Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. rujan 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 23

Katolički tjednik br. 23

Sarajevo, 11. lipanj 2019.

Katolički tjednik

"Magičan" grad

U filmu Život je čudo (2004.), u nizu „kultnih scena“, „Predsjednik“ koga utjelovljuje Branislav Lalević nakon što mu predstavljaju „dirigenta“ Sarajevske opere, kaže: „Sarajevo – magičan grad!“ Riječi su to zapravo samoga redatelja – u svijetu kinematografije proslavljenoga i kontroverznoga Emira Kusturice,koji je i sam rođeni Sarajlija. Uistinu, Sarajevo se od svih ostalih gradova na području bivše Jugoslavije, uz možda Dubrovnik, izdvajalo svojom „magičnošću“. Spoj Istoka i Zapada, gdje je izniknuo autentični svjetonazor, protkan vrijednostima različitih kultura i romantičarskim gostoprimstvom koje nije bilo vođeno materijalnim probitkom, činio je „dušu“ Grada na Miljacki. I ništa od njegovih sastavnica nije stršilo „mimo svijet“, nego bilo ukomponirano na jedan poseban način: baš kao što se ruralno s okolnih brda pretače u urbanu cjelinu, simboliziranu tramvajskim tračnicama. No, onda su došle 1990-e sa svojim „jadima i belajima“, a poslije njih i 2000-te „s čudnim pokretima i navikama“, i tako sve redom do danas, kada se mnogi autohtoni Sarajlije nerijetko ne snalaze u vlastitom gradu. Napose Hrvati…

Nakon ratnih razaranja koje je grad pretrpio od barbara s brda, uslijedila je „reintegracija“ te obnova koja je u relativno kratkom roku okončana. Velika većina zgrada je obnovljena, s iznimkom onih mjesta koja očito muku muče s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima. Od vidljivih znakova rata ostale su krvave „sarajevske ruže“ – tragovi gdje su padale granate, prečesto odnoseći i živote nedužnih ljudi. Međutim, razvidno su puno veći ožiljci na dušama stanovnika. Na nužnost ozdravljenja toga segmenta već je, za svojega pohoda Sarajevu 1997., potaknuo Sveti papa Ivan Pavao II. rekavši: „Ne radi se samo o materijalnoj izgradnji. Potrebno je, naime, osigurati navlastito duhovnu obnovu ljudske nutrine u kojoj je razorni bijes rata često izlomio i potamnio vrijednosti na kojima poziva svaki civilizirani život. Valja početi upravo odavde, od duhovnih temelja na kojima počiva život čovjeka s čovjekom.“

Realnost današnjega življenja u glavnom gradu BiH ukazuje kako je upravo ta „duhovna obnova“ nešto što se može ocijeniti jako dvojbenim. Osim u urbicidu, koji je posljedica bezumne težnje za profitom, a može ga se vidjeti u histeričnom „kulanju“ zgrada u zapadnim dijelovima Sarajeva, očituje se na različite načine u banaliziranju, pa i radikaliziranoj interpretaciji vjere dominantnoga muslimanskog stanovništva. Jer kako drugačije objasniti činjenice: da se u javnim institucijama skoro kao službeni koristi islamski pozdrav Selam alejkum (mnogi će i muslimani kritički kazati kako se „selama“) te se na gotovo svakoj svečanosti „prouči“ Fatiha za sve poginule branitelje kao da su isključivo muslimani tijekom posljednjega rata ginuli za Grad pod Trebevićem. Također, ilustracije radi spomenutoga banaliziranja: u mjesecu posta – ramazanu (kada pucanj topa koji označava kraj dnevnoga posta nemalo štrecne sve one koji su ovdje rat preživjeli), zabilježeni su slučajevi da „gorljivim vjernicima“ smeta kada netko tijekom dana jede na javnom mjestu te su mu onda upućivali prijekore i uvrjede; ili kada je jedan od takvih „gorljivih“ pokušao uništiti – inače lascivni – reklamni plakat na izlazu iz grada prema Vogošći, jer mu vjerojatno pogled na ženu u donjem rublju narušava post; ili još radikalnije, da je mladić, očito po uzoru na sumišljenike u nekim islamskim zemljama, uzeo kamenje u ruke te razbijao stakla na ugostiteljskim objektima koji su tijekom ramazana točili alkohol…

Međutim, valja biti pošten pa kazati da je unatoč ovakvim slučajevima i navadama, Sarajevo dva puta u najboljem redu dočekalo poglavare Katoličke Crkve i sve one koji su došli s njima moliti. Činjenica je to koja za sebe govori i svjedoči kako ovdje većina brojno dominantnoga naroda zna što je i njeguje suživot te da su gore navedeni „ispadi“ nešto s čime će se u prvom redu oni sami u budućnosti morati suočiti. No, također je priča za sebe i to što se ovaj grad još uvijek nije ni na kakav način odužio Hrvatima koji su svoje živote uložili u njegovu obranu kao bojovnici Hrvatskog vijeća obrane, odnosno Hrvatske brigade Kralj Tvrtko. Tako se danas umjesto pred nekim dostojanstvenim spomenikom, svake godine vijenci polažu ispod „breze bijele“ kod crkve u Novom Sarajevu... 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    12. rujan 2019.

    Papa ai nuovi vescovi: siate canali sempre aperti tra Gesù e la gente

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: