Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

9. prosinac 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 48

Katolički tjednik br. 48

Sarajevo, 3. prosinac 2019.

Katolički tjednik

Iščekivanje i muštuluk

Čovjek je u slobodi volje trajno obdaren mogućnošću izbora. Pa čak i onda kada je u zatočeništvu i kada je fizički ograničen, u stanju je u svojoj savjesti opredjeljivati se za dobro ili loše, i pustiti misli da nesputano lutaju. No, jedno sa sigurnošću ne može činiti: a to je predviđati konačne ishode, niti razaznavati što mu donosi buduće vrijeme. Narod će kazati: „Čovjek snuje, a Bog odlučuje!“ Nešto od toga znanstvenim aparatom naslućuje, recimo, (kvantna) fizika koja prepoznaje da su zakonitosti na ovome svijetu puno kompliciranije od običnih matematičkih istina. Stoga je pojedinac uvijek u procesu iščekivanja – bilo da se tako svojevoljno usmjerio, bilo da su ga okolnosti u to postavile. Ovisno o sadržaju iščekivanja ono može biti radosno ili tjeskobno. Primjerice, onaj koji očekuje vijesti da mu se žena porodila ili da mu je dijete primljeno u školu, živjet će u potpunoma različitom stanju od onoga koji se sprema doznati smrt drage osobe na umoru ili neku nepovoljnu presudu. Premda ni jedno ni drugo ne može s apsolutnom sigurnošću kazati da će tako i biti, ipak mu njegov razum na osnovu iskustva i analogija, daje nadu i usmjeruje osjećaje iščekivanja. Na toj podlozi moguće je promišljati i što ljudi na ovdašnjem podneblju mogu očekivati i čemu se nadati.
 
Uobičajeno je nekoć bilo kod svih naroda bivše države da se onoga koji donosi dobru vijest dariva. Riječ je o muštuluku – turcizmu kojega nije bilo potrebno objašnjavati i kojega bi onaj kojemu se priopćava vijest rado davao. Ovisno o krajevima, dotičnoga bi se muštulugdžiju darivalo prigodnim darom, a u novije vrijeme najčešće novcem. U tom kontekstu, neovisno o pretpostavljanom ishodu, ljudi bi onoga koji očekuje vijesti ohrabrivali i, u načelu, govorili mu riječi nade. Pa i on bi se sam radije takvima okruživao, nego slušao „zloguke proroke“ – koje bi narod nazivao baksuzlijama. Međutim, velika je razlika između onih koji raspiruju nadu i onih koji se nekomu ulizuju – danas bismo rekli: poltrona. Prvi bi uvijek gledali sačuvati čovjeka od lošega sadržaja poruke, a drugi samo računaju na svoj interes i možebitnu korist.
 
Na tom tragu valja promatrati migrantsku krizu koja je već odavno zahvatila Bosnu i Hercegovinu, kao i reakcije na istu. U prvome redu činjenica je da u aktualnome trenutku nitko nema precizne podatke koliko je takvih osoba. Doduše, Ministarstvo sigurnosti BiH obznanilo je kako je od početka 2019. do 24. lipnja registrirano 10 595 ilegalnih migranata. Najveći broj njih, koji su prijavljeni Službi za poslove sa strancima BiH, su državljani Pakistana (36,3%), zatim Bangladeša (9,2%) te Iraka (8,8%), Sirije (8,7%) i Afganistana (7,5%). U ostatku od 29,5% najviše je: Alžiraca, Iranaca, Marokanaca, Indijaca i državljana Palestine. No, podatak da su tijekom 2018. u Bosni i Hercegovini zabilježena ukupno 23 902 ilegalna migranta, daje naslutiti kako navedene brojke nisu ni približno kompletirane – poglavito jer je rekordan broj ilegalnih prelazaka granice (5 057) registriran u listopadu 2018.
 
Ipak, puno više negoli puke statistike govore vijesti s terena. One upućuju da se različite razine vlasti, kako u ovoj zemlji, tako i u državama „okruženja“ ponašaju prema načelu: „Brigo moja, prijeđi na drugoga!“ A sve liči na lažna tješenja: „Ma, bit će dobro!“ Premda to više godi ušima nego zlosretna predviđanja, razvidno je da nanosi mnogostruke štete. U prvome redu, oni kojih se to izravno tiče – u ovom slučaju ponajviše Bos. Krajina – bivaju ostavljeni sami. A s obzirom da na taj način ne mogu adekvatno odgovoriti tome izazovu, onda se situacija neminovno odražava i na ponašanje migranata. Nije teško zaključiti na što je sve čovjek spreman kada je u egzistencijalnoj opasnosti. Tako se stvara začarani krug: migranti žive u nehumanim uvjetima – počinju činiti različite kriminalne radnje – domicilno pučanstvo ih više i ne promatra kao ljude. (Štoviše, čak je i redoslijed u ovomu manje bitan.) Odatle ne treba iznenaditi ako vijesti poput one da su migranti vandalizirali nacionalni spomenik, kuću Nurije Pozderca u Cazinu, uopće ne budu bilježene. 
 

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. prosinac 2019.

    DICEMBRE 2019: L’avvenire dei più giovani

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: