Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

4. srpanj 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 11

Katolički tjednik br. 11

Sarajevo, 16. ožujak 2020.

Katolički tjednik

Političko topovsko meso

Sad je već nedvojbeno kako se cijeli svijet nalazi u pokretu. Kao što je činjenica da se Zemlja okreće oko Sunca, tako nema sumnje da se nalazimo u procesu seoba naroda. Oni koji su se pitali čime će biti obilježeno 21. stoljeće, dobili su odgovor: migracijama. Njihovo odredište je zapadna civilizacija koja je pak došla u nepovratnu fazu urušavanja, odnosno samouništenja. Ne treba biti zloguki prorok, nego samo otvoriti oči pred realnošću pa shvatiti da će se za kojih 30-ak godina (ako ne i ranije) o Europi govoriti s nostalgijom kako se danas, recimo, pripovijeda o Iranu iz 1970-ih. Razvidno je da su u tom procesu odlučujuća dva čimbenika: promjena antropološke definicije čovjeka s izravnim implikacijama na instituciju obitelji i raskid s tradicijom (kao unutarnja dimenzija) te priljev populacije s Istoka koji nosi elemente civilizacijskoga kolonijalizma (kao izvanjska odrednica). O prvom su 2006. u svojoj knjizi Samoubojstvo Zapada na analitički način progovorili Richard Koch i Chris Smith, a drugi se događa nama pred očima. Sve upućuje na to kako su migranti, kojima Bosna i Hercegovina u aktualnom trenutku služi kao parkiralište na proputovanju, nečije sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva. U takvu ozračju postavlja se pitanje: koji je kršćanski odgovor na ove izazove?

Da bi situacija bila jasnija, dobro se prisjetiti sintagme „topovsko meso“. U literaturi ju je navodno prvi uporabio francuski pisac François-René de Chateaubriand (1768. – 1848.) u svom anti-Napoleonovu pamfletu De Bonaparte et des Bourbons iz 1814. Tu je, uz ostalo, napisao: „Prijezir prema životu ljudi i same Francuske došao je do toga da je vojake nazvao 'sirovinom' i 'topovskim mesom'.“ Na hrvatskom govornom području najbolje ju je dočarao Miroslav Krleža u zbirci novela Hrvatski bog Mars gdje progovara o besmislu Prvoga svjetskog rata ironično opisavši pogibiju seljaka kao onih „koji su svi pali kod junačke navale na kotu broj trista trinaest“. Iz toga se može iščitati da je riječ o „žrtvenim janjcima“ ili potrošnoj robi koje moćnici, svjesno računajući na „znatne gubitke“, uporabe u nastojanju postići strateški cilj.

Promatrajući događanja s početka ožujka 2020. na tursko-grčkoj granici, teško se oteti dojmu kako su migranti upravo političko topovsko meso u pokušaju pritisaka i ostvarenja zadanih ciljeva. Ova se lavina „zakotrljala“ nakon što su sirijske snage predsjednika Bašara al-Asada, u pokrajini Idlib, ubile najmanje 33 turska vojnika, u operacijama koje podržava Rusija, kako bi zauzeli i posljednje utočište opozicije. Turski ovodobni sultan Recep Tayyip Erdoğan odmah je obznanio kako pušta oko 75 000 izbjeglica iz Turske prema Grčkoj, odnosno Europskoj uniji. Štoviše, mediji su prenijeli kako turske vlasti organizirano autobusima iz unutarnjih dijelova zemlje dovoze ljude na granicu s Grčkom. Time se pokazuje što bi se moglo dogoditi ako zapadni svijet ne udovolji Erdoğanovim vojnim planovima u Siriji. Poglavito jer je 2. ožujka odbio europsku pomoć od milijardu eura (!) za prihvat migranata u Turskoj.

U takvoj konstelaciji snaga nitko od uključenih strana, dakako, ne mari za ljudske sudbine, za stvarnoga čovjeka koji se nalazi „u pokretu“. A on sa sobom – zasigurno i pod utjecajem lažnih obećanja – donosi drugačiju logiku nego je danas prisutna na Zapadu. Simptomatično je da se i u Europskoj uniji promijenila klima prema dolasku „s Istoka“. Za razliku od 2014. i 2015. kada je Angela Merkel pod politikom „otvorenih vrata“ pozvala da se priljev migranata promatra kao „prilika za sutrašnjicu“, sada se isto nastoji svim silama spriječiti. Na pitanje što se u međuvremenu promijenilo, moglo bi se odgovoriti: dogodila se životna realnost. Ona kaže da je nužno definirati što je stvarni sadržaj pojma „migranti“: jesu li to ljudi koji su u potrazi za boljim životom te su spremni utkati se u postavke naprednije civilizacije, ili su oni nečije sredstvo za ostvarenje cilja kolonizacije Europe, na čijoj će uređenosti parazitirati? Noseći sjećanje na rat i izbjeglištvo, bosanskohercegovački će čovjek – neovisno kojega nacionalnog predznaka – uspoređujući svoje iskustvo sa sadašnjim društvenim gibanjima, ustvrditi: „Da su Nijemci znali kakvi će im doći, nikada naše izbjeglice ne bi pustili i primorali da se vrate na prostore bivše Jugoslavije!“ 


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    28. lipanj 2020.

    Angelus 28 giugno 2020 Papa Francesco

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: