Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

14. studeni 2019.

Intervju

Darija Rebac

Darija Rebac

Čapljina, 14. veljača 2019.

Darija Rebac, glavna medicinska sestra u hospiciju Betanija

Pacijenti nas uče cijeniti najvažnije vrijednosti u životu

U povodu Svjetskog dana bolesnika, koji Katolička Crkva obilježava na spomendan Gospe Lurdske – 11. veljače, razgovarali smo s Darijom Rebac, glavnom medicinskom sestrom u prvom hospiciju u Hercegovini, koji nosi naziv Betanija, a nalazi se u Čapljini.

Darija Rebac rođena je 1971. u Čapljini. U rodnom gradu završila je osnovnu školu, a srednju medicinsku u Mostaru gdje je i položila stručni ispit. Prva radna iskustva stekla je tijekom posljednjega rata kao terenska sestra radeći pri Domu zdravlja Čapljina. Nedugo nakon rata počela je raditi u ambulanti obiteljske medicine Dr. Anđa Soldo-Vidoš gdje je provela 20 godina. Sedam godina provela je kao asistentica u stomatološkoj ordinaciji Dr. Goran Pehar u Čapljini, a glavna medicinska sestra je od prvoga dana u Caritasovoj Betaniji, hospiciju kojeg je Caritas biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske otvorio u Čapljini prije šest godina.

Ovogodišnji Dan bolesnika ima temu Besplatno ste primili, besplatno dajte. Papa Franjo u poruci prigodom tog nadnevka podsjeća kako je život Božji dar, a darovati znači dati samoga sebe. Što znači te riječi pretočiti u djelo kada govorimo o Vašoj profesiji, i kakav je zapravo posao medicinske sestre?

Kada medicinska sestra svoju profesiju počne živjeti i raditi kao poziv, dolazi do spoznaje što znače te Papine riječi. Rekla bih da tada postajemo „prave“ medicinske sestre: nesebične, suosjećajne, savjesne i kolegijalne. To je iznimno zahtjevan i odgovoran posao. Trebale bi ga obavljati samo osobe koje su u njemu spremne vidjeti svu ljepotu u pomaganju drugima. Nažalost, na mnogim mjestima i u mnogim medicinskim ustanovama nalaze se i pogrešne osobe, odnosno one koje ovaj posao rade isključivo zbog plaće. Da se razumijemo, svi mi radimo za novac. Međutim, komu je on na prvome mjestu, a tek onda ljubav, taj je zalutao u djelokrug sestrinstva, ali i medicine općenito.

Kakvo je Vaše osobno iskustvo rada i susreta s bolestima i bolesnima čiji je proces liječenja službena medicina završila?

Rad s bolesnicima koji imaju neizlječive bolesti je uvijek, rekla bih, prepun emocija. S jedne strane činite sve što se može kako biste olakšali to teško životno razdoblje i održali kvalitetan život na što većoj razini. S druge strane, tu je vaše srce koje se, i kad cijeli razum govori da nema dalje, nada i bori za još samo jedan dan. Uvijek kažete: „Možda će se baš taj dan dogoditi nagla promjena nabolje.“ Međutim, jako je bitno obiteljima potvrditi ono što su čuli od liječnika u bolnici koja ih je morala otpustiti – da nema lijeka i da je došao kraj. I nedavno smo u medijima vidjeli reakciju jedne obitelji u Hrvatskoj koja se nije pomirila s činjenicom smrti njihova člana. Tu je bila riječ o mlađoj osobi, ali bez obzira na godine, smrt drage osobe uvijek je bolna. Vrlo je bitno graditi odnos temeljen na povjerenju od samoga početka, da obitelj zna što može očekivati od nas kako bismo njihovim dragim članovima olakšali bol, ali i gdje prestaju naše mogućnosti. Hvala Bogu, do sada nismo imali problema po ovome pitanju.

U Betaniji se bolesnima u terminalnoj fazi pruža medicinska, socijalna, psihološka i duhovna skrb. Možete li nam ukratko predstaviti misiju tog prvog hospicija u Hercegovini?

Cilj našeg hospicija jest palijativna skrb za svakog našeg pacijenta. To podrazumijeva, ne samo medicinsku, nego i socijalnu, psihološku i duhovnu skrb za pacijente i članove njihovih obitelji utemeljenu na kršćanskim načelima. Cijeli niz stručnjaka uključen je u tim koji skrbi o pacijentima i članovima njihovih obitelji. Nastojimo pokazati da je ljudski život samo jedan i neponovljiv te da ga svako ljudsko biće ima pravo dostojanstveno završiti.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Radni dan u Betaniji ispunjen je od prve do posljednje minute, ali nekako uvijek imamo osjećaj da sve ide lako i bez uznemiravanja i stresnih trenutaka. Ukratko vam to izgleda ovako: pet kupanja i presvlačenja, podjela obroka za svakoga od 31 korisnika, podizanje pacijenata dva puta dnevno onih koji mogu sjediti u kolicima ili stolici, svaka dva sata davanja tekućine i pozicioniranje polupokretnih i nepokretnih pacijenata, podjela terapije, uzimanje uzoraka za laboratorijske pretrage, mjerenje vitalnih parametara, pregledi pacijenata od liječnika specijalista i obrada pacijenata. 


Cjelovit tekst pročitajte u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. studeni 2019.

    Francesco: il nostro è un tempo povero di sapienza sulla vita eterna

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: