Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

3. travanj 2020.

Izdvajamo

Sarajevo, 16. prosinac 2019.

Biskup Perić predvodio Misno slavlje u svetištu Drinskih mučenica u Sarajevu

U svetištu blaženih s. Marije Jule Ivanišević i četiriju susestara poznatih kao Drinske mučenice, u crkvi Kraljice svete krunice  na Banjskome Brijegu u Sarajevu, u treću nedjelju Došašća, 15. prosinca 2019. svečano Euharistijsko slavlje na spomendan ovih blaženica predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i još 14 svećenika. Ujedno je obilježena i Nedjelja Caritasa pa je među koncelebrantima bio je i ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević.
 
Pozdrav biskupu Periću, svećenicima, brojnim časnim sestrama Kćeri Božje ljubavi i drugim redovnicama te svim okupljenim štovateljima Drinskih mučenica uputio je rektor crkve i ravnatelj u internatu Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ vlč. Ljubo Zelenika.
 
Nakon što se osvrnuo na evanđeoski misni odlomak, biskup Perić je u prigodnoj propovijedi pod naslovom „Čudesnost Drinskih mučenica“ podsjetio je da su sestre, u dogovoru vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera i s. Franciske Lechner, utemeljiteljice Kćeri Božje ljubavi iz Beča, nazočne i djelatne u Bosni od 1882. „Provincija Božje Providnosti sa sjedištem u Sarajevu od 1919. Stoljetnica postojanja! A od 1949. u Zagrebu do danas - sretna im 70. obljetnica!“, kazao je biskup Perić te iznio kratke životopise mučenica: „S. M. Berchmana Johanna Leidenix, Austrijanka, rođena 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu… Došla u Bosnu 1883. i ovdje djelovala kao učiteljica, učiteljica novakinja, vjeroučiteljica i kućna predstojnica… Redovničke postaje: Beč, Tuzla, Breške, Sarajevo - Zavod sv. Josipa, Višegrad, Pale, Sjetlina, Praćanska šuma. Imala je rođenu sestru Mathildu (1868.-1951.), u ovoj Družbi pod imenom s. M. Bernarda, 1888.-1951., koja je više od 30 godina provela u Bosni, odakle je otišla 1922… S. M. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 14. svibnja 1885. u župi Šmarjeta u Sloveniji. Sestarske postaje: Tuzla, Sarajevo, Breške, Josipovac, Betanija, Pale, Goražde. Imala je rođenu sestru Angelu (1886.-1981.), u ovoj Družbi s redovničkim imenom s. M. Alfonza, 1924.-1981... S. Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena 25. studenoga 1893. u Godinjaku u Starom Selu u Slavoniji… Samostanske postaje: Sarajevo, Beč, Breške, Antunovac na Ilidži, Sarajevo, Josipovac kod Tuzle, Josipovac u Zagrebu, Betanija, Pale, Goražde. Zapisan je njezin odlučan skok s prozora vojarne s usklikom: Isuse, spasi nas! Za njom je 1918. pošla u samostan i rođena joj sestra Mara, koja je uzela redovničko ime s. M. Agneza, 1921.-1930… S. M. Antonija Fabjan, Slovenka, rođena 23. siječnja 1907. u Malom Lipju u Sloveniji… Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde. S. Bernadeta Banja, Mađarica iz Hrvatske, rođena 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Obitelj doselila iz Mađarske. Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde“.
 
Biskup Perić potom se osvrnuo na sestarsko zajedništvo na Palama i mučeništvo u Goraždu te podsjetio da je Marijin dom na Palama, koji su sestre vodile od 1911., primao oko 30 osoba s punim smještajem namjernika, izletnika, rekonvalescenata, ljudi željenih odmora. Podsjetio je i koliko su vremena sestre mučenice provele na Palama: „S. Jula, od 27 godina u samostanu provodi 9 god. na Palama, i to sve vrijeme kao predstojnica, od 1932. do 1941.; sestra Bernadeta, najmlađa drinska mučenica, isto tako 9 godina od 11 samostanskih, od svojih prvih zavjeta 1932. do 1941. uvijek kao kuharica; s. Berchmana, od 58 godina u Bosni, provela je 5 godina na Palama kao vjeroučiteljica, 1927.-31., i kao umirovljenica, 1939.- 1941.; s. Antonija, od 11 godina redovništva, 5 ih živi na Palama, od 1936. do 1941. S. Krizina, od 20 godina u Družbi, 4 je provela na Palama: i to prvi put od 1925. do 1927., i drugi put, na vlastitu molbu, od 1939. do 1941. Svih pet drinskih mučenica bilo je zajedno u Marijinu domu na Palama svega dvije godine, od 1939. do 1941.“, pojasnio je biskup Perić te dodao da su se sestre povedene s Pala 11. prosinca 1941. i da su četiri sestre stigle u Goražde u ponedjeljak, 15. prosinca 1941. oko 17.00 sati. „Oko 11.00 prije ponoći, četnici su provalili u prostoriju gdje su sestre molile. Vidjevši što pijani ljudi žele, da očuvaju svoju zavjetovanu čistoću, poskakaše s prozora jedna za drugom u smrt. Sve se izlomile, neke na mjestu mrtve, domalo doklane i bačene u Drinu. Peta, s. Berchmana, ostala je u Sjetlini do 23. istoga mjeseca, povedena u šumu i ustrijeljena. Ne zna im se za tjelesa: šuma i rijeka“, kazao je biskup Perić.
 
Odgovarajući na moguće pitanje, jesu li sestre razborito postupile što su ostale na Palama unatoč pozivu iz Sarajeva, biskup Perić je odgovorio: „Provincijalka s. Lujza Reif već ljeti 1941. pozivala je sestre da se povuku u Sarajevo. Nije to bilo pod strogu poslušnost, nego savjet. Sestre to u svojoj savjesti nisu shvatile da se moraju povući, a jest svih pet njih u savjesti osjećalo da mogu slobodno ostati na Palama i pomagati sirotinji. Mogle su se pitati: komu pustiti dječicu, nemoćne? Tko će njih paziti? Pa da se kaže kako su pobjegle, a ostavile nejačad na nemilost ratnih strahota. Sve su jednodušno rekle da ostaju. Pozivala ih je savjest, redovnički osjećaj prema bijednima i svijest da se nemaju čega bojati jer nisu nikomu učinile nikakva zla, a jesu obilje dobra, i žele nastaviti činiti dobro svima. S njihove strane savjesna odluka, junačko djelo i razborita gesta“, rekao je biskup Perić te odgovorio na pitanje, može li se mučeništvo četiriju sestara smatrati samoubojstvom što su pred nasilnicima s kata vojarne Kralja Petra Karađorđevića u Goraždu poskakale s prozora u izravnu smrt, 15. prosinca 1941.: „Ne može! Zašto? Ako je svetost provedba volje Božje u životnoj zadaći na kojoj smo zaduženi; provedba u određenu mjestu gdje se nalazimo i djelujemo; djelujemo s pomoću sredstava koja imamo na raspolaganju, a s ciljem iskazivanja slave Božje i postizanja spasenja duša; onda su spomenute četiri kćeri Božje ljubavi, u našim ljudskim očima, ispunile volju Božju, na najuzvišeniji svjedočki i mučenički način u obrani Bogu obećana zavjeta u redovničkom zvanju. U tom su posvećenu pozivu sestre svoj doživotan zavjet čistoće pretpostavile fizičkom životu. Važnije je obećanje zavjetovano Bogu nego čuvanje tjelesnoga života“, rekao je biskup Perić te podsjetio na tijek biskupijskog postupka za proglašenje blaženim te istaknuo:  
 
„Drinske mučenice jesu kap u moru mučeništva, simbolično priznanje onim brojnim mučenicama čistoće, osobito djevojkama – Divi Grabovčevoj, Jeli iz Kruševa, Janji Rajičevoj iz Dračevica kod Neuma itd. - ili majkama, koje su nasilnici oskvrnjivali i ubijali kroz povijest na ovim prostorima. A nikoga ne bijaše da se pozabavi njihovim životopisom i mučeništvom i da svjedočanstvo podnese mjerodavnoj Kongregaciji Svete Stolice na uvid i izradbu Pozicije i Papina priznanja. Je li to pravedno? Ove su sestre mučenice imale Družbine članice koje su se time bavile i davale prvoklasna svjedočanstva o njima“, kazao je biskup Perić.
 
Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje skladno je animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
 
Nakon Euharistijskog slavlja, sestre Kćeri Božje ljubavi pozvale su sve za obiteljski stol u blagovaonici KŠC-a. (kta)
 
foto
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    3. travanj 2020.

    Il Papa: ringraziamo Maria perché ha accettato di essere Madre

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: