Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. rujan 2020.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 21. lipanj 2020.

Propovijed nadbiskupa Vukšića na Misi proslave zaštitnika Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale

Na vanjsku proslavu svetkovine Srca Isusova, zaštitnika Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale, u nedjelju, 21. lipnja 2020. svečano Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Prigodu propovijed uputio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:    
 
Uzoriti gospodine kardinale i ostala braćo biskupi i svećenici!
 
Draga braćo i sestre!
 
Razlog i objekt klanjanja, koje vjernici iskazuju Presvetom Srcu Isusovu, kao i razlog postojanja ove svetkovine uopće, prvenstveno je ljubav, koju Krist ima prema nama, ali je to također i njegovo ljudsko tjelesno srce. To zato što je cijelo čovještvo Isusovo, uključujući njegovo tijelo, dostojno klanjanja, jer je On kao pravi čovjek, po jednoj zajedničkoj božanskoj osobi Isusa Krista, neodvojivo sjedinjen sa svojim božanstvom.
I.
Nauk je Katoličke Crkve, da postoje dva razloga zbog kojih Crkva pridaje ovakvo poklonstvo Srcu božanskog Otkupitelja. „Jedan je onaj koji se odnosi i na druge presvete udove tijela Isusa Krista, a oslanja se na načelo, po kojem znamo da je njegovo Srce, kao najplemenitiji dio ljudske naravi, (…) sjedinjeno s božanskom osobom Riječi. Zbog toga mu treba iskazivati ono poklonstveno štovanje, kojim Crkva štuje osobu samoga Božjeg Sina.
 
Drugi, koji se na poseban način odnosi na božansko Spasiteljevo Srce, te isto tako na poseban način zahtijeva da mu se pridaje božansko štovanje, proizlazi iz toga što je njegovo Srce, više nego li svi drugi udovi njegova tijela, naravni znak, ili simbol njegove beskrajne ljubavi prema ljudskom rodu“ (Pio XII., Enciklika Haurietis aquas o pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, 1956.).
 
Prema nauku istoga crkvenog učiteljstva, Isusovo ljudsko Srce, koje je istovremeno Srce utjelovljene Božje Riječi, vrlo rječito objedinjuje njegovu trostruku ljubav, kojom božanski Otkupitelj, u jedinstvu s Duhom Svetim, neprestano ljubi vječnog Oca i sve ljude.
 
U njemu je naznačena beskrajna božanska ljubav, zajednička svim trima osobama Presvetoga Trojstva, koju je objavio upravo Isus Krist, druga osoba toga Trojstva, sama Riječ Božja.
 
Na drugomu mjestu, u Isusovu Srcu častimo simbol one ljubavi koja, izlivena u njegovu dušu po Duhu Svetom i nastanjena u njegovu Presvetom Srcu, obogaćuje Kristovu ljudsku volju i vodi njegovo ljudsko djelovanje.
 
U Isusovu Srcu častimo također osjetilnu ljubav ljudskoga stvorenja, koja je prirodna svakom čovjeku, i koju je Isus također poznavao. Tako je Isusovo Srce jedinstven veliki znak sveukupnoga postojanja i djelovanja Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, jer je tijelo Isusa Krista oblikovano djelovanjem Duha Svetoga u krilu Djevice Marije – tako ispovijeda katolička vjera – imalo najsavršeniju sposobnost osjećanja i razumijevanja, više negoli ijedan drugi ljudski organizam.
 
II.
 
Od svega ljudskog što je Isus uzeo onoga časa kad se, kako ispovijedamo u Vjerovanju, „utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“, njegovo Srce zaslužuje naše najveće štovanje.
 
Na razini simboličkoga pozitivnog govora, srce se smatra znakom najplemenitije i najduhovnije stvarnosti po kojoj je čovjek prepoznatljiv. Srce je središte osjećanja i težnja, žarište radosti i žalosti. U njemu se ukrštaju odjeci izvana i unutrašnje strepnje. Iz njega polazi snaga koja pokreće i traži susret s drugima. U njemu je početak svakoga herojstva i inicijative. Srce je riječ koja je drugo ime za ljubav.
 
Od najstarijih vremena i u mnogim kulturama srce je sinonim za sveukupan svijet emocija, nakana i poticaja. Tako, dok razmatramo o Isusovu Presvetom Srcu, kao idealnoj slici njegova cijelog čovještva, klanjamo se svemu što najviše označava i objašnjava to njegovo čovještvo, sjedinjeno s božanstvom.
 
Isus se nije zadovoljio da nam daruje sebe samo u nekrvnoj žrtvi sakramenta kruha i vina Posljednje večere, već je tomu htio nadodati krvnu žrtvu Križa Golgote, primjer vrhunskoga svjedočanstva svoje duboke i beskrajne predanosti i želje da ostane vjeran volji Božjoj i djelu spasenja ljudi. Učinivši tako, Isus je ispunio vlastite riječi koje je kazao svojim učenicima: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Po tom činu Isusove ljubavi na Golgoti objavljena je ljubav samoga Boga, kao što nas poučava Sveto Pismo jer: „Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću“ (1 Iv 3,16). Ustvari, kad se na takav način promatra – to jest očima vjere i iskustva Ivana evanđelista – moglo bi se ustvrditi da je naš Gospodin Isus Krist bio pribijen na Križ više unutrašnjim žarom svoje ljubavi negoli brutalnim nasiljem svojih ubojica. Naime, Njegovo stradanje i smrt nisu bili prvenstveno posljedica nepravedne osude i zlosilja, nego su mnogo više dar i plod njegova Srca za mene i posljedica Njegove ustrajne vjernosti i predanja volji Božjoj iz ljubavi. Jer, kao što je pisao sveti Pavao, „u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2,20).
 
III.
 
U Crkvi, koja je službenica tijela i krvi Kristove, traje novi narod Božji kao zajednica Novoga Saveza. Taj Savez je sklopljen i rođen iz krvi Isusa Krista, koji je Veliki svećenik novoga Naroda Božjega. Tako je i Crkva, novi izabrani Narod Božji, dar Isusova Srca. Upravo tu vjeru, svaki put kad slavimo svetu Misu, ispovijedamo Isusovim riječima: „Ovo je kalež moje Krvi novoga i vječnoga Saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha.“
 
U tom smislu, u poslanici Hebrejima, za razliku od opisa Staroga Saveza kojega je Isus došao dopuniti (usp. Mt 5,17), čita se: „Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu“ (Heb 9,11-15).
 
Kažu da biblijski tekstovi Novoga zavjeta čak 152 puta spominju srce, naravno s različitim naglascima i porukama. No od njih je svakako najpoznatija Isusova izreka: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ (Mt 5,8).
 
Čisto srce je molitva i želja Isusovih učenika, a gledati Boga njihova je nada za vječnost i razlog radosti već na ovomu svijetu. Pri tomu su svjesni odgovornosti i poslanja da je Narod Božji Novoga Saveza zajednica krštenika, koji vjeruju u tu Radosnu vijest i navješćuju je. A pri vršenju te časne zadaće, vjerovanja i navješćivanja, mogla bi nam biti od koristi misao koju je, kažu, Majka Terezija negdje rekla: „Radosno srce nastaje, naravno, samo od onoga srca koje izgara od ljubavi.“ A jednako tako i savjet kojega je, možda i s ove propovjedaonice, poručivao sluga Božji Josip Stadler: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce majčinsko, a prema sebi srce sudačko!“
 
I na kraju, završavamo molitvom starozavjetnoga pjesnika: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12). Te sa svetim Pavlom dodajemo: Braćo i sestre, „što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je na srcu!“ (Fil 4,8). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2020.

    Il Papa: la terra va contemplata e protetta e spetta a ciascuno di noi

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: