Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

13. prosinac 2019.

Vijesti

Sarajevo, 10. rujan 2019.

MISA ZADUŠNICA I ISPRAĆAJ POKOJNOG VRHBOSANSKOG SVEĆENIKA PERE ILJKIĆA

Svetu misu u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu u zajedništvu s biskupom Vukšićem predvodio je kardinal Puljić

Svetom misom zadušnicom, koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu 10. rujna 2019. u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Pere Iljkića oprostilo se 40-ak kolega svećenika, veći broj časnih sestara, bogoslova i drugih vjernika. Među koncelebrantima je bio i fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Na početku Svete mise rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić u ime bogoslovne zajednice izrazio je sućut te podsjetio da je pok. svećenik Pero obavljao službu ekonoma u Bogosloviji. Pozvao je stoga na molitvu zahvalnosti za pokoj njegove duše „da mu Gospodin nagradi svako dobro djelo u njegovom životu“.

Uvodeći u Svetu misu kardinal Puljić je pozdravio sve nazočne te izrazio kršćansku sućut bližoj i daljnjoj rodbini te cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji napominjući da je izgubila jednog aktivnog svećenika. Pozvao je stoga sve da zajednički prikažu ovu Svetu misu za njegovu dušu kako bi mu Bog bio milostiv te podsjetio da stari propis u Vrhbosanskoj nadbiskupiji nalaže svećenicima koji nisu mogli sudjelovati na ovoj Misi, da prikažu jednu Svetu misu za dušu pokojnog subrata.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić rekao je da mu je, kako godine odmiču, osobno sve teže govoriti na sprovodima svećenika jer su tolike godine zajedno proživjeli i u ratu prebrodili sve nedaće, a pogotovo zato jer u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ostaje još jedna praznina. Kazao je da mu kao Ordinariju teže pada kada se Nadbiskupija oprašta od aktivnog svećenika, jednog koji tek „dozrijeva“, nego od onog koji je „dozrio“, jer je razumljivo da ćemo svi mi jednog dana „iz ove vremenitosti zakoračiti u vječnost“.

Osvrćući se na pročitano evanđelje, posvijestio je nazočnima da bez obzira na zvanje i sposobnost „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire“ (Rim 14,7). „Bog nas je zamislio, Bog nas je stvorio, Bog nas je dao na ovaj svijet i mi upravo s Bogom moramo surađivati. Kao što sv. Pavao reče – svi ćemo doći pred lice Božje“, kazao je kardinal Puljić podsjetivši da je nemoguće ovom zemljom hoditi, a ne okaljati se. Pozvao je da molimo jedni za druge, posebno za one koji su pošli prije nas, da im Bog bude milostiv.

Kardinal Puljić istaknuo je da prema pok. svećeniku Peri, s kojim je kao Ordinarij proveo dosta vremena, mnogi osjećaju zahvalnost jer im je pomogao, a nekima čak i život spasio. Kazao je da je ne samo u ratu, nego i za vrijeme poplava u Doboju, gdje je djelovao, bio neumoran u pomaganju drugima upravo znajući da ne živimo sebi već Bogu. Zahvalio mu je za njegovo svećeničko služenje ovoj mjesnoj Crkvi te istaknuo da mu je osobito simpatično bilo da je vlč. Pero ovu mjesnu Crkvu, dok su drugi tražili način kako otići, volio i onda kad je bila izranjena, razapeta i u neizvjesnosti. Izrazio je nadu da će u njegovom primjeru drugi, osobito mladi, vidjeti kako se voli i izgara za svoju mjesnu Crkvu znajući da ne živimo sebi već Njemu, koji nam je život dao.

Na kraju Svete mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić u kratkim je crtama prikazao životni tijek svećenika Perice i dao svoj osvrt. Riječi mons. Ćosića prenosimo u cijelosti:

Vlč. Pero Iljkić je rođen 1. listopada 1963. godine u Gradačcu od roditelja † Jakova Iljkića i Serafine rođ. Omazić. Kršten je u župi Žalosne Gospe u Čardaku.

Nakon završene osnovne škole u rodnom kraju, izrazio je želju za svećeničkim zvanjem te krenuo u dječačko sjemenište u Dubrovniku, a potom u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu, gdje je završio filofsko-teološki studij.

Za đakona je zaređen u katedrali Presvetog Srca Isusova, 27. studenoga 1988. godine. U istoj katedrali, 29. lipnja 1989. godine, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Za svoje mladomisničko moto uzeo je riječi: "Bože, budi mi Put, Istina i Život".

Njegov prvi svećenički korak bila je služba župnog vikara u župi sv. Josipa u Zenici od 1989. do 1991. godine. Poslije Zenice odlazi na istu službu u župi sv. Josipa na Marindvoru – Sarajevo, gdje ostaje do 1992. godine. U srpnju iste godine imenovan je župnikom župe u osnivanju u Novom Gradu – Sarajevo, a kratko vrijeme bio je privremeni dušobrižnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu.

Od 1996. do 1998. obavljao je službu ekonoma Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. U srpnju 1998. godine preuzeo je službu župnika župe sv. Ante Padovanskog u Lukavcu, koju je obavljao do 2010. godine. U istom je razdoblju u dva mandata bio i dekanom Tuzlanskog dekanata.

Posljednja njegova svećenička služba bila je u župi Presvetog Srca Isusova u Doboju, gdje je kao župnik proveo punih 9 godina, ujedno skrbeći za duhovne potrebe zatvorenika u Kazneno popravnom zatvoru.

Tijekom svećeničke službe bio je član svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije – imenovan 2. ožujka 2011. godine –, član HKD Napredak i predsjednik ogranaka tog istog društva u Lukavcu i Doboju, te predstavnik Vrhbosanske nadbiskupije u Odboru za međureligijsku suradnju u Doboju.

Vlč. Pero je preminuo u Klinici za anesteziju i reanimaciju Sveučilišnog kliničkog centra u Sarajevu, u jutarnjim satima 7. rujna, u 56. godini života i 30. svećeništva.

***

Prvog dana mjeseca listopada, Crkva se spominje sv. Terezije od Djeteta Isusa, koja je kao najizvrsniji put za ostvarenje svojega zvanja izabrala ljubav. Na taj isti dan, rođen je vlč. Pero, kojega je Bog, u svojoj milosti i ljubavi, pozvao za svojega svećenika i osposobio ga izvršiti dvostruko poslanje: biti prije svega čovjek Božji (usp. 1 Tim 6,11), koji izravno poznaje Boga, s kojim je u dubokom osobnom prijateljstvu, te biti uvijek sa Isusom (usp. Iv 1,39) i prema svima gajiti iste Kristove osjećaje (usp. Fil 2,5). Slijedeći Boga kao svoj jedini Put, Istinu i Život, svećenik Pero je za života radosno donosio Boga svim ljudima koje je upoznao tijekom svoga pastoralnog djelovanja u Zenici, Sarajevu, Lukavcu i Doboju, a sada ostaje svjedok Božje milosrdne ljubavi, koja je sve, vječna, obuhvaća sva vremena i sva mjesta (Iz autobiografije svete Terezije od Djeteta Isusa).

U svojoj svećeničkoj Oporuci, vlč. Pero je zapisao da su mu, pored svetoga reda, najbolji Božji dar u životu bili kolege svećenici i prijatelji (njegova uža rodbina) te vjerni puk kojemu je vjerno i predano služio. Isto tako, izrazio je želju biti ukopan u rodnoj župi, do groba svojih roditelja, i na taj način ugraditi u svoju rodnu grudu sjećanje na sebe kao svećenika iz toga mjesta i župe.

Neka u svima nama, a posebno u njegovim kolegama svećenicima, zauvijek ostane živa slika dobroga i revnoga svećenika Pere, uvijek spremna svima biti blizu i od pomoći u ime Boga koji je ljubav! 

Dragi vlč. Pero, neka te Bog, snagom svoje milosne ljubavi, primi u svoje kraljevstvo i neka ti daruje vječni pokoj!

(kta)

foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    11. prosinac 2019.

    Papa Francesco udienza generale

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: