Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. kolovoz 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 32 - 33

Katolički tjednik br. 32 - 33

Sarajevo, 7. kolovoz 2018.

Katolički tjednik

Gospina djeca?

„Majka Isusova, kao što je na nebu, već proslavljena tijelom i dušom, slika i prvijenac Crkve koja će imati svoje ispunjenje u budućem vijeku, tako je i na zemlji znak sigurne nade i utjehe Božjemu narodu na putu, sve dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Pt 3,10)“ (Lumen gentium, 68)

Istočni i zapadni kršćani – ili bolje rečeno: katolici i pravoslavni – u načelu se natječu u ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. Njoj su posvećeni toliki blagdani; njoj u čast su podignute tolike bogomolje; njezino ime nose mnogobrojne kršćanske zajednice i institucije; ona je opjevana kao nitko nikada; njezin lik krasi mnoga crkvena zdanja; ona je neiscrpan izvor nadahnuća kršćanskim umjetnicima svih usmjerenja… I najviše od svega, nju se naziva Majkom. Drugi vatikanski koncil to je izrazio riječima: „Ujedno je pak združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je 'uistinu majka udova (Kristovih)… jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave'. Zato se ona pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubaznu majku“ (LG 53). Promatrajući kršćansku stvarnost, u svjetlu takve Majke, osobito na našim prostorima, mnogi će se zapitati: pa kako su joj, onda, djeca tako „naopaka“… No, baš zbog toga potrebna su što češće okupljati se uz skute majčinske ljubavi.

Vjerujući puk različitih kršćanskih denominacija dobrano osjeća tko je Blažena Djevica Marija. Međutim, nerijetko tu svoju vjeru ne zna obrazložiti riječima. Stoga valja podsjetiti kako je nauk Katoličke Crkve o Gospi, pojednostavljeno kazano, uokviren u četiri dogme: Gospa je Bogorodica, vazda Djevica, bezgrješno začeta i na nebo uznesena. Prve dvije dogme plod su promišljanja crkvenih otaca iz ranih vremena Crkve. Da je Bogorodica, definirao je Efeški sabor (431.), a „vazda Djevicom“ naziva ju Prvi carigradski sabor (381.). To je ujedno i zajednički mariološki sadržaj kojega danas priznaje i pravoslavlje i katoličanstvo. Ono u čemu se razlikuju jesu druge dvije istine vjere koje su svoj dogmatski izričaj dobile u novije doba. Tako kršćanski Istok ne priznaje dogmu o Gospinu bezgrješnom začeću koju je 1854. bulom Ineffabilis Deus proglasio blaženi papa Pio IX. (1846. – 1878.) te dogmu o njezinu uznesenju „dušom i tijelom“ u nebo koju je 1950. bulom Munificentissimus Deus definirao papa Pio XII. (1939. – 1958.). No treba istaknuti kako i pravoslavni 15. kolovoza (ali prema Julijanskom kalendaru, tj. 28. 8. prema Gregorijanskom) slave svetkovinu Uznesenja Marijina na nebo („Uspenje“ ili „Velika Gospojina).

Međutim, puno više nego u poimanju vjerskih istina, katolici i pravoslavci na ovdašnjim prostorima – kao Gospina djeca – razilaze se u vjerničkoj interpretaciji stvarnosti. Iz te perspektive nastala je žalosna tvrdnja kako će Hrvati i Srbi, ako ikada dođe do vidljivoga jedinstva Crkve, biti zadnji koji će to shvatiti. Iako je ovaj izričaj u svojoj biti bezbožan, neosporno je kako ima dosta utemeljenja u realnosti života. Razlog tomu – uz katkada nakaradni hrvatski nacionalizam – prvotno valja tražiti u srpskom „mitomanstvu“ i „amneziji“ prisutnom i kod vjerskih vođa. Tako je patrijarh srpski Irinej, pred punim stadionom u Bačkoj Palanci, 4. kolovoza 2018., služio parastos za stradale Srbe u akciji Oluja te, uz ostalo rekao: „Oni su postradali od braće hrišćana, a ne od nekog nepoznatog naroda i vere. I samo nebo se postidelo tog zločina. Danas posle skoro dve decenije, pitamo se šta ih je vodilo da dignu ruku na svoju braću sa kojom su delili podneblje. Institucija crkve je mogla da zaustavi taj ponor i zlo koje je iznenadilo svet.“ Po tko zna koji put cijenjeni Patrijarh zaboravlja što je sve prethodilo toj akciji, „kad smo“ – kako je u svojoj propovijedi u Kninu 5. kolovoza 2018. podsjetio vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan – „proživljavali strahovite trenutke napada na naše gradove i sela, kada smo morali gledati spaljena ognjišta, ucviljenu djecu i nečovječne zločine i pokolje u Borovu Selu, Dalju, Vukovaru, Glini, Petrinji, Škabrnji, Dubrovniku i u tolikim mjestima diljem naše napaćene Domovine“. Zato je „programatski“ konstatirao: „Istina s ljubavlju, ma kako bila bolna, uvijek oslobađa i otvara perspektivu za budućnost, za dijalog.“ 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    7. kolovoz 2018.

    Verso il Sinodo Giovani: i pellegrini delle Marche

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: