Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

7. kolovoz 2020.

Intervju

Mr. sc. vlč. Ante Vrhovac

Mr. sc. vlč. Ante Vrhovac

Sarajevo, 17. veljača 2020.

Mr. sc. vlč. Ante Vrhovac, koordinator Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Za kršćanski brak potreban je Treći, a to je Kristova živa prisutnost

Svjetski dan braka obilježava se 9. veljače, stoga smo o ovoj sve „intrigantnijoj“ temi današnjice razgovarali s mr. sc. vlč. Antom Vrhovcem, koordinatorom Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije.

Naš sugovornik, trenutno doktorand u Rimu, vlč. Ante rođen je 6. veljače 1993. u Travniku. Po završetku osnovne škole 2007. odlazi u Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić u Travniku. Nakon mature 2011. ušao je u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu gdje je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu studirao teologiju prve tri godine. Zatim 2014. odlazi u Rim gdje završava zadnje dvije godine teološkoga studija na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za đakona je zaređen 27. studenoga 2016., a za svećenika 29. lipnja 2017., te na jesen iste godine odlazi na poslijediplomski studij teologije braka i obitelji na Papinskom teološkom institutu Ivan Pavao II. za znanosti braka i obitelji. Magistrirao je 25. lipnja 2019., te je tijekom inauguracije nove akademske godine 29. studenog 2019. na spomenutom institutu primio nagradu za najboljeg magistranta u prethodnoj godini. Također, od jeseni je nastavio svoj doktorski studij na Papinskom sveučilištu Santa Croce. Potkraj prosinca prošle godine imenovan je koordinatorom obiteljskoga pastorala i tečajeva priprave za brak Vrhbosanske nadbiskupije.

Poštovani vlč. Vrhovac, kako današnjem čovjeku približiti biblijsko poimanje kršćanskog braka, te u čemu se zrcali njegova bitna razlika u odnosu na civilni brak?

Mislim kako je jedini plodonosni način približavanja čovjeka našega vremena biblijskom i kršćanskom poimanju braka upravo pokazati mu u čemu se kršćanki brak razlikuje od bilo koje druge zajednice (bilo da je riječ o civilnim brakovima, o tzv. „istospolnim brakovima“, o poimanju braka u bilo kojoj drugoj religiji ili kulturi). Riječ je, dakle, o novosti koju je Isus Krist donio u bračnu ljubav. A ta novost jest da je brak među krštenicima sakrament. To je ono što ga razlikuje od bilo kojeg drugoga shvaćanja ljubavi između muškarca i žene, jer nitko osim kršćanstva ne vidi u braku sakramentalnu dimenziju. Kada govorimo o sakramentalnosti braka, onda možemo jednostavno reći kako jedan muškarac i jedna žena, koji su krštenjem postali udovi Crkve, ljubeći se iskrenom i velikodušnom ljubavlju, jedno drugo posvećuju. Jedno drugomu, svojoj djeci i onima s kojima žive postaju put spasenja i put posvećenja. Eto novosti kršćanskoga braka. Tu je novost najbolje izrazio Sv. Pavao u petom poglavlju Poslanice Efežanima kada govoreći o ljubavi između muža i žene, završava riječima: „Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu“ (Ef 5,32). Veliko otajstvo kršćanske bračne ljubavi krije se, dakle, u otajstvu ljubavi Krista za Crkvu. To znači da biti vjenčan u Crkvi ne znači tek neka Božja pomoć u nošenju bračnih i obiteljskih teškoća. Ne znači ni recept za rješenje svih problema u braku. Dar kojeg supružnici primaju na dan vjenčanja dar je novoga srca koje pod vodstvom Duha Svetoga može drugoga ljubiti ljubavlju većom od njega samoga, onom ljubavlju koju Krist ima za Crkvu. Ta je ljubav neopoziva, nerazrješiva, vjerna, jedincata, potpuna i plodna. Zato je Sv. Ivan Pavao II. u svojim katehezama o ljudskoj ljubavi naglasio kako je ljubav Krista za Crkvu jedini ključ za razumijevanje sakramentalnosti braka.

Svjetski dan braka obilježava se 9. veljače. Kako Vi, budući da ste studirali pastoral braka i obitelji, vidite da se danas poima brak, i u kakvom se „stanju“ nalazi?

Rekao bih kako danas prevladava izrazito individualističko i romantično shvaćanje braka, koje je usko povezano sa shvaćanjem ljubavi kao takve. Tako se često može čuti kako je pitanje braka samo pitanje dviju osoba koje ga žive, pa ni Crkva ni najbliži ne smiju ništa reći. Ili se „u ime ljubavi“ ostavlja supružnika i djecu jer se napokon pojavio onaj pravi ili ona prava. Naravno, sve je to plod društva koje sve više ljude čini individualcima i hedonistima, govoreći kako si jedino ti važan i da je zato samo važno ono što ti osjećaš sada i ovdje. Sve ovo rađa dominantnom „kulturom provizornosti“ o kojoj govori papa Franjo u svojoj pobudnici Amoris Laetitia (br. 39). U toj kulturi ljubav, međuljudski odnosi i seksualnost, a samim time i brak i obitelj, postaju radikalno banalizirani.

S druge strane, unatoč svim nepogodnostima, želja za vlastitom obitelji i za srećom u njoj ostaje i dalje prisutna u tolikim mladima i toliki supružnici, unatoč svim teškoćama, nastavljaju biti vjerni svome braku i svojoj obitelji. Zato u braku i obitelji prije svega treba gledati izvor blagoslova za Crkvu i za ovaj svijet, a ne prvenstveno problem za riješiti. Čovjekov san o sretnom i blagoslovljenom braku i obitelji unatoč svim problemima i izazovima otkriva kako to nije samo njegov san, nego da je obitelj Božji san za čovjeka. Vraćamo se važnosti novosti Radosne vijesti bračne ljubavi koju je Krist objavio. Njegova ljubav za Crkvu pokazuje jedinu istinu o ljubavi. I tu ljubav supružnici primaju na dar, te unatoč svim svojim slabostima i padovima mogu objaviti ovome svijetu kako je moguće ljubiti drugoga do kraja, živeći u potpunom sebedarju, živeći u sebedarju Krista za Crkvu. 

Nažalost, nije potrebno mnogo za uvidjeti kako vlada kriza braka i obitelji općenito u modernom društvu. S kojim problemima se supružnici najčešće susreću?

Neki od problema već su spomenuti: individualizam, emotivizam, kultura prolaznoga i privremenoga, što izravno ide protiv naravi braka i obitelji kao trajne zajednice ljubavi i života. Uz to, možemo još navesti suvremenu organizaciju života koja ne pogoduje njegovanju bračnih i obiteljskih odnosa. Često su roditelji preopterećeni poslom, teško nalaze vremena za komunikaciju, bilo među sobom, bilo s djecom. Nedjelja sve više postaje danom jednakim drugima, pa čak ni tada nema vremena ni za sv. misu ni za zajedništvo u obitelji. Svakako, jedan od velikih izazova jest tehnologija (mobiteli, računala, internet, televizija itd.), čije pretjerano korištenje još više osiromašuje obiteljske odnose. Često naše kuće više nisu domovi, nego hoteli gdje, istina, živimo zajedno, ali svatko za sebe kao otok pokraj otoka.

Koliko je opasno legaliziranje istospolnih „brakova“ u pojedinim državama svijeta, te što ono sa sobom nosi?

To je još jedan od problema s kojim se susreće obitelj našega vremena. Donedavno bilo je samo po sebi razumljivo kako postoji samo jedna obitelj, ona kakvu je Bog zamislio već u stvaranju, kada su muško i žensko bili pozvani da budu jedno tijelo. Izgleda kako smo danas zaboravili prvu stranicu Svetoga pisma, a da ne govorimo tek o ostalim.

Svu ozbiljnost i pogubnost legaliziranja tzv. „istospolnih brakova“ možemo shvatiti opet vraćajući se Božjoj objavi. Kada listamo Sveto pismo, od prve pa do zadnje stranice, onda otkrivamo kako se Bog objavljuje kao Otac koji šalje svoga Sina. Taj Njegov Sin svima nama objavljuje da smo Božja djeca, braća i sestre u istoj vjeri. Isto tako, samoga sebe objavljuje kao Zaručnika Crkve, svoje Zaručnice. Jasno je, dakle, kako je riječ o obiteljskom govoru. Zato, ako više u svome ljudskom iskustvu ne znamo što znači biti muž i žena, otac i majka, sin i kći, brat i sestra, onda ni o samome Bogu više nećemo moći govoriti, niti s Njime govoriti. Tada će nam Bog postati nepoznanica. Jer mi drugih riječi i drugih simbola za njega nemamo doli onih koje nam je On sam objavio. A upravo legaliziranje „istospolnih brakova“ i nijekanje našega osobnoga određenja kao muškarca i žene vodi uništavanju tog obiteljskog govora.

Na temelju rečenoga možemo shvatiti kako pitanje istine o braku i obitelji nije puko moralno pitanje koje nekome može biti više ili manje važno. Riječ je o duboko teološkom pitanju. Nijekanje istine o jednom i nerazrješivom braku utemeljenom na ljubavi između muškarca i žene nijekanje je istine o Bogu Stvoritelju (koji stvori muško i žensko), te o Sinu Otkupitelju (koji je otkupio čovjeka i dao mu srce sposobno ljubiti drugoga do kraja).

Ne bih volio da se sve ovo rečeno shvati kao osuda osoba koje imaju homoseksualne sklonosti ili druge probleme u svome življenju seksualnosti. Naprotiv, istina o braku i obitelji treba postati poziv svima, a prije svega pastirima Crkve da pomognu takvim osobama doći do susreta sa živim Bogom i u tom susretu otkriti istinu u ljubavi i u svome životu.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    27. srpanj 2020.

    Yemen: allarme fame delle agenzie Onu

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: