Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. lipanj 2019.

Iz katoličkog tiska

Naša ognjišta br. 4

Naša ognjišta br. 4

Tomislavgrad, 5. travanj 2019.

Naša ognjišta

Ženidba "naša svagdanja"

Katolička crkva ima prirođeno i vlastito pravo, neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti odrediti potrebne uvjete za valjanost i dopuštenost ženidbe, proglasiti ženidbene zaprjeke božanskoga prava i odrediti zaprjeke crkvenoga prava i suditi ženidbene parnice po vlastitome pravu, što i čini.

Kako se korizma primiče kraju, tako se bliži i vrijeme započinjanja slavlja ženidbi u našim krajevima. To su slavlja s kojima smo se susretali više puta, bilo da smo pozvani kao gosti, bilo kao uži članovi obitelji. Ali kao svako drugo slavlje, tako i ovo prođe.

Prođe i svečana večera, gozbe ljubavi, utihne pjesma i veselje, a dvoje mladih ljudi, iako su bili okruženi „masom“ gostiju, naposljetku ostaju sami, započinjući novu stranicu svoga životnog puta, stranicu obiteljske zajednice „dok samo smrt ih ne rastavi“. U ovome razmišljanju osnovno i početno pitanje od kojega treba poći jest: U čemu je važnost „njihove“ ženidbe?

Ljudska i božanska ustanova

U traženju odgovora treba krenuti od toga da je ženidba na neki način najvažnija i prva pravna ustanova čija je duboka ljudska stvarnost od temeljnoga značenja za svako društvo, laičko i vjersko, za kršćane i nekršćane općenito. Ona je temeljna životna zajednica, koja nema samo privatno obilježje nego i javno (društveno) iz kojega se svakomu državnom uređenju rađaju građani, a samim tim Crkvi i drugim vjerskim zajednicama članovi (vjernici).

Ženidba kao takva je onda i ljudska (građanska i vjerska) i božanska ustanova. Osim što se ženidba ravna ovim crkvenim (ljudskim) pravom koje je Crkva proglasila za svoje vjernike i građanskim (ljudskim) koje je država proglasila za svoje građane, ravna se i prema božanskome prirodnom ili naravnome i pozitivnome pravu jer je ona,kako je već rečeno,i božanska ustanova.

Što bi to bilo crkveno ženidbeno pravo? Kada se govori o ženidbenome pravu, onda se prvenstveno misli na kanonsko pravo Katoličke crkve, tj. na Zakonik kanonskoga prava (ZKP) koji je stupio na snagu 27. studenoga 1983.U ovome Zakoniku u četvrtoj knjizi „Posvetiteljska služba Crkve“ pod sedmim naslovom obrađen je s pravnoga aspekta sakrament ženidbe.

Ovi su zakoni podijeljeni na kanone, a kanoni na paragrafe i brojeve. S obzirom na pravni vid ženidbe, crkvene se norme nalaze još i u sedmoj knjizi Zakonika „Postupci“ (III. dio „Neki posebni postupci“, naslov I. „Ženidbeni postupci“), ali i izvan njega, tj. u službenim dokumentima Crkve.

Katolička crkva ima prirođeno i vlastito pravo, neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti odrediti potrebne uvjete za valjanost i dopuštenost ženidbe, proglasiti ženidbene zaprjeke božanskoga prava i odrediti zaprjeke crkvenoga prava i suditi ženidbene parnice po vlastitome pravu, što i čini.

Građanska vlast tu ne može postavljati nikakvih zahtjeva i uvjeta koji bi se ticali same valjanosti sakramentalne ženidbe ili koji bi se protivili odredbama božanskoga prava. Priznaje joj se mjerodavnost jedino u pogledu određivanja građanskih učinaka tih ženidaba, npr. pitanje prezimena ženidbenih drugova, prebivališta, stjecanja i raspolaganja imovinom i mnogo drugih građanskih prava i obveza roditelja i djece i sl.

Što bi to bilo božansko pravo? Božansko se pravo dijeli na prirodno ili naravno i pozitivno božansko pravo. Ono što naređuju božanski zakoni tzv. prirodnoga ili naravnoga prava, upisano je u srca ljudi, kako kaže sv. Pavao (usp. Rim 2,15), i ljudi to spoznaju svojim nepomućenim razumom.

Drugim riječima rečeno, naravno božansko pravo je ono koje neposredno izvire iz razumne ljudske naravi i obvezuje mimo svakoga zakonodavca te uopće nije potrebno posredovanje Crkve. Takva jedna odredba jest: Ne ubij!, pravo na život, pravo na ženidbu i sl.

Božansko pozitivno pravo izvire iz slobodne volje božanskoga zakonodavca, a nalazi se u Objavi, tj.: odredbe pozitivnoga Božjeg prava objavljene su ljudima i sadržane su posebno u Svetome pismu (Stari i Novi zavjet), ali i u Svetoj tradiciji Crkve. Kada se kaže tradicija Crkve, misli se na Božju objavu koja je na nas prešla usmenom predajom putem crkvenih otaca i učitelja. Takva jedna odredba pozitivnog Božjeg prava jest npr. nerazrješivost kršćanske ženidbe („Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja“).

Budući da je božansko pravo iznad svakoga ljudskog prava, ono vrijedi za svaki brak, bilo između krštenih i nekrštenih osoba, bilo između katolika i nekatolika. Ono ima univerzalnu vrijednost i nadilazi svaku ljudsku podjelu bez obzira na vjeru, religiju, naciju i sl.

Kako ispravno shvatiti ovo božansko pravo s obzirom na ženidbu? To nam govore konkretni primjeri da se samoj naravi i prirodi čovjeka protivi ženidba između oca i kćeri, majke i sina, brata i sestre, kao i muškarca s muškarcem, žene sa ženom i slično. No, ženidba katolikā, makar i samo jedna stranka bila katolička, ravna se ne samo prema božanskome nego i prema crkvenome pravu, pri čemu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s obzirom na čisto svjetovne učinke ženidbe.

Kanonski oblik sklapanja ženidbe

Prema odredbi kanona 1057 § 1 ženidba nastaje privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba. No, ipak, da bi ženidba katolika za majku Crkvu bila valjana, mora biti sklopljena u propisanome kanonskom obliku. Tako se u Zakoniku nalaze odredbe koje se odnose: na redoviti kanonski oblik ženidbe (kan. 1108 – 1115), a primjenjuje se u redovitim slučajevima te odredba koja se odnosi na izvanredni oblik (kan. 1116) i primjenjuje se samo u izvanrednim okolnostima.

S obzirom na redoviti kanonski oblik ženidbe u kanonu 1108 § 1 kaže se da su valjane samo one ženidbe koje se sklope pred mjesnim ordinarijem ili župnikom, ili svećenikom ili đakonom koje za sudjelovanje ovlasti jedan od njih dvojice, kao i pred dvojicom svjedoka. Prema navedenome kanonu po sebi su valjane u području savjesti i u izvanjskome obliku ili pravnome području samo one ženidbe koje se sklapaju pred licem Crkve, tj. pred službenim predstavnikom Crkve koji je mjesni ordinarij ili župnik te pred ovlaštenim predstavnikom, a koji može biti bilo koji valjano zaređeni svećenik ili đakon.

Smatra se da ženidbi nazoči samo onaj tko nazočan traži i u ime Crkve prima očitovanje privole onih koji sklapaju ženidbu. Osim redovitoga kanonskog oblika sklapanje ženidbe određena kanonom 1108 §1 i 2, u Crkvi postoji i izvanredni oblik kanonske ženidbe koja se sklapa samo pred samim svjedocima, kako bez sudjelovanja posvećenoga mjerodavnog službenika, tako i bez laika kao ovlaštenoga predstavnika Crkve koji bi zamijenio posvećenoga službenika. Riječ je o posebnim okolnostima i prilikama u kojima se želi izaći u susret zaručnicima, koji žele sklopiti sakramentalnu ženidbu, ali zbog određenih razloga, kao onih navedenih u kanonu 1116, inače bi im to bilo nemoguće.

Građanska ili svjetovna ženidba

Građanska ili svjetovna ženidba naziva se ona koja je sklopljena uz obdržavanje građanskoga zakonodavstva i u skladu s građanskim propisima pred ovlaštenim službenikom građanske vlasti. Građansko zakonodavstvo određeno je Ustavom, a Ustav je prema pravnim priručnicima temeljni pravni akt neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Tako Ustav obično sadržava načelne propise o društvenome, ekonomskome i političkome poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima i dr.

Za Katoličku crkvu svjetovna je ženidba zakonita ako su zaručnici nekrštene osobe, a nezakonita, ako su je pokušale osobe koje su vezane crkvenim (kanonskim) oblikom prema odredbi kan. 1117. U prvome slučaju riječ je o osobama koje zbog manjka krštenja nisu dužne obdržavati crkveno-kanonski oblik sklapanja ženidbe koji od svojih članova traži Katolička crkva, stoga je njihova građanska ženidba valjana (bez obzira u kakvu je obliku sklopljena) i tu ženidbu Crkva drži naravnom i nerazrješivom.

U drugome slučaju riječ je o katoliku ili o dvoje katolika koji su dužni obdržavati kanonski oblik sklapanja ženidbe, a ipak to nisu učinili ili to uporno odbijaju učiniti. Npr. ako je katolička stranka sklopila samo građansku ženidbu s katolikom ili krštenim nekatolikom (pravoslavnom strankom ili strankom iz crkvene protestantske provenijencije) ili s nekrštenom osobom (ateist, musliman, židov i dr.) bez obdržavanja kanonskoga oblika, ta je ženidba nevaljana za crkveno područje.

U novome duhu snošljivosti i razumijevanja, te prema učenju apostolske pobudnice „Obiteljska zajednica“ pape Ivana Pavla II., koja govori o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenome svijetu, svjetovna se ženidba osoba vezanih na kanonski oblik više ne izjednačava s javnim priležništvom(br. 82). Razlog tomu je što priležnici u punome značenju riječi nemaju nakanu živjeti na trajan način kao muž i žena.

Pri svjetovnoj pak ženidbi, koju su sklopile dvije osobe podložne kanonskomu obliku, postoji nakana i spremnost na određenu bračnu trajnost. Naravno da i dalje spomenuta ženidba nema nikakvu vrijednost za područje savjesti. Ona je neprihvatljiva za Crkvu koja uči da je za katolike jedina valjana ženidba, koja ih čini mužem i ženom pred Gospodinom, sakramentalna ženidba za čije se valjano sklapanje traži obdržavanje kanonskoga oblika.

Ovdje treba istaknuti da osobe koje su valjano krštene izvan Katoličke crkve, kada međusobno sklapaju ženidbu u građanskome ili u vlastitome vjerskom obliku, za Katoličku crkvu sklapaju valjanu naravnu ženidbu. No ipak, od ovoga pravila postoji iznimka. Kada je riječ o građanskoj ženidbi između dviju osoba krštenih u Istočnoj pravoslavnoj crkvi, ili o ženidbi između dviju osoba od kojih je jedna krštena u Istočnoj crkvi, a druga u crkvenoj zajednici protestantske provenijencije, te je i ženidba sklopljena u vjerskome obliku protestantske stranke, i u jednome i u drugome slučaju riječ je o nevaljanoj ženidbi. Za Istočnu crkvu valjane su samo one ženidbe koje su sklopljene i blagoslovljene od svećenika, ali ne i od đakona, koje kao takve onda prihvaća i Katolička crkva.

Svrha ženidbe

Zapitamo li se ikada koja je temeljna svrha ženidbe? Zašto se ljudi žene? Dvije su objektivne svrhe ženidbe (kan. 1055), na koje je ženidba po svojoj naravi usmjerena: Prva je „dobro supruga“, što bi značilo uzajamno darivanje, uzajamno predanje i primanje cjelovite osobe, intimno sjedinjenje osoba i čina, pružanje pomoći, služenje, praštanje i sl.

Druga svrha je rađanje i odgajanje potomstva kao što i Biblija na prvim stranicama uči da je Bog stvorio svijet i ljude da opstanu, da se razvijaju i da se ljudski rod širi (Post 1, 28). Bračna zajednica je prirodni ambijent za rađanje i prvotno mjesto za odgajanje djece. Ovdje nije govor o dužnosti da roditelji rađaju djecu u braku, iako bi se moglo o tome govoriti, nego je govor o djeci kao „jednomu dobru“ ženidbe, jer su djeca u pravoj kršćanskoj obitelji uistinu „jedno dobro“, jedan dar Božji.

Ako bi zaručnici ili jedan od zaručnika u trenutku davanja ženidbene privole pozitivnim činom volje odlučno isključili jedan od bitnih dijelova ženidbe, tj. dobro supruga, rađanje i odgajanje djece, to bi značilo ništavost ženidbe koja je gledano izvana, posve valjano sklopljena, ali u stvarnosti nije. 

Privola

Brak nastaje privolom stranaka. Sastavni i temeljni dio ženidbe jest privola zakonito očitovana između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast. Kratko i jasno se može reći da je ženidbena privola čin volje kojim muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu (kan. 1057). To su riječi koje budući supružnici jedno drugomu izgovaraju: „Ja, I., uzimam tebe, I., za svog/ju supruga/u i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga (…).“

Na prvi pogled čine se prejednostavne, ali one itekako imaju svoju težinu, o njima naime ovisi valjanost ženidbe. Upravo nedostatci u privoli čine ženidbu nevaljanom, a oni se mogu odnositi na slobodu osobe, njezine sposobnosti i ispravnost njenih namjera. Stoga, da bi ta ista privola bila valjana, mora biti riječ o osobnoj privoli obiju stranaka, slobodna bez prisile, promišljena, potpuna bez pozitivnih ograničenja ili isključenja bitnih dijelova i svojstava ženidbe. Ona mora biti istinita, što znači da riječi koje se očituju izvana moraju odgovarati nutarnjoj nakani, tj. činu volje. Privola može biti ili posve isključena ili tako manjkava da je po odredbi zakona pravno nevaljana te nema svoga pravnog učinka.

Bitna svojstva ženidbe

Bitna svojstva ženidbe jesu jednost i nerazrješivost (kan. 1056). Jednost ženidbe znači da je valjana ženidba moguća samo između jednoga muškarca i samo jedne žene u jednome vremenu, apsolutno se isključuje mogućnost treće osobe. Stoga se jednosti ženidbe protivi mnogoženstvo ili poligamija u svim svojim oblicima: ženidba jednoga muškarca s više žena (poliginija) ili jedne žene s više muškaraca (poliandrija). Jednosti se protivi i svaki oblik preljuba, priležništva koji je težak grijeh u Katoličkoj crkvi i izravna je povrjeda bračne ljubavi i vjernosti.

Drugo bitno svojstvo braka jest nerazrješivost. Nerazrješivost je svojstvo koje zahvaljujući sakramentalnosti ženidbe i prirodnomu pravu čini da je svaka valjano sklopljena ženidba i apsolutno nerazrješiva, osim u slučaju ako nije nikako konzumirana nakon vjenčanja od ženidbenih drugova (uopće nije bilo seksualnih čina) ili da bračni čin nije nikada izvršen na ljudski način po sebi prikladan za rađanje djece.

Tako ništavno sklapaju ženidbu ako zaručnici ili jedan od zaručnika u trenutku davanja ženidbene privole pozitivnim činom volje odlučno isključe jednost i nerazrješivost kao bitna svojstva ženidbe.


Piše: fra Šimo Ivelj

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    23. lipanj 2019.

    Papa Francesco - Santa Messa e Processione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: