Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

14. prosinac 2018.

Intervju

Darko Pavičić

Darko Pavičić

Sarajevo, 26. rujan 2018.

Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista

Svaki medij je dobar onoliko koliko je dobar onaj u čijim je rukama

Ususret Danu medija koji se u Vrhbosanskoj metropoliji obilježava na posljednju nedjelju u rujnu – ove godine 30. rujna, razgovarali smo s novinarom Darkom Pavičićem.

Naš sugovornik Darko Pavičić rođen je 1967. u Osijeku te je novinar Večernjeg lista iz Zagreba. Piše o vjerskoj tematici i prati rad vjerskih zajednica. Novinarstvom se počeo baviti još 1988. u dnevnom listu Vjesnik, a radio je još i u tjedniku Danas i Jutarnjem listu, gdje je također pisao isključivo o religijskim temama. Obiteljski je čovjek, suprug i otac petero djece.

Poštovani gosp. Pavičiću, ove godine Crkva obilježava 52. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. U čemu se zrcali njegova važnost iz perspektive jednog novinara katolika?

Važno je da Crkva svake godine, dakle uporno i neumorno, jedan dan u godini posvećuje medijima. To znači da su i mediji u središtu Crkve, da Crkva sa svoga najvišeg vrha promišlja o medijima, šaljući poruku kako su joj mediji važni. Dakako, to s druge strane može dobiti puku prigodničarsku formu, da imamo jedan spomendan posvećen medijima i da se tada reda radi govori o medijima i posvećuje im se pozornost. Crkvi su mediji itekako važni i ona to mora pokazati u svojoj punini, u otvorenosti prema medijima i u njihovu korištenju, a ne samo prigodno im posvetivši pozornost. Naime, mediji su alat i tim se alatom i Crkva može koristiti u svome poslanju, a to je naviještanje Radosne vijesti. Kako od početka, tako do danas.

Kao i svake godine, Sveti Otac je uputio svoju poruku tim povodom te odmah na početku istaknuo kako je komunikacija „dio Božjeg nauma s čovjekom i osnovni način na koji doživljavamo zajedništvo“. Nažalost, svjedoci smo kako je napretkom komunikacije „nazadovala“ dimenzija zajedništva. Zašto?

Gledajte, napredovala su sredstva komunikacije, a ne komunikacija sama. Napredovala je tehnologija, sredstva komunikacije. Danas imamo najbolje i najbrže mobitele i kompjutore, super-brzi internet i mogućnost spajanja s cijelim svijetom u svega nekoliko sekundi, a dalje smo nego ikad od zajedništva kojega spominjete. Zgodnu sliku za ilustraciju modernog oblika komunikacije čuo sam ljetos od fra Ante Vučkovića, na katehezi na Mladifestu u Međugorju, kada je izvadio svoj mobitel iz džepa, prešao rukom preko njegova ekrana i rekao: „Pogledajte, ovo je ravno! Ali pogledajte lice osobe do sebe, ono ima svoju fizionomiju, ono vam samo od sebe govori“. To što je rekao, zapravo, prava je metafora komunikacijskog ozračja u kojemu živimo: postajemo plošni, jednodimenzionalni, ravni. Zašto? Zato što buljimo u ekrane oko sebe, a ne u lica svojih bližnjih. Kada se ostavimo ekrana i okrenemo licima jedni prema drugima, tada ćemo u njima prepoznati ono što velite i sami da je komunikacija – dio Božjeg nauma s čovjekom i način kako doživljavamo zajedništvo, kao što kaže i papa Franjo.

Kako biste ocijenili prisutnost Crkve u medijima na hrvatskom govornom području?

Crkva je prisutna na razne načine. No malo od tih načina prisutnosti ona sama kontrolira i njima upravlja. Mislim tu na javne i tzv. svjetovne, građanske medije. Crkveni su ionako previše pod kontrolom. Čak i u svojevrsnom getu. Čini mi se, iz današnje perspektive, kako je Crkva napravila veliki propust što od 1990. nije formirala i obrazovala svoje novinare i medijske djelatnike te ih uputila u redakcije svih medija u zemlji. Dakako, to bi trebali biti laici, ali kao da se nije imalo velikog povjerenja u laike s jedne strane ili su se pak s druge trebali namiriti neki drugi apetiti, poput imovine, političkog utjecaja itd. Svjetovni mediji vodili su se svojom logikom, koja je najčešće logika čitanosti ili gledanosti, tj. tržišta. Otprije, tj. od vremena komunizma, nisu bili naklonjeni Crkvi niti senzibilizirani za religijske teme, a onda su Crkvu stavili u isti koš sa svime što se događa na tržištu informacija. I dobili ste što ste dobili. A to je jurcanje za senzacijama u Crkvi, kao i u drugim područjima, bez da se dovoljno pozornosti posveti njezinu esencijalnom poslanju. Crkva je, dakle, prisutna u medijima, ali često bi bilo bolje da to nije.

Koliko je Crkva današnjice svjesna važnosti medija te što biste u tom kontekstu mogli kazati o katoličkim medijima koji postoje na ovdašnjim prostorima?

Kada kažete „Crkva“, pretpostavljam da mislite na crkvene vlasti i one utjecajne osobe u Crkvi koje kontroliraju glavne tijekove i imaju moć. Ako me pitate za njih, onda ću vam otvoreno reći da nisu nimalo svjesni. Katolički mediji su mahom zastarjeli mastodonti, koje konzumira vrlo uzak krug publike. Trenutačno je aktualan zahvat na Hrvatskom katoličkom radiju, tj. Hrvatskoj katoličkoj mreži i tu je dobro da je taj posao povjeren osobi izvana, profesionalcu koji zna svoj posao, kao što je kolega Siniša Kovačić. No i njegov će uspjeh ovisiti o tomu koliko će crkveni moćnici imati sluha za ono što će on raditi. Zasad mi se čini da mu dobro ide... No što je s ostalima? O tiskanim medijima i internetu da i ne govorim. Doduše, imate privatne inicijative, poput Laudata ili Bitno.net, ali to je neka sasvim druga priča. One nisu pokrenute s crkvenog vrha. Valjda su zato i tako uspješne.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. prosinac 2018.

    In Vaticano oggi da Papa Francesco i dirigenti e il personale di “Telepace"

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: