Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. rujan 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 29

Katolički tjednik br. 29

Sarajevo, 20. srpanj 2020.

Katolički tjednik

Boga i ovdje vidi tko mu stvore gleda

Pod diktaturom individualizma, koja donosi obilate plodove egoizma, u postmodernom je društvu postalo gotovo sramota pozitivno govoriti o drugomu. Poglavito se „teškim grijehom“ smatra afirmativno pisati o ljudima na istaknutom položaju, bilo da je riječ o društveno-političkoj, kulturnoj ili religijskoj sferi. Hvaliti se smije isključivo sebe i ono što netko smatra svojim. No, iako je takav samoljubni stav dio grijeha oholosti, ipak cjelokupan njegov sadržaj ne bi se mogao uopće pojmiti nečim lošim. Štoviše. Govoriti lijepo: o svojoj obitelji – a ne iznositi „prljavi veš u javnost“; o svojoj župi – a ne rogoboriti; o svome gradu – a ne iznova isticati što sve ne valja; o svome narodu – a ne stalno preuzimati ulogu izroda; i o svojoj domovini kao najljepšem kraju na svijetu; spada, zapravo, u iznimne vrline rodoljublja i domoljublja. Poglavito ovo posljednje na ovdašnjem podneblju i nije odviše teško jer ga je Bog s toliko prirodnih ljepota obdario da ga je uistinu teško ozloglasiti i onima koji su po naravi pesimistični. Stoga je razumljivo zašto su se stihovi pjesme Nema raja bez mog rodnog kraja tako spontano udomaćili na slavljima ljudi koji svoje korijene nalaze na bosanskohercegovačkom tlu.

Ove je činjenice – kao i sve ostalo – puno lakše razaznati dovodeći ih u relacije sa sličnima. Tako će, primjerice, u susretu sa Svetom zemljom, osobito kada se iz cvjetne Galileje krene prema kamenitoj i, pustinjskim predjelima išaranoj, Samariji i Judeji, mnogi hodočasnici rezonirati na način: „Pa, dragi Isuse, mogao si izabrati i ljepšu zemlju u kojoj ćeš se roditi.“ Na istom se tragu, ali u suprotnom pravcu, može iščitati reakcija Arapa koji su, do pred aktualnu pandemiju koronavirusa, bili nahrupili u BiH pa na svakom koraku kupovali zemlju koje se naš čovjek – bilo kojega nacionalnog predznaka – nerijetko tako lako odricao i u bescjenje davao. Sarajevska grupa Zabranjeno pušenje to je stanje uhvatila u riječi pjesme Kupi nas, Ali: „Za njega smo Eldorado, zemlja vode, šume, voća/ ne moraš na 48 u svom znoju noge točat' (...) kad se vrati u Dubai, svima će ispričat' Ali/ da je dženet [raj] tu na zemlji/ koju su svi Bosnom zvali.“

Zbilja, ono što bi ljudi na Istoku mogli sanjati, a čega bi se civilizacija na Zapadu samo sjetno mogla spominjati, toga na ovom djeliću pod kapom nebeskom još uvijek ima u izobilju. Tu je – zanemarivši nekoliko urbanih središta zimi – dosta čist zrak; pitke vode ima u izobilju, a Crnomorski i Jadranski sliv s većim rijekama: Savom, Unom, Vrbasom, Bosnom, Drinom te Neretvom, Trebižatom i Trebišnjicom govori o ogromnu hidropotencijalu. A kad tomu pribrojimo (samo veća i značajnija) jezera: Bilećko, Blidinjsko, Boračko, Buško blato, Jablaničko, Kukavičko, Modrac, Prokoško, Ramsko, Šatorsko, Zvorničko... onda naslućujemo koliko je to bogatstvo. Njega odražavaju i mnogobrojni vodopadi poput: Plivskoga, Skakavca, Martin broda i Štrbačkog buka te Kravica, Blihe i Koćuše. Nerijetko su ove rijeke i jezera ukrašeni izvrsnim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Njihovu pak ljepotu i veličinu neupućeni mogu nazrijeti još dok iz zrakoplova promatraju bosanskohercegovačke planine i brda.

A da bi istinita bila konstatacija kako je u usporedbi s Austrijom „naša Bosna ravna k' tepsija“, ne smije se zaboraviti blagorodne semberske i posavske ravnice i brežuljkaste predjele koji su bogomdani za uzgajanje različitoga voća i povrća. Štoviše, kada se uzme u cjelini, gledano od ravničarskog sjevera preko Središnje Bosne pa do hercegovačkog juga, zasigurno je vrlo malo poljodjelskih kultura koje na ovome prostoru ne bi mogle uspijevati. I, primjerice, premda je prva asocijacija za vino – Hercegovina, mnogi toponimi u Bosni otkrivaju kako je i ona prije dolaska Osmanlija bila bogata vinogradima. Nešto od toga se polagano vraća, te postoje pozitivni primjeri u žepačkom i banjolučkom kraju... Uglavnom, Bog je obilato prirodnim ljepotama i mogućnostima blagoslovio ovu zemlju. Vrijeme godišnjih odmora u trenutku sadašnje pandemije, kada se više ni na dnevnoj razini ne zna hoće li neke granice biti zatvorene, dobro bi bilo iskoristiti za susret i upoznavanje s nekim od tih „ostataka raja zemaljskog“. Poglavito valja mlade naraštaje učiti da prirodu ne promatraju kroz prizmu politike te vole svaki dio svoje domovine, jer ljudi, društveni sustavi i državna uređenja su prolazni, a zemlja je – do Božje volje – „vječna“. Učeći se diviti njezinim ljepotama čovjek prepoznaje i tragove njezina Stvoritelja. 


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. rujan 2020.

    Papa Francesco: ricorda la fine e smetti di odiare

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: