Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. rujan 2019.

Izdvajamo

Bijelo Brdo, 14. kolovoz 2019.

Sahranjen vrhbosanski svećenik vlč. Anto Trgovčević

Okrijepljen svetim sakramentima, nakon duže bolesti, u 74. godini života i 48 godini svećeništva preminuo je u četvrtak, 8. kolovoza 2019. u bolnici u Slavonskom Brodu vlč. Anto Trgovčević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije.
 
Pokojnika su utorak, 13. kolovoza ispred franjevačke crkve Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu molitvom ispratili vjernici i svećenici Slavonskobrodskog dekanata na čelu s dekanom Ivanom Lenićem. Nazočan je bio i pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, koji je pročitao sažalnicu obitelji i Vrhbosanskoj nadbiskupiji u svoje i u ime đakovačko-osječkih nadbiskupa Đure Hranića i umirovljenog Marina Srakića.
 
Prije pokopa Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu u Bosanskoj Posavini, rodnoj župi pokojnika, uz njegov lijes predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s biskupom banjolučkim Franjom Komaricom, gospićko-senjskim biskupom u miru Milom Bogovićem i šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem. Suslavilo je pedesetak svećenika, a uz redovnice sudjelovali su i brojni vjernici. Pjevanje je animirala s. Ivanka Darojković Služavka Kristova.
 
U prigodnoj homiliji kardinal Puljić je posvjestio kako smo kao kršćani pozvani biti hrabri, imati čvrstu i stamenu vjeru kako ne bi pod težinom života klonuli, nego ostali na Božjem putu i sve gledali očima vjere. Upozorio je na opasnost da živimo samo za ovaj prolazni život naglasivši da smo kao kršćani pozvani ljubeći Boga i svoje bližnje spremati se budno za vječnost. Ustvrdio je kako je upravo takav vjernik i svećenik bio pok. Ante. Zahvalio je braći biskupima što su iz udaljenih krajeva za tu prigodu došli zajedno moliti te tako iskazali svoju svećeničku solidarnost.
 
Život i djelo pok. Vlč. Ante ocrtao je mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije:
- Vlč. Anto Trgovčević je rođen 17. siječnja 1945. godine od oca Peje i majke Anđe rođ. Bradara u Bosanskom Dubočcu, župa Bijelo Brdo.
Sjemenište i bogosloviju završio je u Zagrebu. Za đakona je zaređen također u Zagrebu 12. ožujka 1972. godine, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1972. godine u Sarajevu.
Župni vikar je bio od 22. rujna 1973. godine do 30. svibnja 1977. godine u župama: Bosanski Šamac, Kakanj i sv. Josip - Zenica. Nakon kapelanske službe 14. listopada 1977. godine imenovan je župnikom župe Rastičevo, a odmah sljedeće godine 28. travnja imenovan je župnikom župe Turbe. Ekonomom vrhbosanskog bogoslovnog Sjemeništa imenovan je 25. listopada 1979. godine. Službu ekonoma obavlja dvije godine te je 24. listopada 1981. godine imenovan privremenim dijecezanskim vikarom ekonomije. Notarom vrhbosanskog crkvenog ženidbenog suda imenovan je 16. prosinca 1981. godine. Sljedeće godine napušta Sarajevo jer je 11. prosinca imenovan župnikom župe Novi Travnik na kojoj ostaje do 17. rujna 1996. godine, kada je stavljen na raspolaganje Riječkom-Senjskom Ordinariju. Odmah po dolasku u Riječko-Senjsku nadbiskupiju imenovan je župnikom na Udbini jer je u tom kraju bilo puno prognanih vjernika s područja Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2004. godine bio je ekonom Gospićko-senjske biskupije. Župe Pazarište, Aleksinica i Klanac vodi od 2004. do 2006. godine, a od 2006. do 2009. godine bio je župnik župa Cvitović i Lađevci. U svoju matičnu Nadbiskupiju vraća se 11. listopada 2009. godine i preuzima župu Novo Selo kod Bosanskog Broda u kojoj ostaje do 2017. godine kada je umirovljen iz zdravstvenih razloga. Zbog narušenog zdravlja i zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj zaželio je svoje umirovljeničke dane provesti u Slavonskom Brodu ili okolici, što mu je i omogućeno. Stoga je zadnje tri godine života proveo, zahvaljujući razumijevanju i dobroti Đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića, u župi Uznesenja BDM Brodsko Vinogorje u Slavonskom Brodu. Umro je, okrijepljen svetim sakramentima, u Slavonskom Brodu 8. kolovoza 2019. godine u 48.-oj godini misništva i 74.-oj godini života.
Kao što se može vidjeti vlč. Anto je obnašao puno službi u našoj vrhbosanskoj Nadbiskupiji i u Riječko-senjskoj odnosno Gospićko-senjskoj biskupiji u kojoj je pastoralno djelovao punih 13 godina. Sve te službe, a posebno ratno i poratno vrijeme, utjecali su na njegovo zdravlje što je rezultiralo visokim šećerom i konačno dijalizom bubrega.
Znademo da je ponekad znao prilično burno reagirati ali također znademo da se iza toga krila emotivna duša koja je jednako osjećala za vjernike Srednje Bosne, rodne Posavine i drage mu Gospićko-senjske biskupije. Malo je, nažalost, naših svećenika koji odu pastoralno djelovati u druge biskupije a, koji su se nakon određenog vremena, voljni vratiti. Vlč. Anto se vratio u razrušenu i brojem vjernika malu župu u Novo Selo te u njoj nastavio organizirati život i pastoral. Zbog toga zaslužuje našu posebnu zahvalu i poštovanje. Njemu su najbolje znane njegove želje ali i objektivne mogućnosti, jer je 25 godina svoga svećeničkog života proveo u ratnom i poratnom vremenu. Svoju bolest nosio je hrabro i samozatajno, bez puno kukanja i opterećivanja drugih. Takvim duhom je pokušao obavljati i sve službe koje su mu bile povjerene. Molit ćemo uskrslog Gospodina, kojega je propovijedao, svjedočio i živio, da mu bude i vječna nagrada.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjemu. Amen.
 
Dirljivim riječima od pokojnika su se oprostili i riječi sućuti njegovoj obitelji i Vrhbosanskoj nadbiskupiji na kraju Mise iskazali; u ime biskupije Gospićko-senjske umirovljeni biskup Bogović zahvalivši pri tom nadbiskupiji Vrhbosanskoj na svakoj pomoći koju im je pružala preko vlč. Ante u ona teška ratna i poratna vremena, u ime obitelji i župljana sin toga kraja vlč. Pero Zeba, svećenik Riječke biskupije, a u ime generacije svećenika vlč. Pavo Brajnović. Svi su oni naglasili da je pok. Ante bio hrabar i odvažan, svećenik čvrste vjere i pouzdanja u Gospodina, svijetli primjer pravoga svećenika, glas povijesti hrvatskog naroda napose u ona ratna i poratna vremena te kao takav na ponos i ohrabrenje svom narodu i svojoj nadbiskupiji. Posvjedočili su da je bio korektan, discipliniran, vedar i veseo, uvijek raspoložen, jednostavan, izravan, duhovit, uvijek spreman na šalu, strpljiv i samozatajan napose u svojoj bolesti. Plod molitava za duhovna zvanja njegove obitelji koji su imali petero djece vidljiv je kako po njegovoj svećeničkoj službi tako i po njegovoj rođenoj sestri Ilijani i nećakinji Samueli, koje su odabrale duhovni poziv te su danas redovnice – Služavke Kristove.
 
Nakon Mise zadušnice vlč. Ante pokopan je na groblju Banice u Bijelom Brdu. Sprovodne obrede predvodio je biskup Komarica.
 
Po njegovoj želji umjesto vijenaca i cvijeća prilozi su namijenjeni pomoći slavonskobrodske opće bolnice odjelu dijalize. (kta/b.l.)
 
 
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. rujan 2019.

    Francesco all’Angelus: con Dio nessun peccato ha l’ultima parola

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: