Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. rujan 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 36

Katolički tjednik br. 36

Sarajevo, 5. rujan 2018.

Katolički tjednik

Zora travnička

Kada netko hoće reći da nešto za njega ima nemjerljivu vrijednost onda kaže da mu je to „zjenica oka“. Bez pretjerivanja rečeno, za Vrhbosansku nadbiskupiju su to njezine odgojno-obrazovne institucije, a na osobit način: malo i veliko sjemenište u kojima se spremaju (i) kandidati za svećeništvo. Zgrade obje institucije podigao je prvi vrhbosanski nadbiskup, sluga Božji Josip Stadler: jednu u Travniku, a drugu u Sarajevu. Nakana Travničke gimnazije i sjemeništa bila je „stvarati katoličku domaću inteligenciju“ koja je put svećeničkog zvanja nastavljala u Bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, a za neki drugi poziva bila itekako dobro spremljena. O njezinu značaju još je 28. rujna 1907. pisao Hrvatski dnevnik: „Da nije Nadbiskup dr. Stadler ništa drugo učinio za Herceg-Bosnu, nego što je podigao ovaj zavod, njegovo bi ime sjalo zlatnim, neizbrisivim slovima zabilježeno u povijest Katoličke Crkve i hrvatskog naroda.“ Upravo se kroz tu zgradu ocrtava odnos državnih vlasti prema katolicima u ovoj mjesnoj Crkvi.

S njezinom se izgradnjom započelo 1882., a dovršena je bila 1888. U međuvremenu je 1. srpnja 1886. posvećena sjemenišna crkva stavljena pod zaštitu Sv. Alojzija Gonzage – pa se ovaj zavod kolokvijalno naziva Alojzijanum. Dolaskom partizanskih komunista nakon Drugog svjetskog rata zgrada je oduzeta i cjelokupan posjed nacionaliziran. Poslije tzv. demokratskih promjena i nesretnoga rata, prvi đaci pod okriljem Katoličke Crkve u nju ulaze 1998. te tu postoje: Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić i istoimeni Katolički školski centar. No, ovo zdanje – s obzirom da ne postoji zakon o restituciji – nije vraćeno Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao vlasniku nego je samo dio dat na korištenje, a u drugi dio je koristila Srednja mješovita škola Travnik. Tako su ovu zgradu priučeni novinarski bezveznjakovići često navodili kao slučaj „dvije škole pod jednim krovom“, a zapravo je bilo riječ o „tuđoj školi pod našim krovom“.

Nastojeći vratiti u posjed svoje zdanje i pripadajuće mu zemljište, Vrhbosanska nadbiskupija je poduzela potrebite radnje, imajući na umu da je u istom gradu Islamskoj zajednici već 1994. vraćena Medresa (tada se u njoj poslije 53 godine prekida počelo s nastavom, a formalno-pravnu odluku o povratu imovine donijelo je Općinsko vijeće 19. rujna 1997.) a Srpskoj pravoslavnoj opštini Travnik će 2006., na osnovu odluke iz 1997., biti ustupljena je zgrada u kojoj i danas djeluje Osnovna muzička škola Travnik za koju Vlada Srednjobosanskog kantona plaćala najam. Stoga je Nadbiskupija koju je predstavljao pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar 22. ožujka 2002. podnijela Domu za ljudska prava BiH prijavu glede diskriminatorskog postupanja Općine Travnik s obzirom na povrat imovine vjerskim zajednicama. Godinu dana poslije, 9. svibnja, ta je institucija objelodanila odluku o prihvatljivosti i meritumu (odluka CH/02/9628) te potvrdila diskriminatorsko postupanje i naložila konkretno postupanje za ukidanje takvog odnosa. Općina Travnik, 31. ožujka 2004. donijela odluku o ustupanju imovine svih vjerskih zajednica na privremeno korištenje prvotnim vlasnicima. U tom kontekstu Vrhbosanska nadbiskupija je 19. svibnja 2004. potpisala i Protokol s Vladom Federacije BiH, nakon čega je slijedila 14. srpnja 2004. odluka Općinskog vijeća Travnik „o povratu zgrade Gimnazije s pripadajućim zemljištem“. Protokol je samo djelomično proveden.

Zato je Vrhbosanska nadbiskupija 2010. kod Općinskog suda u Travniku podnijela prijedlog za ovrhu na koju je ista instanca 23. lipnja te godine pozitivno odgovorila. No, umjesto razrješenja situacije tek tada kreće prava sudska trakavica. Nakon prigovora, ovršenik pokreće žalbeni postupak kod Kantonalnoga suda u Novom Travniku koji 5. listopada 2011. uvažava žalbu i predmet vraća Općinskom sudu u Travniku, a ovaj se ubrzo proglašava nenadležnim za odluke Doma. Nadbiskupija onda upućuje žalbu koja pri Kantonalnom sudu biva uvažena, predmetno rješenje Općinskog suda ukida i vraća na ponovni postupak.

U novom postupku, na drugom stupnju, i Kantonalni sud u Novom Travniku zauzima stav da odluka Doma ne predstavlja izvršnu ispravu. Na temelju drugostupanjskog rješenja, Općinski sud u Travniku ukida ovrhu i provedbu ovršne radnje. Vrhbosanska nadbiskupija je uložila žalbu, a sam žalbeni postupak nikad nije okončan.

Vrhbosanska nadbiskupija se onda najprije obraća Ustavnom sudu BiH koji 30. listopada 2012. donosi rješenje u kojemu izriče da Federacija BiH nije izvršila odluku Doma za ljudska prava, te istim rješenjem određuje vremenski rok (6 mjeseci) provedbe odluke Doma.

U međuvremenu je od 2004. započela priča o izgradnji zgrade Srednjoškolskog centra u Travniku gdje bi djeca koja sada pohađaju nastavu u uzurpiranom crkvenom zdanju, mogla nastaviti školovanje. Da bi napokon riješila ovu otužnu sagu Vrhbosanska nadbiskupija ustupa zemljište za tu namjenu. Vlada F BiH, izdvojila je pet milijuna KM te je započela izgradnja škole u kojoj je predviđen i bazen, utrošeni su silni novci ali zgrada nikada nije dovršena.

Uglavnom, tijekom ovoga procesa, nebrojeno je mnogo „izvještaja o poduzetim aktivnostima“, „izvještaja o izvršenju“, rješenja, traženja informacija, odluka, zaključaka, urgencija... i svega što ljudska pamet može smisliti. A Nadbiskupija je kucala na sve strane, odnosno moljakala kod kojekakvih šefova (ilustracije radi: „višem zamjeniku visokog predstavnika Međunarodne zajednice za BiH). Naposljetku se preko odvjetnika Ante Petrušića 15. ožujka 2013. obratila Europskom sudu za ljudska prava. Tek je nakon pritisaka iz Strasbourga, Vlada F BiH 1. veljače 2017. uputila podnesak vlastima u Travniku urgirajući „da se čim prije, pa i prije iseljenja državnih škola i ustupanja preostalog dijela zgrade Vrhbosanskoj nadbiskupiji, izvrši prijenos prava raspolaganja predmetnim zemljištem i pripadajućim objektima na Vrhbosansku nadbiskupiju“. Na to je načelnik Općine odgovorio kako nije potrebna urgencija jer je Općina isto učinila još 2004. (sic!). Zato nadbiskupija 16. veljače 2017. podiže tužbu za predaju u posjed i nadoknadu zbog korištenja tuđe stvari te Sud i na prvostupanjskom i u drugostupanjskom procesu donosi odluku u korist Vrhbosanske nadbiskupije. Stranka u postupku pokrenula je reviziju pravomoćne presude kod Vrhovnog suda F BiH koja još nije okončana. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. rujan 2018.

    Francesco: la Lituania continui ad “ospitare le differenze”

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: