Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

7. prosinac 2019.

Intervju

Fra Emanuel Josić

Fra Emanuel Josić

Sarajevo, 26. studeni 2019.

Fra Emanuel Josić

Crkva je dala poticaj i trasirala put glazbenog profesionalizma

Svakog 22. studenoga Katolička se Crkva spominje svetice i mučenice Sv. Cecilije, zaštitnice glazbenika, pjesnika i slijepih. Upravo je to bilo povodom za razgovor o crkvenoj glazbi i pjevanju s fra Emanuelom Josićem.

Fra Emanuel Josić rođen je u Tuzli gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Svećenik je franjevac, a pored svojeg svećeničkog poziva bavi se i glazbom. Njegovi poglavari su smatrali da bi bilo dobro da se usavršava dalje na ovom području pa je 2016. na Glazbenoj akademiji u Sarajevu započeo studij dirigiranja u klasi prof. Rešada Arnautovića. Trenutno još uvijek studira, i to u klasi prof. Jasenke Ostojić, i to mu je završna godina na tom odsjeku. Prvi veći dirigentski nastup tijekom akademskog školovanja zabilježio je u svibnju 2019. u Sarajevu sa solistima i zborom Glazbene akademije Univerziteta u Sarajevu na kojem je dirigirao Requiem G. Faurea. Pored dirigiranja studirao je dvije godine solo pjevanje u klasi prof. Paše Gackić. Pohađao je master classove iz solo pjevanja kod primadone Radmile Smiljanić. U ožujku 2015. osvojio je i posebnu nagradu Najljepši muški glas na Međunarodnom natjecanju solo pjevača Bruna Špiler u Herceg Novom, Crna Gora, a 2016. godine na Međunarodnom natjecanju slavenske glazbe u Rusiji osvojio i dvije prve nagrade iz područja solo pjevanja i komorne glazbe. Ostvario je brojne nastupe s različitim ansamblima u različitim glazbenim formacijama.
 
Poštovani fra Emanuele, možete li za početak pojasniti pojam liturgijske glazbe, njezinu namjenu te cilj?
 
Liturgijska glazba je sveta glazba. To je glazba koja ima vlastiti način izražavanja, ona se priopćava na poseban način. Zašto? Zato što ona nema u samoj sebi svrhu i cilj. Cilj liturgijske, svete, glazbe jest praćenje obreda, to je njezin jedini cilj. Danas u crkvama na euharistijskim slavljima slušamo puno različitih glazbenih oblika i izričaja. Naša euharistijska slavlja puno toga podnose. A razlog tomu jest slaba izobrazba onih koji vode crkvene zborove i ansamble koji sviraju i pjevaju u našim crkvama. Ukoliko se dogodi da voditelj crkvenog zbora i ansambla nema barem osnove pouke iz liturgije i liturgijskog pjevanja, tada se može čuti svega i svačega. Liturgijska glazba poprima neki drugi oblik, postaje nešto što ona nikada i nikako ne bi smjela biti.
 
Kako zapravo takve skladbe nastaju, što ih motivira? Kakvi su bili početci uvođenja takve glazbe u bogoslužje, i što je doprinijelo njezinu prihvaćanju u Crkvi i među vjernicima?
 
Poznato nam je da se liturgijsko pjevanje oblikovalo od samih početaka kršćanstva u krilu kršćanske liturgije, o njoj je ovisilo i u njoj se razvijalo. Zbog takve uske povezanosti s liturgijom glazba je prozvana ancilla liturgiae što u prijevodu znači službenica liturgije. Takva vrsta pjevanja, prolazeći kroz određeno vremensko razdoblje, dobiva epitet „sveto pjevanje“ i to isključivo zbog veze s biblijskim tekstovima koji su korišteni u liturgijskim slavljima. Iz toga možemo vidjeti da je njezina namjena i cilj liturgija, praćenje obreda. Budući da se rodila u Crkvi, inspirirana je duhovnim tekstovima koji imaju svoje utemeljenje u Bibliji. Bogom nadahnuti ljudi, glazbeno izobraženi, skladali su, i tako su nastale crkvene skladbe. Ovdje treba biti jako oprezan kada se govori o skladanju crkvene glazbe. Na ovom području također se danas može naći svašta. Ljudi sebi daju za pravo baviti se svime. Često volim spomenuti prispodobu o talentima. Bog nam daje darove, različite. Svakom daje različit dar. Nisu svi glazbenici sposobni, a niti pozvani skladati crkvenu glazbu. Za pisanje svete glazbe potrebna je velika doza ozbiljnosti, duhovne zrelosti, biblijsko-liturgijske poučenosti, a iznad svega glazbeni dar, umijeće, tj. ono što Bog daje pojedincu. Usuđujem se kazati da Bog odabire ljude za taj poseban, odgovoran i težak posao.
 
Jasno je kako je liturgijska glazba umjetnička i, za razliku od zabavne, ona je sveta i duhovna. Što biste još izdvojili kao upečatljive razlike između liturgijske i svjetovne glazbe?
 
Glazba je oduvijek bila usmjerena na dobrobit čovjeka. Dovoljno je prisjetiti se nekih epizoda iz Biblije, iz mitologije i grčke filozofije. Sociološka i etimološka istraživanja potvrđuju važnost glazbenog fenomena u svim razdobljima, kulturama i civilizacijama. Svjetovna glazba, kako i sam pojam kazuje, nastaje u svijetu i iz svijeta. Ona po sebi nije protivna duhovnoj glazbi, ali nije ni liturgijska niti sveta. Za svjetovnu glazbu se, štoviše, može reći da je i duhovna jer njezin stvaratelj jest duhovno biće, čovjek.
 
Ozbiljnije bavljenje glazbom započelo je najprije u Crkvi. Crkva je, smijem reći, dala poticaj i trasirala put glazbenog profesionalizma. Naime, nesporna je činjenica da europska umjetnička glazba svoje korijene ima u crkvenoj glazbi.
 
Kada govorimo o crkvenoj glazbi, ponajprije onoj na euharistijskim slavljima u ulozi ancillae liturgiae, uočavamo da se pojavljuju tri termina: duhovna, sveta i liturgijska glazba. Nerijetko se ti termini konfundiraju, te se svode na istu značenjsku razinu. Važno je uočiti pojmovnu razliku među njima. Svakako, između tih triju pojmova izdvajam duhovnu glazbu koja je i najšira i na poseban način objedinjuje druga dva pojma: liturgijska i sveta. Danas često čujemo kako netko voli slušati duhovnu glazbu. Pod tim pojmom obuhvaćene su kompozicije koje se mogu izvoditi na koncertima, nastupima, okupljanjima koja nisu izravno vezana uz liturgijsko slavlje. Pojam duhovna glazba je dosta širok jer u svom semantičkom značenju ne podrazumijeva samo glazbu koja je nastala u krilu Katoličke Crkve, nego i onu drugih religija ili duhovnih zajednica koje se bave čovjekom. Iz ovog kratkog objašnjenja zaključujemo kako duhovna glazba zapravo nije liturgijska. Ona se može izvoditi na duhovnim koncertima, molitvenim sastancima, ali ne i na liturgijskim slavljima jer joj to nije prvotna namjena. No, ipak zapažamo da, zbog nedovoljne obrazovanosti voditelja crkvenih zborova, ona sve više prodire u liturgijska slavlja i na mala vrata izbacuje liturgijsku svetu glazbu. Ovakvim pristupom narušava se liturgijsko slavlje, a duhovna glazba zauzima mjesto koje joj ne pripada. Kako bismo razumjeli nastanak i smisao duhovne glazbe, nikada se ne smijemo udaljiti od izvora i tradicije, a to je Katolička Crkva.
 
Za razliku od općeg pojma duhovna glazba, imamo pojam sveta glazba. Ona se nadahnjuje na tekstu Svetoga pisma i liturgije. Sveta glazba može biti liturgijska ako zadovoljava neke uvjete.
 
Liturgijska glazba je namijenjena za liturgiju Crkve i kao obredna glazba prati obrede. Ona je kao pojam najuža i dio je liturgijskog slavlja. Stvara se s liturgijskom namjenom i nadahnjuje se na liturgiji Crkve. Ona izvire iz liturgije i stvara se za liturgiju. Te skladbe ne smiju se umetati u liturgiju, nego one moraju biti proizvod liturgijskog slavlja i njegov sastavni dio.
 
U konstituciji Sacrosantum concilium Drugog vatikanskog sabora govori se o svetoj glazbi koja je svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom. Kako to komentirate?
 
Cijelo VI. poglavlje konstitucije Sacrosanctum Concilium doneseno na Drugom vatikanskom saboru posvećeno je sakralnoj glazbi. U SC 112 piše kako će sakralna glazba biti svetija ukoliko se tješnje povezuje s bogoslužnim činom, bilo da srdačnije izrazi molitvu, bilo da potiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogaćuje većom svečanošću. Crkva odobrava i u bogoštovlje pripušta sve oblike istinske umjetnosti koji su obdareni potrebnim svojstvima. Nadalje, konstitucija u br. 113 nastavlja kako bogoslužni čini poprimaju plemenitiji oblik kad se službe Božje svečano slave pjevanjem uz nazočnost svetih služitelja i naroda koji u njima djelatno sudjeluje.
 
Kako sam i rekao, liturgijska glazba izranja iz liturgije i obreda, a prilikom uporabe liturgijske glazbe u obredu jasnije se očituje otajstvo bogoslužja, ugodnije se izražava molitva, složnim pjevanjem dublje se zahvaća jedinstvo srca. Liturgijska glazba postaje svetija jer je tijesno povezana s onim koji je izvor i smisao. Ukoliko je povezana s liturgijskim činima, postaje svetija, kompletnija jer se nalazi u zagrljaju Crkve. Ostaje joj samo ispunjavati ono zbog čega je nastala.

Razgovarala: Tina Matić Ilić

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. prosinac 2019.

    DICEMBRE 2019: L’avvenire dei più giovani

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: