Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

5. lipanj 2020.

Intervju

Fra Josip Ikić

Fra Josip Ikić

Sarajevo, 2. ožujak 2020.

Fra Josip Ikić, misionar milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Čuvajmo se formalizma i brzog, jeftinog obraćenja

Čistom srijedom - Pepelnicom katolici započinju vrijeme korizme koje priprema na najveću istinu vjere – svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova. Ususret tomu, o njezinu značaju razgovarali smo s misionarom milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji fra Josipom Ikićem.

Tijekom Jubileja milosrđa 2015./2016. papa Franjo diljem svijeta imenovao je misionare milosrđa čija je zadaća propovijedanjem o Milosrdnom Ocu pozivati vjernike na obraćenje i pomirenje s Bogom. Također, dobili su ovlast u sakramentu ispovijedi odriješiti pokornike i od onih grijeha koji su pridržani samo Svetoj Stolici, te im je 2018. tu ovlast produžio dok ne odredi drugačije. Jedan od njih je i naš sugovornik fra Josip Ikić koji je rođen 20. kolovoza 1964. u selu Štrepci, u župi Zovik – općina Brčko. Nakon osnovne škole pohađao je franjevačko sjemenište i gimnaziju u Visokom, novicijat te filozofsko-teološke studije u Sarajevu. Teologiju je diplomirao u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1989. Nakon završenih studija engleskog jezika i književnosti u Beogradu 1995., predavao je engleski jezik i vjeronauk u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, uz druge obveze. Trenutno je prefekt sjemeništaraca, profesor vjeronauka te voditelj Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra u Visokom.

Poštovani fra Josipe, katolici idu ususret korizmenom vremenu. Što ono u životu svakog vjernika predstavlja?

Želim Vama i Vašim čitateljima mir i svako dobro od Gospodina. Za svaki se važan događaj i susret ozbiljno i temeljito pripremamo. Tako se svake godine pripremamo i za proslavu naše najveće svetkovine – Uskrsa. Korizma je milosno razdoblje od 40 dana u kojem se pripremamo za proslavu Kristova uskrsnuća koje se dogodilo prije 2 000 godina, ali u korizmi se intenzivnije pripremamo i za „svoje uskrsnuće“. Ova liturgijska priprema Božjeg naroda za proslavu Uskrsa ostvaruje se na raznim područjima: čitanjem i razmišljanjem o Božjoj riječi rastemo na putu obraćenja i vjere, pripremamo se za sakramente kršćanske inicijacije (krst, potvrda, pričest) ili obnavljamo svoja krsna obećanja, pomirujemo se s Bogom i bližnjima u ispovijedi, čistimo se od sebičnosti preko posta, molitve i djela ljubavi. Isto tako, korizma, (kao i cijeli naš vjernički život) jest intenzivnija priprava za našu smrt i uskrsnuće, za našu proslavu u nebu koju nam nudi Isus. To je zapravo i cilj našega života. Ali znamo da u nebesku radost možemo ući samo ako smo čisti, odnosno sveti, ako smo suobličeni Kristu. U nama postoji čežnja za vječnom srećom, čežnja za samim Bogom. Stoga je „nemirno srce naše dok se ne smiri u Njemu“. Ali zbog posljedica grijeha (istočnog, osobnog i društvenog) i zbog napasti Zloga, mi često tražimo tu neprolaznu sreću u stvorenjima i prolaznim stvarima. Drugim riječima, Bog nas poziva (preko naše savjesti i svoje Riječi) na vječno blaženstvo u nebu, a naše tijelo, svijeti đavao nude nam (lažnu) svjetovnu sreću u užitku, novcu i časti. Kao slobodna bića, stvorena na sliku Božju, svakog se dana opredjeljujemo (svjesno ili nesvjesno) za blagoslov ili prokletstvo, za život ili smrt. Stoga je cijeli naš život duhovna borba, uz privremene predahe i utjehe. Ali u toj borbi nismo sami. Uskrsli Krist, koji je radi našega spasenja postao čovjekom, želi biti s nama po svome Duhu, želi nam pomoći na putu čišćenja, prosvjetljenja i proslave. Zapravo, Krist je jedini spasitelj, jedini put do Neba, jedina istina koja nas prosvjetljuje, jedino nam On može darovati vječni život. Stoga nas Isus stalno, a posebno u ovo vrijeme korizme, poziva na put obraćenja i svetosti, poziva nas da budemo „savršeni i milosrdni kao što je savršen i milosrdan Otac naš nebeski“. Korizma je, dakle, poziv svima nama, cijeloj Crkvi i svakom pojedincu, da svakodnevno uzimamo svojkriž (obraćenje i čišćenje) da bismo ušli u vječnu radost i slavu Uskrsa koji počinje ovdje na zemlji. Zato, puni nade i vjere da ćemo uživati u plodovima korizme, hrabro zakoračimo na put obraćenja. I budimo zahvalni milosrdnom Bogu što nam i ove godine daruje prigodu za obraćenje i oproštenje, što nam opet daje priliku radosno čekati vazmene blagdane, pokorom i postom čistiti svoju dušu, revnije se molimo i vršimodjela ljubavi. Zahvalimo Presvetom Trojstvu što nam preko svetih sakramenata, posebno ispovijedi i pričesti, već ovdje na zemaljskom hodočašću daruje predokus vječnog blaženstva.

Koja je bit i biblijsko utemeljenje ovog razdoblja?

Korizma je, dakle, vrijeme obraćenja, čišćenja i prosvjetljenja. Traje 40 dana. Broj 40 je simboličan biblijski broj, a označava vrijeme čišćenja i obraćenja. Pojedinac se može očistiti i oporaviti kroz 40 dana, a narod se čisti, možda, i 40 godina. Žene se nakon poroda oporavljaju 40 dana. Tako se u Starom zavjetu spominje da je Bog čistio 40 dana i noći potopnim vodama grješni svijet u vrijeme Noino. Mojsije je obavio „duhovne vježbe u samoći“ od 40 dana na brdu Horebu prije primanja Dekaloga. Izraelski se narod „čistio od egipatskog mentaliteta“ kroz 40 godina prije nego je ušao u Obećanu zemlju. Prorok Ilija je hodočastio 40 dana na brdo Horeb gdje mu se Bog objavio u tihom lahoru. Bog je, preko proroka Jone, dao Ninivljanima rok od 40 dana da se obrate. U Novom zavjetu se spominje da je Gospa nakon 40 dana od poroda prinijela žrtvu za svoje očišćenje i prikazala Isusa u Hramu. I sada dolazi ono najvažnije. Sam je Isus 40 dana postio i molio u pustinji prije svog javnog nastupa. Uskrsli Krist je također 40 dana poučavao i prosvjetljivao svoje učenike prije uzašašća u nebo.

Oslanjajući se na ove biblijske primjere, Crkva je već početkom 4. stoljeća odredila da vrijeme korizme traje 40 dana pred Uskrs. Osim što je korizma bliža priprava za proslavu Uskrsa, ona ima još dva vida: krsni i pokornički. U prvim stoljećima kršćanstva bila je redovita praksa da se odrasleosobe uvode u kršćanski život preko sv. sakramenata Krsta, krizme i pričesti na sam blagdan Uskrsa. Vrijeme katekumenata je trajalo oko tri godine. Bliža i intenzivna priprava za krštenje trajala je kroz korizmu, a završavala svečanim obredom kojeg je vodio biskup na uskrsno bdjenje. Danas se krštenje prima redovito u ranoj dobi. Ipak je ostala praksa da se na misi uskrsnog bdjenja obnavljaju krsna obećanja. Osim toga, Crkva je odredila u 4. stoljeću da kršćani koji su učinili teške grijehe (otpad od vjere, ubojstvo i bludništvo) čine javnu pokoru kroz duže razdoblje. Nakon korizmene pokore njima je biskup davao odrješenje od tih grijeha i primao ih natrag u Crkvu. Oni su pripuštani euharistiji na sam Uskrs. Danas se liturgijska praksa promijenila, ali smisao korizme je ostao isti: svi smo grješnici i svima je potrebno obraćenje, pokora i čišćenje. Predslovlje Prve korizmene nedjelje sažimlje bit korizme ističući kako je Isus postio 40 dana i tako posvetio našu korizmenu pokoru; nadvladao je đavolske napasti i nama pokazao kako i mi trebamo izbjeći zamke Zloga da bismo mogli dostojno slaviti uskrsna otajstva ovdje na zemlji, te da bismo jednom prispjeli vječnome Vazmu na nebesima. Dakle, naporna korizmena pokora donosi nam dvostruki blagoslov: dostojno slavljenje otajstva Kristova uskrsnuća i našega preporođenja ovdje na zemlji, te ulazak u nebesku, vječnu slavu nakon zemaljskog hoda.

Ovo vrijeme započinje Čistom srijedom: Pepelnicom. Koji je njezin smisao, uzmemo li u obzir kako dan ranije završavaju poklade Pokladnim utorkom?

Vrijeme poklada (mesopusta) i vrijeme korizme su povezani. Pokladni utorak prethodi Čistoj srijedi ili Pepelnici i vremenski i logično. Pojednostavljeno rečeno, poklade su slika našeg grješnog, neobraćenog, svjetovnog života: to je vrijeme karnevala i maškara, vrijeme užitaka i zabave, vrijeme obmana i maski. To je zapravo život „širokog i laganog puta“ koji vodi u ništavilo, propast, pakao i vječnu smrt. Čista srijeda je vrijeme čišćenja uma (obraćenje) i tijela (pokora), vrijeme suočavanja s istinom o sebi, svijetu i Bogu, vrijeme čišćenja od grijeha i grješnih navika, to je hod „uskim putem“ koji vodi u prosvjetljenje, u raj, u vječni život. Korizma nije vrijeme tuge i žaljenja, nego osvješćenja, čišćenja da bismo mogli ući u vječnu radost i slavlje. Isusovo evanđelje je radosna, dobra i istinita poruka, i onda kada govori o grijehu i potrebi ostavljanja grijeha, o potrebi obraćenja i pokore. Svi smo grješna djeca Božja, ali smo i ljubljena djeca Božja. Zato nas Isus stalno poziva na obraćenje i pokoru da se očistimo i postanemo sveta ljubljena djeca Božja. On je i postao čovjekom kako bismo mi mogli postati djeca Božja. Ako zaista vjerujemo u Isusa i njegovu poruku, onda ćemo prvo priznati da smo grješnici (posut ćemo se pepelom) i krenuti na put čišćenja i pokore (post, molitva i milostinja). Dok se posipamo pepelom po glavi, mi ponizno priznajemo istinu o sebi: mi smo smrtni, mi smo prah, mi smo grješni, potrebna nam je pomoć, zato se obraćamo milosrdno Ocu, zato vjerujemo evanđelju i s Kristom krećemo na put pokore, da bismo dospjeli do vječnog Uskrsa. Važno je da budemo iskreni i ustrajni na putu pokore. Vanjska pokora ima za cilj nutarnju promjenu, promjenu mišljenja, promjenu stavova, promjenu života. Tko se iskreno obrati, tko se susretne sa živim Bogom i svojom nutrinom, onda njemu pokora nije odbojna i suvišna, nego poželjna i korisna. Činjenica je kako se mi ljudi teško obraćamo i mijenjamo zbog naše grješne naravi. Ponekad Bog dopusti da nas snađe neki teški križ, teška patnja (bolest, nezgoda, nesreća). Upravo to može biti poticaj na obraćenje, na pravu promjenu života. O tome imamo mnoge primjere svetih ljudi koji su se obratili zahvaljujući upravo patnji. Sv. Franjo Asiški dijeli svoj život na dva dijela: prije obraćenja – život u grijesima, i poslije obraćenja – život u pokori. Zato su se prvi fratri zvali „pokornici iz Asiza“. To je istina o svakome kršćaninu. Zato stalno trebamo izlaziti iz „stanja poklada“ i kroz vrata Čiste srijede ulaziti u „stanje korizme“ da bismo stigli u „stanje uskrsnuća“. 


Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    3. lipanj 2020.

    Il Papa: Abramo ci insegna a parlare con Dio come un figlio al padre

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: