Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

3. lipanj 2020.

Iz katoličkog tiska

Radosna vijest br. 532

Radosna vijest br. 532

Zagreb, 13. ožujak 2020.

Radosna vijest

Evanđelje - oslonac u nestalnosti digitalnog svijeta

Još davne 1944. godine Winston Churchill u jednom je govoru rekao: „Mi oblikujemo svoje građevine, a nakon toga one oblikuju nas.“ Složio bih se s tim riječima, promatrajući svakodnevicu ljudskog života. Promjenom mjesta stanovanja ili radnog mjesta ne mijenja se samo životni ili radni prostor, nego i ljudski život u širem smislu. Ako govorimo o promjeni radnog mjesta, primjerice, čak i kad bi radio isti posao kao i prije, čovjek u novom ambijentu stvara nove navike u pogledu organizacije putovanja na posao i radnog vremena, sve do upoznavanja i suradnje s novim kolegama koji također borave i djeluju u tom prostoru. Ovih tek nekoliko naznačenih novosti koje uključuje promjena okruženja u kojem čovjek boravi, a čiji bi popis mogao biti i puno duži, predstavlja jednu pojavu koja je vrlo jasna i velikim dijelom predvidljiva te je moguće pripremiti se na takve promjene.

Postoje međutim promjene koje se doimaju puno manjima ili kojih uopće nismo svjesni, a zapravo duboko utječu na život. Spomenutu misao teoretičari medija preoblikovali su u izričaj da mi oblikujemo svoje alate, a nakon toga oni oblikuju nas, ili da se izrazimo još preciznije: mi oblikujemo svoje medije, a onda oni oblikuju nas. Radi se zapravo o jednoj sintezi govora o medijima i njihova utjecaja na čovjeka na temelju promišljanja Marshalla McLuhana, kanadskog teoretičara medija. On je tvrdio da nije samo primljena informacija ona koja utječe na čovjeka, nego svaka nova tehnologija donosi novosti u način života čovjeka i zajednice.

Za razliku od promjene mjesta života i rada kojih smo duboko svjesni, promjene koje se događaju uvođenjem novih tehnologija nisu nam toliko vidljive na prvi pogled. Kada mijenjamo svoje alate, poput mobitela ili računala, ne uočavamo dalekosežnost njihova utjecaja ne samo na naš stil života, nego i na način razmišljanja, zaključivanja, izgradnje međuljudskih odnosa i tome slično. No, ako pogledamo jedno ipak malo duže vremensko razdoblje, vidjet ćemo koliko su ti alati promijenili čovjeka i njegovo okruženje. Jedan vrlo evidentan primjer jesu različite promjene u tehnologiji mobitela, koji u zadnja dva desetljeća velik broj ljudi ima neprestano uza se. Osim mogućnosti da se pomoću njega obavi telefonski razgovor i pošalje poruka, možemo reći da mobitel danas služi kao pokretni ured sa svim dostupnim aplikacijama, od slanja poruka, do računanja, pisanja tekstova, fotografiranja, snimanja i emitiranja... Pitanja vezana uz privatnost također se neprestano mijenjaju, no o tome nekom drugom prigodom. Mobitel je samo jedan od alata koji je u sebi objedinio dostupnost različitih mogućnosti, a koji neosporno preoblikuju ljudski život i življenje međuljudskih odnosa.

„Ljudsko srce čezne za svijetom u kojem kraljuje ljubav, u kojem se darovi dijele, gdje se izgrađuje jedinstvo, gdje sloboda nalazi svoje značenje u istini i gdje se identitet svakog pojedinca ostvaruje u zajedništvu i ozračju međusobna poštovanja. Na ta očekivanja naša vjera može dati odgovor.“ (Benedikt XVI., Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 2009.) Put navještaja u prostranstvima digitalnog svijeta treba se događati u promicanju kulture poštovanja, dijaloga i prijateljstva.

Zašto bi bilo potrebno o tome govoriti u kontekstu razmišljanja o misijskom poslanju Crkve? Ovdje bih spomenuo tri važna razloga. Prvi razlog uočava se u potrebi sudjelovanja u ambijentima digitalnog svijeta u današnjem vremenu, da bi se moglo približiti evanđelje čovjeku koji boravi u tom prostoru. Nužan je preduvjet za to poznavanje tih prostranstava. Pastoralni naputak Communio et progressio još 1971. godine govori o potrebi obrazovanja kako korisnika medijskih poruka tako i onih koji ih oblikuju. Današnja tehnologija omogućuje i više – da korisnici istovremeno budu i kreatori medijskih poruka, a obrazovna strategija omogućit će im temeljno teoretsko i praktično znanje da njihove objave budu kvalitetne, da budu sposobni „sudjelovati u dijalogu društva i u uzajamnoj i djelotvornoj suradnji svih članova ljudske zajednice te da pronađu najbolje putove kako to sve ostvariti, naročito boreći se za pravednost u svijetu i odstranjujući strahovite razlike što postoje među bogatim i nedovoljno razvijenim narodima“ (Communio et Progressio, br. 65).

Drugi razlog zbog kojeg je važno promišljati o promjenama koje donose nove tehnologije odnosi se na samog navjestitelja, koji je i sam njima zahvaćen i koje utječu na njegov život. U odgoju i obrazovanju onih koji će naviještati radosnu vijest važno je imati na umu tu činjenicu te buduće svećenike, vjeroučitelje i druge laike koji se pripremaju za to poslanje osposobiti za navještaj vjere u okolnostima neprestanih promjena. Evanđelje kao navještaj spasenja koji je Bog u punini objavio u Isusu Kristu jedinstvena je i nepromjenjiva konstanta: poruka i vijest koja je više nego aktualna za današnje vrijeme. Mudrost koja je potrebna navjestitelju današnjeg vremena pretpostavlja jasnoću vlastitih životnih opredjeljenja. Prihvaćajući evanđelje kao put prema susretu sa živim Bogom, moći će to iskustvo posredovati u vremenu kad je sve manje konstanta i jasnoće u porukama koje nas obasiplju. U nestalnu i promjenjivu ambijentu uočava se jedna konstanta koja je u čovjeku ostala nepromijenjena, a to je njegova sklonost povezivanja i uspostave odnosa s drugima.

Stoga se treći razlog odnosi na to da u aktualnom vremenu čovjek, napose mladi čovjek, živi u ambijentu u kojem se događaju neprestane promjene. Na početku spomenute građevine nisu samo one unutar čijih zidova se nalazimo, nego i svojevrsne građevine društvenih medija, koje se oblikuju i mijenjaju, ali također mijenjaju i okruženje u kojem stalno boravimo. U tim ambijentima, podložnima neprestanu preoblikovanju, sve je teže pronaći konstantne, stalne i čvrste oslonce. U promišljanju o navještaju vjere današnjemu čovjeku treba poći prema njegovu konkretnom životnom iskustvu, koje je puno neizvjesnosti, biti u stanju dotaći njegove nesigurnosti i stvoriti povjerenje, da bismo tako pronašli put prema Kristu, koji je konstanta: put, istina i život.


Piše dr. sc. Krunoslav Novak

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    1. lipanj 2020.

    Musei Vaticani riapertura

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: