Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

1. travanj 2020.

Poruke i poslanice

Biskup Franjo Komarica

Biskup Franjo Komarica

Banja Luka, 29. veljača 2020.

Korizmena poruka biskupa Komarice

Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uputio je svim Kristovim vjernicima Korizmenu poruku, koju prenosimo je u cijelosti:

Draga braćo svećenici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici!

„Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15)

Te poticajne, programatske Isusove riječi, sa samog početka njegova javnog djelovanja, čitamo u Evanđelju sv. Marka. Njih je Crkva uzela u svoju liturgiju Pepelnice, odn. početka Korizme, u obredu pepeljanja. Te su Isusove riječi i ove Korizme upućene svakome od nas. Možda će netko od nas zapitati: Zar opet? Zar ja već nisam obraćen? Vrijedi i takvo – moguće – pitanje postaviti u pitanje: Jesam li ja doista obraćen?

Što o tome kaže službeni nauk naše Crkve? – U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo ovo: „Kristov poziv na obraćenje odzvanja i sada trajno u životu kršćana. To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja 'u svom krilu obuhvaća grešnike' i koja 'u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu'“ (br .1428).

Poznate su nam, zacijelo, riječi sv. Augustina, biskupa i crkvenog naučitelja: „Ecclesia semper reformanda“, tj. Crkva se nalazi u trajnom procesu obraćenja. Kršćanin, član Crkve, ne obraća se samo jednom u svome životu, nego svaki dan i to na mnogo načina. Kad prihvaćam ono što Bog čini i što ja činim, tada omogućujem trajnu preobrazbu svoje duhovne nutrine i načina svoga duhovnog življenja.

Podsjećam Vas također i na još jedno mjesto u spomenutom – za nas obveznom i smjerodavnom Katekizmu. Ono glasi: „Obraćenje se u svakodnevnom životu ostvaruje vanjskim znakovima pomirenja, brigom za siromašne, vršenjem i obranom pravednosti i prava, priznanjem pogrešaka pred braćom, bratskom opomenom, preispitivanjem života, ispitom savjesti, duhovnim vodstvom, prihvaćanjem trpljenja te ustrajnošću u progonstvu zbog pravde. Najsigurniji put pokore jest – svakodnevno uzimati svoj križ i ići za Isusom“ (br. 1435).

A Crkva nam u svojoj korizmenoj liturgiji i pobožnostima na poseban, zoran način stavlja pred oči naše duše neizmjerno Božje milosrđe i ljubav u raspetom i napuštenom Isusu Kristu, Spasitelju svakog od nas i Spasitelju cijelog svijeta. Ići za takvim Isusom nužno uključuje naš razgovor s njime. A to je naša molitva, iskrena, sabrana, otvorena, ponizna, pouzdana i ustrajna. Na takvu nas molitvu Crkva poziva da je obavljamo svaki dan Korizme.

Osim na molitvu, Crkva nas u Korizmi poziva i potiče i na post i pokoru. Dužni smo taj poziv i poticaj, koji nam sam milosrdni Bog upućuje preko svoje Crkve, ispravno shvatiti i odlučno prihvatiti. Slušamo u korizmenoj liturgiji jasne Božje poruke preko njegovog proroka Izaije: „Ovo je post koji mi je po volji. Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene (...) podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola i ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi“ (Iz 58,6-7). Prorok nam daje na znanje Božju želju da budemo ispranog ponašanja prema našim bližnjima, našim suvremenicima. Jer, po našem ponašanju prema drugim ljudima Bog procjenjuje naše ponašanje prema njemu osobno. Zasigurno su nam poznate Isusove riječi koje čitamo u Evanđelju sv. Mateja: „Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće“ (Mt 25,40). A Krist, koji nas neizmjerno ljubi i koji je sebe predao za našu vječnu sreću, zaslužuje da i mi njega istinski ljubimo, kako bismo bili dionici njegova otkupiteljskog djela i vječne sreće. Zato naša konkretna djela ljubavi prema članovima naše obitelji, naših zajednica u župi, u drugim institucijama, na našem radnom mjestu, u društvu u kojem živimo, trebaju biti očišćena od mogućih naslaga prašine naših uskih interesa, sebičnosti, neistinitosti, od nevjerodostojnosti i od zagađenosti ohološću i samodopadnošću.

U svojoj poznatoj Besjedi na gori (Mt 5-7) Isus traži od nas, svojih učenika, obraćenje srca. To ističe i već citirani Katekizam (br. 2608): „pomirenje s bratom, ljubav prema neprijateljima, molitvu za progonitelje, praštanje od srca, imati čisto srce i tražiti Božje kraljevstvo“.

Sadašnji Kristov Namjesnik na zemlji, papa Franjo potiče sve nas, članove Crkve na obraćenje srca ovim riječima:
„Posti od riječi koje vrijeđaju, a izgovaraj ljubazne riječi.
Posti od tuge, a budi ispunjen zahvalnošću.
Posti od ljutnje, a budi ispunjen strpljivošću.
Posti od pesimizma, a budi ispunjen nadom.
Posti od brige, a imaj povjerenja u Boga.
Posti od prigovora, a razmišljaj o jednostavnosti.
Posti od neodlučnosti, a budi pobožan.
Posti od gorčine, a svoje srce ispuni radošću.
Posti od sebičnosti, a imaj osjećaja prema drugima.
Posti od gunđanja, a pomiri se.
Posti od riječi i šuti da bi mogao slušati.“

Dobro ćemo učiniti ako budemo tijekom ove, upravo započete Korizme češće razmišljali i o Isusovim i o papinim riječima i odlučivali se na odstranjivanje iz našeg srca svega onoga što ga zagađuje i tako čini beživotnim i beživotnim naš duhovni i kršćanski život!

A naš duhovni i kršćanski život bi svako trebao biti trajno prožet našim istinskim pouzdanjem u Kristovo milosrđe i ljubav.

Podsjećam vas sve na prošlogodišnju jedinstvenu duhovno-pastoralnu akciju koju smo tijekom cijele Korizme provodili u svim župama i obiteljima naše biskupije: hodočašće slike Milosrdnog Isusa i posvete naših župâ i naših obitelji Božjem milosrđu. Čuli smo ili i smo čitali Isusove riječi upućene vidjelici svetoj redovnici Faustini Kowalskoj: „Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa – moje sveto milosrđe. Ne obrate li se sa štovanjem mome milosrđu, propast će za vječnost“. „Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu“.

Zahvaljujmo trajno – i pojedinačno i zajednički, kao članovi naše biskupijske zajednice, posvećene Božjem milosrđu – što smo dionici suvremene objave Božjeg milosrđa preko svetih i Kristu odanih duša sv. Faustine i svetog pape Ivana Pavla II., velikih apostola Božjeg milosrđa u ovom našem vremenu.

Pozivam vas već sada sve, da se i ove godine nađemo zajedno u molitvi Devetnice pred svetkovinu Božjem milosrđu, od Velikog petka do subote uoči Bijele nedjelje, tj. Svetkovinu Božjeg milosrđa.

S radošću vas obavještavam da ćemo u našoj katedrali u subotu uskrsne osmine (18. travnja 2020.) imati molitveno zborovanje vjernika iz naše biskupije, ali i iz nekih drugih biskupija, oko relikvija svete Faustine, koje smo nedavno dobili iz njenog glavnog svetišta u Krakowu, u Poljskoj, a koje će biti svečano postavljene na trajno čašćenje Božjeg puka u župnu crkvu u Sasini kod Sanskog Mosta, u nedjelju, odn. na Svetkovinu Božjeg milosrđa. Tom prigodom ćemo se sa zahvalnošću sjetiti izuzetnog djela Božjeg milosrđa koje nam se očitovalo po životima i sv. Faustine, čiju 115. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja svetom obilježavamo ove godine, te svetog Pape Ivana Pavla II. – i njegove 100. obljetnice rođenja i 15. obljetnice blažene smrti.

Neka nas sve njihov zagovor pomaže u našem nastojanju oko što plodnije Korizme kao i cijelog našeg zemaljskog života.

Zazivam na sve vas obilje Božjeg milosrđa i blagoslova!

Vaš brat

Biskup Franjo Komarica

Banja Luka, Pepelnica, 26.2.2020.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    31. ožujak 2020.

    Il Papa prega per i senza fissa dimora

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: