Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

15. listopad 2019.

Intervju

Dr. vlč. Pero Brkić

Dr. vlč. Pero Brkić

Sarajevo, 29. srpanj 2019.

Dr. vlč. Pero Brkić

Kada bismo o ovoj zemlji mislili realno, kakva ona uistinu jest – već bi bilo pozitivno

Uz blagdan Sv. Ilije, zaštitnika zemlje Bosne (i Hercegovine), promišljamo o stvarnosti koja ju opisuje. Što su njezini najveći izazovi, a što perspektive na kojima valja graditi? Sugovornika smo pronašli u dr. Peri Brkiću, aktualnom župniku rodnoga mjesta utemeljitelja hrvatske književnosti na pučkom jeziku u BiH.

Vlč. Pero je obišao „pola“ Zapadne Europe i isto toliko Bosne dok nije 2017. postavljen za duhovnog pastira u župu Jelaške, smještenu u dolini Krivaje, između Olova i Zavidovića, gdje je 1563. na svijet došao fra Matija Divković čiji se Nauk krstjanski za narod slovinski smatra početcima književnosti na narodnom jeziku u BiH. Rodivši se 1958. u mjestu Tišina nadomak Bosanskoga Šamca u ravnoj Posavini, Brkić je nakon osnovne škole put svećeništva krenuo u Dubrovnik, da bi teološke studije završio u njemačkom Tübingenu. Za svećenika Bazelske biskupije zaređen je 1988. u Boswilu, Švicarska. U zemlji sira i satova, koja slovi kao jedno od najsređenijih društava gdje se nalaze „banke cijeloga svijeta“, obnašao je svećeničku službu, a obrazovanje nastavio u Tübingenu te postigao doktorat iz područja fundamentalne teologije. U svoju rodnu nadbiskupiju vratio se 1995., gdje je deset godina kasnije inkardiniran, te je nakon različitih službi preuzeo dužnost ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Poslije sedam godina svećeničku službu nastavio je u pastoralu ove mjesne Crkve, najprije kao župnik u Čemernom, zatim Turiću te u Jelaškama.  

Vlč. Brkiću, budući da razgovaramo uz blagdan Sv. Ilije, zaštitnika zemlje Bosne i Hercegovine, što mislite zašto je baš ovaj svetac izabran za njezina patrona?

Ne bih znao kazati točno što je povijesno motiviralo one koji su to tražili, ali očito je Ilija kao veliki prorok Starog zavjeta ostavljao snažan dojam na naše ljude. Vjernici su se na ovom području počeli njemu utjecati moleći za dobro vrijeme. I iz tog štovanja vjerojatno je netko od franjevaca prije koliko stoljeća tražio da se službeno proglasi zaštitnikom BiH. Tom je svetcu u čast posvećeno dosta kapelica i crkava – pa i ona u kojoj sada služim, župa u Jelaškama, u starini je za patrona imala Sv. Iliju.

S druge strane valja istaknuti duhovnu veličinu Ilije koji je bio dosljedan u vjeri svojih otaca. I ta njegova dosljednost i ta njegova vjernost još su dodatno kod vjernika pobuđivale štovanje. Oni su očito u tome vidjeli primjer za nasljedovanje i u njemu našli zagovornika u Nebu.

Što na osnovu te činjenice možemo naslutiti, odnosno kazati o ovdašnjem katoličkom puku?

Ako ćemo iskreno, vidljivo je kako je kroz stoljeća zbilja najviše stradao katolički puk u ovoj zemlji. Bili su građani drugoga reda, diskriminirani, progonjeni te su platili visoku cijenu za tu svoju dosljednost i vjernost Katoličkoj Crkvi. Isto se dogodilo i u zadnjem stoljeću kada su, u odnosu na njihov ukupan broj, platili visoku cijenu.

I danas ostaje isti zadatak koji su nam svojim primjerom ostavili naši pradjedovi i prabake: na tu njihovu dosljednost i vjeru pozvani smo odgovoriti autentičnim životom.

Za Bosance kažu kako su tvrdoglavi. Slažete li se s time i što bi, prema vašem mišljenju, ponajprije odgovaralo opisu ovdašnjeg čovjeka – da naglasak stavimo na katolika?

Svejedno je, čovjeka Hrvata-katolika ili Bošnjaka-muslimana ili Srbina-pravoslavca – za sve nas stoji slika kako smo tvrdoglavi, pa i zatucani. Međutim, gdje god smo mi došli – Bosanci ili Hercegovci, bez razlike koje smo nacije, pokazivali smo po svijetu, i pokazujemo dandanas, jednu predanost, jednu uključivost ili izvrsnost.

Stoga bih ja više stavio naglasak na opis da su to baš plemeniti ljudi. Ovdje žive plemeniti ljudi koji imaju empatije, suosjećajni su i gostoprimljivi.

A dojam da su „tvrdoglavi“ etiketa je koja je stvorena osobito u zadnjem stoljeću, u vrijeme Jugoslavije. Jer od svih ljudi koji su na njezinu prostoru živjeli, na Bosance se uvijek stavljao neki negativni imidž, a to je nepravda i ne odgovara istini.

Da su prkosni?

Jesu, ali kada su stvarno uvjereni, kad dožive nepravdu, e onda kažu: „Možemo i mi sada pokazati...“ Prkos nekad zna biti i pozitivan, ali naravno zna i stvarati preprjeke.

Može li se nakon iskustva posljednjega rata kazati da je i dalje Bosna ponosna, ili smo i mi, gledajući razdoblje od završetka rata na ovamo, podlegli nekom mentalitetu profita pa je i taj naš ponos malo splasnuo?

Bosna jest ponosna, jer onakav rat proći, koji je zbilja bio krvav kada su se praktično dizala sela protiv sela, gradovi protiv gradova, susjedi protiv susjeda, i opet podvući crtu i komunicirati i susretati se i, hajmo reći, živjeti zajedno, ne može svatko.

Što se profita tiče, kod njega moramo paziti, on je sam po sebi pozitivan – bez njega nema motivacije ni poticaja. Jednostavno, ljudi žele od svega profitirati počevši: od škole, studija, rada... Međutim, prljavi profit i profit po svaku cijenu je problem. A i takav se, nažalost, uvukao u ovo društvo, kao općenito u postkomunsitička društva, ali prisutan je i u onim demokracijama koje su puno starije. Zato se na njega mora paziti. To je pitanje osjetljivosti društva, države, sustava – da se taj prljavi profit ne uvlači u pore koje onda remete sklad i suživot i život ljudi općenito. U taj prljavi profit nismo skroz otišli, ali smo dobrano na putu da nam on stvara problem.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    14. listopad 2019.

    Papa Francesco riceve la Nazionale italiana di calcio

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: