Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. studeni 2019.

Intervju

Prof. dr. Husnija Kamberović

Prof. dr. Husnija Kamberović

Sarajevo, 28. listopad 2019.

Prof. dr. Husnija Kamberović

Istodobno se veliča srednjovjekovna Bosna i slavi onoga tko ju je uništio

Husnija Kamberović ugledni je bosanskohercegovački povjesničar. Diplomirao je 1987. na odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu, magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1991., a doktorirao 2001. Radio je u Institutu za istoriju u Banjoj Luci od 1988. do 1989., a nakon toga u Institutu za istoriju u Sarajevu. Od 2002. do 2016. bio je ravnatelj tog instituta. Redoviti je profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu gdje na odsjeku za povijest predaje povijest jugoistočne Europe od 1918. do 1995., i povijest BiH od 1918. do 1995. Sudjelovao je na većem broju znanstvenih skupova i objavio veći broj radova, članaka, rasprava, polemika, enciklopedijskih priloga, te nekoliko iznimno zapaženih knjiga.

Uz dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić evo već više od desetljeća i pol održava se na starom bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu Molitva za domovinu. Isto toliko, nažalost, traje prijepor. Jasno, nesuglasja poput ovoga bošnjačko-hrvatskog glede povijesti naš su specijalitet. Slijedom čega se onda i nametnulo gotovo sveprisutno (a i apsurdno) pitanje: Čija je baština Bobovac?!

Mi smo postali pravi majstori kada je u pitanju iskazivanje sposobnosti da zajedničku baštinu pretvaramo u partikularno vlasništvo u skladu sa suvremenim političkim interesima. Nesretna sudbina Katarine Kosače, koja je izgubila muža, djecu i domovinu, po svemu je simbol Bosne i Hercegovine i njezine tragične historije, i umjesto da i ostane simbolom Bosne i Hercegovine – ona se etnicizira i prisvaja u skladu sa suvremenim političkim i društvenim kontekstima. Ona se zloporabljuje i postala je mit putem kojega se promoviraju etnički interesi i pravdaju pojedine politike koje se nameću kao temeljni nacionalni ciljevi.

Tko su, po Vama, krivci što je k tomu tako? I je li možda uzrok to što je, makar u široj javnosti, ovaj dio povijesti dugo prešućivan, pa je tako postao podložan raznim (re) interpretacijama?

Ne bih ja rekao da je taj dio naše povijesti prešućivan. Prije bih rekao da je to dobar primjer kako se povijest zloporabljuje. Ta zloporaba ne dolazi samo od političkih elita, kako se obično misli, nego i od povjesničara koji svoje teze usklađuju s interesima političkih elita. Puno toga se zna i o padu Bosne pod Osmanlije, i o sudbini posljednjih bosanskih kraljeva, i o životu Bosne u osmanskom dobu, poznati su i osnovni podatci o životu Katarine Kosače. Pučko sjećanje na Katarinu nakon njezina odlaska iz Bosne se prepliće s malobrojnim sačuvanim povijesnim izvorima, što otežava sagledavanje njezina životnog hoda do kraja, ali su osnovni podatci poznati. Zato ja mislim da ovdje nije u pitanju neznanje o srednjovjekovnoj prošlosti, nego etnizacija i zloporaba prošlosti.

Kada govorimo o prijeporu – a to, zapravo, nameće i povijesni kontekst – moramo spomenuti i Ahdnamu. Tragedija kraljice majke Katarine i posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića izravno je, naime, vezana za, neki vele, osmanlijsko osvajanje, a neki - eto još jednog prijepora! - osmanlijsku okupaciju.   

Nema sumnje da su Osmanlije srušile Bosansko srednjovjekovno Kraljevstvo i da su se Bosanci gotovo čitavo stoljeće suprotstavljali tada najmoćnijem carstvu na svijetu. Naravno, nisu taj otpor mogli voditi samo Bosanci, nego je povijesni kontekst bio takav da su Osmanlije postupno rušile „ugledno Bosansko Kraljevstvo“, kako su javljali Mlečani, a o čemu je vrlo argumentirano pisao pokojni profesor Marko Šunjić.

Pa, ipak, neki pa i (doduše, uglavnom novokomponirani) znanstveni krugovi Ahdnamu smatraju najstarijom poveljom o ljudskim pravima, a drugi je, pak, kolege smatraju izdajom. Može li se - diplomatski?! - kazati kako je istina negdje na sredini?

Ahdnama se gleda izvan konteksta i pridaje joj se značenje koje ona tada nije imala, ali je jasno da je njome bosanskim franjevcima omogućeno nastaviti promovirati katoličku vjeru. Nije to bio jedini slučaj u Osmanskom Carstvu budući da su Osmanlije imali dobro razvijen sustav privlačenja domaćeg pučanstva davanjem određenih privilegija, posebno u prvom razdoblju nakon osvajanja.


Nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

 

Piše: Josip Vričko

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. studeni 2019.

    Papa Montini in diretta mondiale dall’Uganda grazie satellite

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: