Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. kolovoz 2019.

Vijesti

Sarajevo, 12. veljača 2019.

PROPOVIJED MONS. JURIŠIĆA NA MISI ZA 27. SVJETSKI DAN BOLESNIKA

"Svi smo u duhu Evanđelja pozvani da budemo pri ruci bolesnicima s kojima smo povezani, i kao pojedinci i kao zajednica"

U samostanskoj crkvi sv. Vinka Paulskog sestara Milosrdnica u središtu Sarajeva svečanim Misnim slavljem proslavljen je spomendan Gospe Lurdske i 27. Svjetski dan bolesnika. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Pavo Jurišić, vrhbosanski kanonik i postulator kauze Sluge Božjega Josipa Stadlera uz koncelebraciju šestorice svećenika. Propovijed mons. Jurišića prenosimo u cijelosti:

Europa je u 19. stoljeću bila poprište raznih duhovnih gibanja, političkih i socijalnih problema u društvu, kao i revolucionarnih pokreta koji su bili usmjereni protiv Crkve. Racionalizam u svom oholom uzdizanju pokušavao je srušiti Crkvu i njezin nauk, niječući Boga i vrhunaravni red. Razum je dovoljan da dozna svu istinu i dovede do sreće. Grijeha nema, čovjeku nisu potrebni ni milost ni otkupljenje, jer čovjek je sam sebi dovoljan, treba mu dati slobodu bez ikakvih spona. Čovjek je po prirodi dobar, a društvo ga kvari, zato valja mijenjati društvo.

Mnogi su se okrenuli za tim idejama, da su počeli otpadati od vjere, a posljedica toga je povećanje nemorala, opća raskalašenost i nepoštovanje svakog autoriteta. Da se dovede do odumiranja države, išlo se za tim da se najprije moćna država uzdigne na najviši princip kao vrhovni zakonodavac, sudac i najviše veličanstvo. Nema nikakve vrhovne vlasti, religija je privatna stvar, kršćanstvo treba stjerati u sakristije. Uslijedilo je uvođenje građanskog braka i civilne registracije, otkazivanje krštenja. Donošeni su zakoni o povlačenju iz crkve.

Sve je to trebalo voditi raspadu država, pravnoj nesigurnosti u pogledu privatnog vlasništva i socijalnih ustanova. Racionalizam je odrekavši se Boga, neba i Raja polako sušio u ljudima srce, ubijao ljubav, a strastima davao oduška da se rasplamsavaju. I doista, čovjek počeo upirati sve sile da stvori raj na zemlji. A toga raja nigdje, nego je srljao iz zla u gore, pa se na koncu sve strovalio u moralnu propast. Naravno da su se mnogi pitali kamo sve to vodi. Moramo se nešto dogoditi da Bog pokaže svoju moć i ljubav prema čovjeku svome stvorenju, koji mu je počeo okretati leđa.

I objava se dogodila. Na današnji dan 1858. godine Blažena Djevica Marija dolazi zabitno mjesto u Francuskoj, te se ukazuje mlinarevoj kćeri, pastirici Bernardici da po njoj upozori ljude na pogibelji kojim se izlažu, te da ih pozove na obraćenje i obnovu, da probudi i oživi vjeru u Boga i život vječni.

Gospa se ukazuje Bernardici 18 puta. Kod šesnaestog ukazanja na svetkovinu Blagovijesti Bernardica je tri puta upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernardica ohrabrila i četvrti put upita je za ime! Dobila je odgovor; Ja sam bezgrješno začeće. Marija nas preko Bernardice uči da je cilj našega života Božja slava.

Bernardica je morala mnogo toga podnijeti zbog milosti ukazanja. Bilo je tu sumnji, kleveta i neprijateljstava, čak i od susestara u samostanu Nevers u koji je ušla. Uz to je tijekom svog života stalno bila bolesna, patila je od astme, što joj je otežavalo život. Jedan događaj govori nam o tome. Poglavarica samostana došla je na bolesnički odjel posjetiti Bernardicu, pa je upitala: „ No, šta ti radiš tu, mala lijenčino?“ Ona je odgovorila: „ Draga majko, uživam u poslu.“ – „ A koji je to posao“ upita je poglavarica. Bernardica odgovori nježno: „ Bolujem!“ I doista, ona umire s trideset i pet godina. No u to je vrijeme ( 1879.) njezino rodno selo Lurd postalo već poznato diljem svijeta, a u njega su se slijevale grupe hodočasnika iz cijeloga svijeta tražeći ovdje utjehu, zdravlje i doživljaj obraćenja.

Na spomendan Gospe Lurdske stavljen je Međunarodni dan bolesnika. Mislim da svaki od nas želi da bude zdrav, jer zdravlje nekako pokazuje cjelovitost naše osobe. Bolest nam pokazuje da nam nešto nedostaje. Kada dođemo kod liječnika, on nas najprije pita, što nas boli i u čemu je problem. Mi onda krenemo sa svojim mukama, što nas boli, kakve patnje podnosimo, što nam fali itd. Bolest uvijek simbolizira neki nedostatak.

Kao vjernici osjećamo svi da nam nešto nedostaje, nešto što je možda sveobuhvatnije i što traži lijeka možda puno više nego u medicini. Što se dogodilo s ljudima, Božjim stvorenjima da uvijek nosimo određeni pritisak u svojoj svijesti, prijetnju patnje i smrti?

Na prvim stranicama Biblije čitamo o tome. Bog je stvorio čovjeka i smjestio ga u raj. Tu mu je sagradio dom i boravište po kojemu čovjek šeta u nazočnosti svoga Stvoritelja. A onda dolazi ono što nam je već poznato. Sotona u liku zmije progovara čovjeku: „Što? Zar vam je Bog zabranio jesti s ovog stabla?“ – „Ma nije, nego nam je rekao da to ne jedemo da ne umremo!“ – „A nećete vi umrijeti. Nego Bog se boji da vi ne budete kao on. Kada uzmete ovaj plod, bit ćete bogovi.“ I dadoše se zavesti. Đavao je, dakle, uvjerio čovjeka da mu Bog nije prijatelj, nego da se boji konkurencije. A čovjek ga posluša i morade napustiti raj i krenuti u progonstvo. Izgonom iz raja izgubio je i dom i sigurnost. Nakon toga slijedi čovjekov izbjeglički put od nemila do nedraga. U svijet se uvukla patnja, bol i smrt. Kroz sve to čovjek prolazi, ali stalno nosi u sebi čežnju za povratkom s bespuća u svoj dom kamo i pripada. To je čežnja za oporavkom, zdravljem i životom. A Bog ne zaboravlja čovjeka kojega je sazdao na svoju sliku i priliku, nego mu je obećao Spasitelja. I njega rađa Djevica Marija. Upravo je tu istaknuta uloga Marijina da bude utjeha žalosnih, zdravlje bolesnih, utočište grešnika, pomoćnica kršćana.

Zato na spomendan Gospe Lurdske svoj pogled svraćamo na sve one koji boluju. Tu je široka paleta onih koji traže pomoć. Svi smo u duhu Evanđelja pozvani da budemo pri ruci bolesnicima s kojima smo povezani, i kao pojedinci i kao zajednica. Posebno nam se preporučuje da na ovaj dan ne zaboravimo one koji su u svojoj bolesti osamljeni, nego da za njih molimo, da ih obilazimo i da im ljubav iskazujemo.

Danas molimo za sve one koji su svoj privatni i profesionalni život posvetili brizi za bolesnike, toj važnoj skrbi za sve koji teško boluju kao i svih članova obitelji koji zbog veze sa svojim članovima koji boluju i sami nose teški križ, ne samo zbog brige za njih nego i zbog boli za to, što im drage osobe trpe i pate.

Molimo danas i za medicinsko osoblje, ali i mnoge druge pojedince i skupine koji pokazuju sućut prema oboljelima i sa svoje strane im pokušavaju olakšati patnje.

Ipak se najviše prisjećamo samih bolesnika, moleći za njih da im Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije, udjeli milost da mogu s vjerom nositi svoj križ i svakodnevno se suobličavati Kristu Patniku, te iz Njegova lica crpiti snagu za svakodnevni život, razvijajući nadu u nebeski.

Uz Lurd se vežu i čudesa koja potvrđuju istinitost Marijinih ukazanja. Čim je Marija otvorila izvor, ne samo onaj koji je potekao iz pećine, nego i onaj da ljudi počnu pristupati Božjem milosrđu. Čudesa očituju Božju moć. Uz tjelesna ozdravljenja, tu su na prvom mjestu ona duhovna ozdravljenja, po kojima ljudi uz tjelesno zdravlje primaju utjehu, podložnost Božjoj volji, snagu i pomoć da strpljivo podnose bol za spasenje duša i obraćenje grešnika. Amen.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    7. kolovoz 2019.

    Papa Francesco, udienza generale in aula Paolo VI

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: