Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Ocrtavajući neke postupke mladih ljudi, stariji su skloni konstatirati: „Mladost – ludost!“ Riječ je o izreci nastaloj na temelju činjenica da mladenačka snaga i neiskustvo nerijetko daju rezultat koji izlazi iz okvira očekivana ponašanja. Izostanak adekvatne spoznaje o vlastitoj moći, što je posljedica nedovoljna dovođenja u relacije u kojima je to mogao – uspoređujući se s drugima – odvagnuti, daju da mladi čovjek sebe u načelu smatra i jačim i, nadasve, mudrijim nego to objektivno jest. Odatle je istina da dijete svojega oca gleda s divljenjem – kako on sve zna i može; tinejdžer misli kako mu je otac „smotan“ i ništa ne zna; a odrasli pak sa sjetom kaže: „Pitam se što bi otac rekao.“ Očito je, dakle, kako potraga za vlastitim mjestom u društvu, istraživanje života i proces osamostaljivanja dovode biće koje odrasta u kontekst gdje mu je potrebno vodstvo i umjeravanje. I to bi, s obzirom da velika većina dolazi na svijet u krugu (kakve-takve) obitelji, bio ne odviše težak zadatak da nije „izvanjskih čimbenika“. Oni su uvjetovani ponajprije vremenom i mjestom čineći život uvijek iznova izazovnim i nepredvidivim. Stoga Crkva koja baštini iskustvo postojanja u vremenu i na različitim mjestima daje smjerokaze i današnjim mladima.

Biblija, u načelu, o mladima govori kao o pokretačkoj snazi promjena, ali koji su uvijek u službi većeg autoriteta. Međutim, rijetko se u prvi plan stavlja njihova prosudba kao savjetodavni karakter nečije odluke. Štoviše, Stari zavjet izričito navodi kako je takvo što loš potez. Naime, kralj Roboam najprije se o nametima pučanstvu savjetovao sa starcima koji mu rekoše: „Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge.“ No, on je to odbacio te se posavjetovao s „mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi“. A oni mu rekoše: „Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca! Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima'.“ (usp. 1 Kr 12,6-11). To je onda, kako svjedoči Pismo, izazvalo pobunu i raskol u narodu.

Zbog toga Crkva u današnjem vremenu, uvažavajući sve posebnosti mladih ljudi, govori o potrebi čuvanja vjerničkih (i moralnih) korijena. Apostolska pobudnica Christus Vivit (Živi Krist) koja je plod XV. redovite opće skupštine Biskupske sinode o mladima održane od 3. do 28. listopada 2018. u Vatikanu na temu Mladi, vjera i razlučivanje znanja, izričito to kaže: „Zamolimo Gospodina da oslobodi Crkvu od onih koji bi ju htjeli učiniti starom, zatvoriti je u prošlosti... Ali zamolimo ga da ju oslobodi od druge napasti: mišljenja kako je mlada jer prihvaća sve što joj svijet nudi, mišljenja da je obnovljena jer ostavlja po strani svoju poruku i djeluje kao i svi drugi. Ne! Crkva je mlada kad je svoja, kada uvijek iznova dobiva snagu rođenu iz Božje riječi, euharistije, i svakodnevne Kristove prisutnosti i snage njegova Duha u našim životima. Crkva je mlada kad se pokazuje sposobna stalno se vraćati svojem izvoru.“ (br. 35).

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju