Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

13. prosinac 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 49

Katolički tjednik br. 49

Sarajevo, 4. prosinac 2018.

Katolički tjednik

Stadlerov smjerokaz

Živeći aktualnu stvarnost u Bosni i Hercegovini, u kojoj se još uvijek osjećaju posljedice posljednjega rata, svećenici su nerijetko primorani baviti se poslovima koji se tek rubno dotiču s njihovim zvanjem. Na osobit način njihova je uloga „široka“ u onim povratničkim krajevima gdje svoje posljednje ovozemaljske dane proživljavaju ljudi treće životne dobi. Tako da je župnik vrlo često: i poštar, i besplatni dostavljač namirnica, i medicinski tehničar, i veterinar, i građevinar, i hitna pomoć, i zastupnik pred općinskim vlastima, i jedini susjed… Oni koje su zaboravili i ostavili njihovi sinovi i kćeri, jedinu utjehu i nadu imaju u takvom svećeniku. No, o njima se ne govori u mainstream medijima, a ni oni sami ne očekuju medijsku pozornost. Sve čine zato što su poniknuli iz toga naroda ili su se srodili s njime. Bez ikakve nadoknade ili prikrivenih interesa. S čvrstim vjerničkim temeljem, ugrađenim u opće čovjekoljublje. I nitko se neće naći „pametan“ pa pitati zašto se oni „miješaju“ u područja koja nisu primarno njihova, zašto rješavaju stvari koje bi trebala riješiti država, zašto su oni u pojedinim krajevima jedina veza tamošnjim ljudima sa svijetom. Međutim, čim se u svojem angažmanu dotaknu politike i političkih tema, odmah bivaju razvikani, kritizirani i obezvrjeđivani. O tomu ilustrativno govori životni primjer sluge Božjega Josipa Stadlera (1843. – 1918.) čiju 100. obljetnicu smrti 8. prosinca komemoriramo.

O prvom vrhbosanskom nadbiskupu već je dosta toga rečeno i napisano, citirano i prepričano. No, ovaj jubilej zavrjeđuje podsjetiti na činjenice koje imaju neodoljive sličnosti, ili barem snažne poveznice s današnjicom. Došavši u poratnu Bosnu – jer kraj vladavine Osmanskoga Carstva i jesu obilježili sukobi, a i dolazak Austro-Ugarske nije bio tek puko smjenjivanje zastava – našao je mnogo društvene bijede i svega onoga što čini njezin praktični kontekst. Premda će mu predbaciti da je bio svećenik XIX. stoljeća s aristokratskom autoritativnošću, ipak je povijesni fakat da se nije bojao približiti siromasima i onima koji su – kako bi rekao papa Franjo – bili na marginama društva. Njegovi će najbliži suradnici zabilježiti da za taj „posao“ nije nikoga delegirao, nego ga je najčešće obavljao sam. Štoviše, i kritizirali su ga zašto razdaje siromasima sve što ima kod sebe te tako samo upada u još veće dugove. Zasigurno, slične je prigovore morao dobiti i onda kada je u svoja sirotišta okupljao napuštene starice, moralno propale i(li) iskorištene žene, nezakonitu djecu (odnosno „kopilad“, kako je to narod govorio) te mališane s posebnim potrebama (onodobno bi rekli: maloumnike i sakate).

Prisjećajući se ovoga iz današnje perspektive, treba li uopće i spomenuti da ga za ovo nitko nije „tužio“ ili mu predbacivao da se miješa u rad socijalnih i kojekakvih državnih institucija? No, zato su ga na sve strane i sa svih strana napadali zbog njegova i crkvenoga, ali i političkoga angažmana. Često je bio tužen i Papi u Rim i caru u Beč. Bl. Ivan Merz će kao završni komentar tim povijesnim faktima, u svojem dnevniku zapisati: „Mora da je bio izvanredan čovjek kada su ga toliko progonili!“ Međutim, ne samo to, on je bio i čovjek vizionarskoga pogleda. Iako je aktivno sudjelovao u stvaranju Hrvatske narodne zajednice (konstituirajuća sjednica Središnjeg odbora HNZ-a bila 21. II. 1908.), kao pokreta koji će brzo prerasti u čisto političku stranku, brzo će se s njima razići poglavito na pitanju suradnje s muslimanima. „Naša je želja bila da se organiziraju katolički Hrvati za sebe, pošto imadu toliko socijalnih potreba, a muslimani Hrvati neka bi se opet za sebe organizirali, pa ćemo onda kooperirati u svim zajedničkim točkama“, govorio je ukazujući da i društvenu stvarnost treba prožimati vjernički duh. Stoga je 18. I. 1910. osnovao Hrvatsku katoličku udrugu u kojoj su istaknuti članovi bili: Ivo Pilar, Josip Vancaš, Ćiro Truhelka… kao političkoga oponenta HNZ-u. Također, ostat će zabilježeno da se nasuprot, primjerice, zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru i krčkom biskupu Antunu Mahniću protivio tzv. Svibanjskoj deklaraciji (20. V. 1917.) koja je bila podloga nastanku Kraljevine SHS, smatrajući da BiH s Hrvatskom treba tvoriti treću jedinicu u okviru Habsburške Monarhije.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. prosinac 2018.

    Papa Francesco Messa a Santa Marta

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: