Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

7. prosinac 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 39

Katolički tjednik br. 39

Sarajevo, 30. rujan 2019.

Katolički tjednik

Treća boljka medija u Crkvi

Već je odavno postalo globalno prezentno da čovjek postmoderne živi otuđenje, vjerojatno završne faze, Kafkina Jozefa K. predočenog u Procesu. Unatoč izvanrednim tehnološkim mogućnostima komunikacija, prijevoza ljudi i transporta roba, gdje bilo što lokalnoga karaktera može biti dostupno gotovo istodobno svima na svijetu, čovjek se sve više zatvara u sebe i svoj virtualni svijet. Mnogi na razvijenom Zapadu imaju više „prijatelja“ na digitalnom kontinentu, nego u svome stvarnom užem susjedstvu. U tom ozračju elementi ljudskih odnosa, naučeni i uvriježeni maniri te simboli poprimaju drugačije odlike i značenje. Za malo toga se može reći kako se „podrazumijeva“. A budući onda da sve „može biti, a i ne mora“, ni tradicija ni vjerske istine nemaju snagu autoriteta, niti zauzimaju mjesto koje su nekoć imale. Cjelokupno društvo dobilo je nove, fluidne kaste pri čemu svatko, u određenom trenutku i određenim okolnostima, može postati jedno i(li) drugo, a osnovna je podjela na: „sljedbenike“ i – najšire kazano – one „koji imaju utjecaj“, tj. influentere (blogeri, youtuberi, twiteraši, instagramuše...). I to je komunikacijski biotop u kojemu svoje mjesto trebaju naći vijesti i poruke (iz) Katoličke Crkve danas.
 
Ono što je u ovom slučaju – bez obzira koliko čudno izgledalo – olakotna okolnost na našim prostorima jest što smo „zaostali“ i što digitalna avet nije u tolikoj mjeri ušla u duh odnosa ovdašnjega čovjeka. Međutim, daleko od toga da je situacija „bezbrižna“. A poglavito se to odnosi na katolike. Unatoč matematičkoj istini koja kaže kako su institucije (i župe) najmalobrojnije konfesije u BiH, na službenoj razini, pokrenule više mrežnih stranica nego što ih u ovoj zemlji imaju sve ostale religije zajedno, činjenično stanje upućuje kako to nerijetko biva samo „mrtvo slovo“. Uistinu, malo toga se redovito, pravodobno i profesionalno ažurira. Početno oduševljenje vrlo brzo splasne te ostane samo „kuća pod pločom“. Medijska pismenost i kod predvoditelja duhovnoga stada prečesto se pokazuje u svoj zakržljalosti, s time što svi znaju „kako bi trebalo“.
 
Praktično ovo znači da se za mnoge važne događaje na nižim, a katkada i na višim razinama saznaje zbilja slučajno, u prolazu. Stječe se dojam kako pojedinci koji nešto organiziraju smatraju da bi se katolički novinari trebali baviti „istraživačkim novinarstvom“ u saznavanju i potom praćenju nekih događaja unutar Crkve. Dok je u suvremenom svijetu komunikacija nezamislivo da neka institucija – pa i svaki važniji događaj – nema osobu za odnose s javnošću (PR – public relations), dotle je to u našoj Crkvi nepoznanica... Također, umjesto da dostupnost istine o nekoj prijepornoj stvarnosti, koju neki drugi iskrivljuju i propagandno zlorabe, bude katolicima prioritet u medijskom eteru, događa se da se – kada katolički mediji nešto netočno objave – zadovoljavamo kritikom na vlastiti račun i čuđenjem „kako ste to mogli napisati?“ i „kako to ne znate?“ Očito je da se, u ovom kontekstu, lakše voditi načelom nedjelovanja jer bi se u suprotnom moglo pokazati koliko često i u kojem opsegu je točno ono da „tko radi, taj i griješi“.
 
Mnogi – na osobit način dijecezanski – svećenici i redovnice tek će se obratiti masovnim medijima i donekle pojmiti njihovu važnost kada ih osobno netko „prozove“ i oblati. Tada će sve moguće zvati da čuju „njihovu istinu“. Ali da istinu vjere u „mirnom posjedovanju“ nastoje redovito posredovati i putem sredstava društvenih priopćavanja, mnogima je to strano te se i ne trude naučiti. Osim toga, razvidno je kako kod katolika i na banalnoj razini „bolji tretman“ imaju oni koji mogu više ocrniti i slagati. Primjerice, u crkvi će (samozvani) redari i „začuđeni vjernici“ u načelu dobacivati i rogoboriti novinarima koji rade u katoličkim medijima, a ni riječi neće kazati onim svjetovnim. Također, ima i onih koji će kada nešto treba „volonterski“ popratiti, fotografirati i(li) grafički obraditi, zvati katoličke novinare i tehničare, ali će „za novac“ radije unajmiti „profesionalne kuće“.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju
 
Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik
 
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    29. studeni 2019.

    Papa Francesco alla Cittadella della Carità: siate pazzi d'amore per aiutare gli altri

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: