila Oluja koja je otpuhala okrvavljene kreature te ideje – očito još žive u političkim umovima srpskog naroda. Opravdanost te akcije nedvojbeno je moguće pronaći i u porukama Crkvenog učiteljstva kada kaže: „I dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude međunarodne nadležne vlasti koja će raspolagati prikladnim snagama, dotle se neće moći zanijekati vladama, pošto budu iscrpljene sve mogućnosti mirnih pregovora, pravo na zakonitu obranu“ (GS 79).
 
Piše: Josip Vajdner
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2020.

    Il Papa: la terra va contemplata e protetta e spetta a ciascuno di noi

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: