Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

15. kolovoz 2020.

Pod povećalom

Sarajevo, 9. svibanj 2020.

Sarajevo pod udarom mentalnog barbarstva

Portal nedjelja.ba objavio je, 8. svibnja 2020. komentar vlč. Josipa Vajdnera, urednika "Katoličkog tjednika", pod nazivom „Sarajevo pod udarom mentalnog barbarstva“. Komentar vlč. Vajdnera, u nastavku donosimo u cijelosti:


Da živimo u svijetu gdje je nenormalno odavno postalo „normalno“ jasno je i nepismenima. No, doista se teško ne iznenaditi oblicima te nenormalnosti koji se iznova pojavljuju. U to spadaju i orkestrirani napadi na planiranu misu za žrtve Bleiburške tragedije u Sarajevu.

Taman kada čovjek pomisli kako će nevolja, kao što je ova aktualna pandemija koronavirusa, ljude uozbiljiti i barem potaknuti da preispitaju svoju ljestvicu vrijednosti, dogodi se da ljevičari i određeni bošnjački krug političara u BiH, to svojim postupcima i izjavama u javnosti opovrgnu.

Povod svemu jest najava da će ovogodišnju svetu misu za žrtve pokolja koji je na završetku II. svjetskog rata započeo na Bleiburškom polju i u režiji jugoslavenskih komunističkih partizana nastavio diljem Slovenije, Hrvatske i BiH, umjesto na Bleiburškom polju, vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, predvoditi u Sarajevu 16. svibnja.

Iako je ova vijest odaslana u javnost još 24. travnja 2020., pojedinci i političke institucije tek su se sada javili kako bi osudili slavlje svete mise te održali lekciju kardinalu i katolicima na ovu temu.

SDA, Komšić i Nakaš

Za Stranku demokratske akcije održavanje mise u sarajevskoj katedrali je događaj „koji za primarnu svrhu nema sjećanje na nedužni dio žrtava (žene i djeca), već rehabilitaciju pripadnika ustaškog režima i njegovog naslijeđa“. Zato su osudili ovaj „skup“ o kojemu je kako kažu, informacija stigla uoči Dana pobjede nad fašizmom u Europi. A kao argument naveli su „činjenicu da su u Sarajevu još uvijek živa sjećanja na teror Maksa Luburića u kojem je zvjerski pobijeno preko 10 000 građana ovoga grada“. Okarakterizirali su to kao „još jednu izrazito lošu poruku Katoličke Crkve“ i pozvali je da to ne čini.

U isto „puhalo“ zapuhao je – a kako i ne bi s obzirom da je gdje jest upravo zahvaljujući SDA – i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

„Dajem sebi za pravo da uzoritom kardinalu Puljiću savjetujem, kada je već odlučio da u Sarajevu služi misu za ubijene u Bleiburgu, među kojima je bio veliki broj ratnih zločinaca, da se pomoli i za duše nevino ubijenih žrtava tih istih zločinaca“, naveo je Komšić te onda, podsjetivši na znane zločine koje u počinile ustaše, još dodatno poručio kardinalu „da makar pročita nešto o istim tim zločincima i njihovim zločinima i da sam u sebi prihvati da su ti za koje želi da se moli u sarajevskoj katedrali“.

Ovima, uz ostale, treba dodati i izjavu člana SABNOR-a dr. Bakira Nakaša koji je rekao da je ova misa „provokacija za sve Sarajlije i grad koji je u nekoliko navrata pretrpio fašizam“ te podsjetio na dobro poznatu tezu kako je logično i potrebno bilo da 1945. bude izvršena takva odmazda.

Uvreda svim katolicima

Koristeći glavu za razmišljanje a ne za frizuru, čovjek prosječne pameti na sve ovo bi najradije rekao da „budala i krivih drva nikad neće nestati“, i nastavio svojim poslom. Međutim, zbog onih koji će ovakvom pornografijom ljudske duše biti zavedeni i izmanipulirani, valja ukazati o čemu je zapravo riječ.

Ne ulazeći u ideološke sukobe na matrici ustaša i partizana, nepojmljivo je da i danas postoji netko tko jednostavno ne želi istini pogledati u oči nego vrši pritiske kako bi – kao u najtamnijem dobu neke diktature – zatvorio usta onima koji ipak žele progovoriti.

Iz perspektive vjernika katolika, žalosno je da u cijeloj priči najprije moramo podsjetiti da sveta misa nije nikakav „skup“ i da je teška uvreda kada netko kaže kako ona služi u svrhu „rehabilitacije pripadnika ustaškog režima i njegovog naslijeđa“.

Sveta misa ili euharistija je sakrament kojega je Isus Krist ustanovio na posljednjoj večeri te je ona spomen-čin njegove žrtve i kao takva je „izvor i vrhunac svega kršćanskog života“  (usp. Lumen Gentium, 11). „U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom“ (Kongregacija za sakramente, Naputak Eucharisticum mysterium, 6). Ona je, dakle, „sažetak i ukupnost naše vjere“ (Katekizam Katoličke Crkve, 1327). Slaviti svetu misu znači izvršavati nalog samoga Isusa Krista nalog „što ga je dao u predvečerje svoje muke: 'Ovo činite meni na spomen'“ (usp. KKC 1356). A „Euharistijska žrtva prinosi se također za pokojne vjernike, 'koji su u Kristu preminuli a još se nisu posve očistili', da bi mogli ući u Kristovu svjetlost i mir“ (usp. KKC 1371).

Budući da Crkva ni za koga nije definirala da se nalazi u paklu, možemo konstatirati kako svetu misu valja slaviti za sve krštene pa čak i za one koje prema ovozemaljskim mjerilima s pravom smatramo zločincima, poput Hitlera, Staljina i Tita.

A od mnoštva onih koji su bez ikakva suda i presude na najokrutniji način stradali – poput onoga da su živi zakopani u rudnik – počevši od Bleiburga pa nadalje, zasigurno je bilo i zločinaca, ali također i puno onih koji su ubijeni „na pravdi Boga“…

Znaju li gospoda iz SDA da su svojom navedenom kvalifikacijom – i to u vrijeme muslimanskoga svetog mjeseca ramazana – zapravo duboko „još jednom“ uvrijedili sve katolike? Stoga bi minimum dobrosusjedskih odnosa u ovoj zemlji osjetljivih različitosti zahtijevao iskrenu ispriku!

Anticivilizacijski čin

Nadalje, argumentacija koju u ovom slučaju svi odreda koriste jest da se jednim zločinom pravda drugi zločin. Slaveći misu za žrtve Bleiburške tragedije, tragedije koja prema svim parametrima ima genocidne oblike – jer se sustavno išlo iskorijeniti određenu skupinu jednoga naroda – nitko ne spori da je i ustaški režim činio teške zločine na cijelom području svoje uprave.

Međutim, ne baveći se brojevima jer su oni, kako smo se toliko puta mogli osvjedočiti, najlakše podložni manipulacijama u ideološke svrhe, valja istaknuti bitnu činjenicu: o ustaškim se zločinima nadugo i naširoko kroz 50 godina komunističkoga režima govorilo i pisali i preuveličavalo (!), a o zvjerstvima Titovih partizana i danas se istina teško probija u javnost. Zato bilo kakvo dovođenje u vezu jednoga s drugim u smislu opravdavanja, niveliranja i obezvrjeđivanja jest anticivilizacijski čin.

To bi slično bilo kao kada bi netko genocid u Srebrenici dovodio u vezu sa zločinima koje su počinile bošnjačke snage na području BiH.

Ako tako budemo razmišljali onda ćemo uvijek i žrtve dijeliti na „naše“ i „vaše“, pa posljedično onda i na one koje imaju pravo na pijetet i one koje to nemaju. A to nije ništa drugo nego barbarstvo – već viđeno u komunističkoj diktaturi.

O tomu bi zbilja trebali porazmisliti svi oni koji poput drugova iz SDA, Ž. Komšića i dr. Nakaša dijele lekcije kardinalu Vinku i svima koji ne misle kao oni.

Zbog njih Sarajevo još uvijek trpi mentalno barbarstvo (koje svoje odjelotvorenje ima i u novogradnji!) te je sličnije starozavjetnom Jeruzalemu nego prijestolnici europskih vrijednosti među koje spadaju sloboda izražavanja i vjerske slobode. Stoga je održavanje najavljene svete mise u sarajevskoj prvostolnici, uz ostalo, i doprinos civiliziranoj budućnosti Grada pod Trebevićem.


Piše: Josip Vajdner,
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. kolovoz 2020.

    Udienza Appello Papa Libano

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: