Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

26. svibanj 2020.

Intervju

Miroslav Valenta

Miroslav Valenta

Sarajevo, 16. prosinac 2019.

Miroslav Valenta, voditelj projekata u Caritasu BiH

Osim materijalnog postoji i duhovno te psihološko „siromaštvo“

U povodu Nedjelje Caritasa, koja se obilježava na Treću nedjelju došašća, razgovarali smo s Miroslavom Valentom, djelatnikom Caritasa BiH.

Gosp. Valenta radi u Caritasu BiH od 2009. U prethodnih 10 godina djelovao je na različitim aktivnostima, a u posljednjih nekoliko godina angažiran je na projektima koje Caritas BiH provodi u suradnji s drugim nacionalnim Caritasima iz Jugoistočne Europe. Trenutno mu je povjerena uloga voditelja projekta YOUR JOB za zapošljavanje mladih u Bosni i Hercegovini i projekta ELBa za razvoj socijalnog poduzetništva. S njim smo razgovarali o uobičajenim pitanjima koja postavljamo o Caritasu, s posebnim osvrtom na Caritas BiH.

Poštovani, Treću nedjelju došašća obilježavamo kao Nedjelju Caritasa. Kako konkretno svatko od nas može iskazati ljubav i solidarizirati se s onima koji su u potrebama?

Za nas kršćane ljubav prema bližnjemu i solidarnost s onima koji su u nevolji nisu i ne smiju biti vezani samo za jedno određeno vrijeme ili za određenu prigodu. Djelotvorna ljubav, zajedno s liturgijom i naviještanjem Božje riječi, kršćanska je odgovornost kojoj ne možemo pristupiti na polovičan i površan način. Također je vrlo važno znati kako prepoznati osobu u potrebi. Osobe u potrebi nisu samo one materijalno siromašne, a to je osobito primjetno u današnjem dinamičnom vremenu kada do izražaja dolazi i duhovno, psihološko ili bilo koje treće „siromaštvo“. U našoj župi, u susjedstvu, u našim obiteljima ili u široj zajednici svi trebamo tražiti i naći osobu u potrebi. Potrebno je samo malo otvoriti svoje srce i osluhnuti ljude oko sebe. Kada to uradimo, onda možemo konkretno reagirati i iskazati svoju ljudsku i kršćansku ljubav i solidarnost na razne načine: kroz razgovor, kroz materijalno darivanje, glas, kroz medicinsku skrb, kroz pomoć za školu ili na razne načine biti nekome motivacija, poticaj, i na druge brojne načine.

Možemo li onda konstatirati kako u Caritasu trebaju zapravo raditi samo praktični vjernici katolici koji su angažirani i u svojim župama? Poznato je da su u zemljama Zapada djelatnici i oni koji uopće nisu katolici.

Caritas je službena karitativna ustanova Katoličke Crkve u koju se svi snagom osobne vjere, temeljem poslanja koje se dobiva upošljavanjem, ugrađujemo i svjedočimo svoju kršćansku ljubav, kako na radnom mjestu, tako u osobnom i obiteljskom životu. Svi su dobro došli doprinositi rastu, djelovanju i izgrađivanju Caritasa na svim razinama. Pri tom su svi, posebno djelatnici naših Caritasa, obvezatni i pozvani živjeti i poštivati kršćanska načela na kojima se temelji Caritas. Caritas u svome radu nadilazi ovozemaljske i ljudske granice s obzirom na potporu koju dobiva i od koga dobiva, kome sve pomaže i kome potporu daje, ali isto tako od koga sve očekuje konkretnu potporu. O tome najbolje svjedoče brojne velike i male akcije tijekom rata i poraća koje su stizale u ovu zemlju i u sve naše Caritase. U svome radu tijekom minuloga rata i poraća, snagom pokazane ljudske i kršćanske širine, Caritas je mogao prelaziti preko svih ratnih, poratnih, političkih i vjerskih granica i pomoći svima i zatražiti pomoć i potporu od svih. A da tako nismo živjeli i da tako ne živimo, kakva bi bila situacija s našim karitativnim radom i poslanjem?Vaše pitanje na isti način može se odnositi i na sve druge ustanove Katoličke Crkve u našoj ovozemaljskoj domovini. Međutim, ovdje se postavlja i jedno drugo pitanje, ne samo za Caritas, nego i za sve crkvene ustanove - a jesu li svi vjernici katolici, koji su uposlenici u raznim crkvenim ustanovama u našoj domovini, istodobno dovoljno zauzeti i prepoznatljivi i u župnim zajednicama svoga življenja ili ...?

Postoje nacionalni Caritas BiH i tri nad/biskupijska Caritasa u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Objasnite nam koje su glavne zadaće nacionalnog Caritasa BiH danas, njegovu razliku u odnosu na nad/biskupijske Caritase...

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovala je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od prije četiri godine nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine.

Caritas BiH je utemeljen radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi s ciljem jačanja zajedništva među nad/biskupijskim Caritasima, ali i zajedništva među vjernicima. Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u Bosni i Hercegovini: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru te Caritas biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Caritas BiH ima koordinirajuću ulogu, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu, dok su nad/biskupijski Caritasi odgovorni za cjelokupno karitativno djelovanje na prostoru nad/biskupije pod vodstvom dijecezanskog biskupa. Ukratko, nad/biskupijski Caritasi su ti koji izravno rade s krajnjim korisnicima u župnim i lokalnim zajednicama. Oni su ti koji izravno pružaju karitativne usluge: socijalne, medicinske ili obrazovne i dr. S druge strane zadaća Caritasa BiH je koordinacija djelovanja, rad na međunarodnom području unutar mreže Caritasa Internationalis sa sjedištem u Vatikanu i mreže Caritasa Europa sa sjedištem u Bruxellesu; zatim s drugim domaćim i međunarodnim karitativno-humanitarnim organizacijama, bilo vladinim, bilo nevladinim; zatim izobrazba osoblja, organizacija i koordinacija djelovanja u izvanrednim situacijama i sl. Caritas BiH na poseban način je zadužen za koordinaciju i upravljanje velikim projektima u kojima sudjeluju i nad/biskupijski Caritasi koji obavljaju aktivnosti na terenu, a Caritas BiH je zadužen za pisanje i dobivanje te potom za praćenje zajedničkih projekata, evaluaciju, planiranje, suradnju s drugim organizacijama i institucijama, medijima, i za izobrazbu.

Možete li nam kazati s kakvim se izazovima Caritas susretao i s kakvim se susreće sada? Koje „vremenske točke“ biste posebno izdvojili iz povijesti današnjeg Caritasa BiH?

Djelovanje Caritasa, bilo kod nas, bilo u svijetu podložno je brojnim promjenama, a na što utječe konkretno crkveno i društveno okružje. Uvjeti u kojima djeluju više nisu isti kao prije. Caritas na svim razinama podložan je brojnim prilagodbama, i to prema potrebama današnjeg čovjeka. Točno je da je još vrhbosanski nadbiskup Šarić davne 1931. godine osnovao Caritas Vrhbosanske nadbiskupije i time izgradio temelje institucionalnog karitativnog djelovanja, ne samo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, nego i šire.

Međutim, karitativnog djelovanja unutar Crkve na bh. prostoru bilo je i tada i prije i nakon osnivanja nad/biskupijskih Caritasa. Kada govorimo o „modernom“ Caritasu, a osobito kada pogledamo djelovanja Caritasa u BiH, izdvajaju se neke četiri faze djelovanja:

Prva faza je bila osiguravanje i podjela karitativne pomoći, osobito tijekom raznih nepogoda, ratnih i poratnih vremena tijekom prošlog stoljeća kada je jedini cilj bio spasiti ljudski život i konkretno pomoći čovjeku preživjeti. Ne smiju se smetnuti s uma i drugi načini pomoći čovjeku u nevolji.

Druga je faza obnova i rehabilitacija u kojoj je Caritas radio na obnovi ratom uništene imovine i gospodarstva, ali i rehabilitaciji čovjeka u svim njegovim segmentima.

Treća faza je uspostavljanje organiziranih i sustavnih socijalnih, medicinskih i obrazovnih usluga, u kojoj je Caritas BiH koordinirao i potpomagao uspostavu različitih ustanova i programa na nad/biskupijskoj razini.

Četvrta faza je aktualno vrijeme koje se zrcali u sve manjem broju donacija izvan BiH, što je primoralo Caritas da se okrene prema drugim vrstama programa i projekata, te izmijeni svoj način djelovanja kako bi se prilagodili trenutnim uvjetima, te osiguravanje financiranja za osnovno djelovanje. Danas Caritas provodi veliki broj projekata iz različitih područja: radi na procesu zagovaranja i lobiranja, a poglavito na samoodrživosti, kako pojedinca, tako i Caritasovih ustanova.

Važno je naglasiti kako početak jedne faze ne znači nužno i prestanak one prethodne. Caritas i dalje radi na dodjeli karitativne pomoći, i dalje je angažiran na obnovi i rehabilitaciji i socijalnim uslugama. Ovdje govorimo o vremenskim točkama koje su na određeni način bile prioritetno postavljene.

Izazova u našem radu bilo je puno i uvijek će ih biti. Od toga kako procijeniti potrebe korisnika, kako im pružiti najbolju moguću potporu, od odnosa prema javnim ustanovama, standardizaciji našeg djelovanja, pa sve do financiranja naših aktivnosti. I dalje se nosimo sa svim tim izazovima, a osobito je pitanje financiranja svih naših nastojanja. Jedna od ključnih stvari s kojima se trenutno susrećemo jest kako uspostaviti pravu ravnotežu između profesionalizma i zdrave organizacije koja mora biti prožeta evanđeljem i osobnom vjerom svakog djelatnika. Kako standardizirati naše usluge, udovoljiti svim financijskim i administrativnim zahtjevima, a u isto vrijeme zadržati svoj identitet. Ove dvije funkcije nisu u suprotnosti, ali nije ni jednostavno pronaći najbolju ravnotežu. Često smo primorani raditi i neke stvari jer drugi, osobito donatori, to traže od nas. 

Razgovarao: Željko Ivković

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. svibanj 2020.

    Omelia, Messa a Santa Marta, 16 Maggio 2020, Papa Francesco

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: