Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

11. prosinac 2018.

Poruke i poslanice

Biskup Tomo Vukšić

Biskup Tomo Vukšić

Bol, 5. kolovoz 2018.

Propovijed biskupa Vukšića na proslavi Gospe Snježne u Bolu na Braču

Blagdan Gospe od snijega; Dan domovinske zahvalnosti

Blagdan Gospe Snježne svečano je proslavljen u nedjelju, 5. kolovoza 2018. u Bolu na Braču gdje se taj blagdan slavi kao župna svetkovina. Bolska župa povjerena je na upravljanje dominikancima iz tamošnjega samostana Sv. Marije Milosne. Središnje misno slavlje u prijepodnevnim satima predslavio je vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, čiju propovijed donosimo u cijelosti:

Marija Bogorodica, početak boljega svijeta


Draga braćo i sestre!

Današnji Gospin blagdan službeno se naziva Obljetnica posvete Bazilike svete Marije Velike. Radi se o vrlo poznatoj Bazilici Maria Maggiore u Rimu, koja je posvećena Gospi Bogorodici. Tu je crkvu, kao uspomenu na Efeški sabor iz 431. godine, kada je proglašena vjerska istina o Marijinu Bogomaterinstvu, papa Siksto III. (432.-440.) posvetio upravo Gospi Bogorodici. Zapravo, na tom mjestu je i prije toga kroz više desetljeća postojala manja crkva, sagrađena za vrijeme pape Liberija (352.-366.), a sada je bila obnovljena i preuređena te je poznata kao najstarija Gospina crkva u zapadnom kršćanstvu.

Međutim, umjesto da se ovaj blagdan naziva imenom Gospe Bogorodice, među običnim vjernicima, a nerijetko čak i u službenom govoru Crkve, on je mnogo poznatiji pod imenima Gospa Sniježna, Gospa od sni(je)ga, Ledena Gospa ili Ledenica. Ta zanimljiva pojava zamjene naziva ovoga blagdana, odnosno potiskivanje početnoga službenog naziva i prevlast drugoga, ustvari, nema ni vjersku ni teološku pozadinu, već se temelji na legendi koja je nastala istom mnogo stoljeća kasnije. Prema njoj, Gospa se u noći između 3. i 4. kolovoza 352. ukazala papi Liberiju i zatražila da, njoj u čast, bude sagrađena crkva u Rimu na mjestu, koje će ona obilježiti snijegom. I budući da je, prema toj legendi, snijeg pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka, upravo tu je papa Liberije dao sagraditi onu prvu crkvu.

I.

Iako smo se danas, dakle, okupili na blagdan Gospe „od sniga“, kako vjernici u ovom mjestu i drugim ikavskim župama nazivaju svetkovinu svoje nebeske zaštitnice, kao vjernici trebamo se vratiti izvornom nazivu, sadržaju i poruci ovoga blagdana.

Prije svega ovo je dan kada zahvaljujemo Presvetom Trojstvu, što je izabralo Mariju, kćer Joakima i Ane, da bude majka druge osobe toga istog Presvetoga Trojstva. Po svom dragovoljnom pristanku, da joj bude po Riječi Božjoj, Marija je postala Majka Božja i zato ju nazivamo Bogorodica. A to da je ona Bogorodica temelj je, osnovica i razlog za svaki oblik štovanja, koji joj Crkva i pojedini vjernici iskazuju. To nikada ni jedan vjernik ne smije zaboraviti. Naime, to da je Gospa Bogorodica osnovna je vjerska istina o Isusovoj Majci. Upravo ta istina osmišljava i tumači sve drugo što Crkva vjeruje i što vrši u svojoj marijanskoj pobožnosti. A u skladu s tim, istina da je Marija Bogorodica daje smisao, opravdanje i utemeljenje također našemu današnjem molitvenom okupljanju. Kao što je upravo to bio osnovni razlog radosti i pobožnosti rimske Crkve, kada je upravo Bogorodici u davna vremena posvetila jedan od svojih najljepših molitvenih prostora.

Katolička zajednica vjere ispovijeda da je velika uloga Majke Božje u Isusovu djelu spasenja. Njezino sudjelovanje započelo je onoga časa, kad je Bog odredio otkupiti svijet te zato, kako piše sveti Pavao, „kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo“ (Gal 4,4-5). Tu istu vjeru, ispovijedamo svaki put kad se okupimo na nedjeljnoj Misi. Tako ćemo učiniti i danas, kada budemo izgovarali da vjerujemo u „jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega“, Njega koji „je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice“. Ta katolička istina je objavljena i dogodila se Božjom dobrotom i providnošću. I nastavlja postojati u Crkvi, koju je Gospodin ustanovio kao svoje Tijelo. U toj Crkvi vjernici prianjaju uz Krista Glavu i dijele zajedništvo sa svima njegovim svetima. U Crkvi oni trebaju, između svih svetaca, kako čitamo u prvoj euharistijskoj molitvi, štovati spomen „u prvome redu slavne vazda Djevice Marije, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista“. Naime, Djevica se Marija, koja je po anđelovu navještenju srcem i tijelom primila Božju riječ i donijela svijetu Sina Isusa, spasenje i život, tako priznaje i časti kao prava Božja i Otkupiteljeva Majka (usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 52).

Marija je roditeljka Sina Božjega, našega Otkupitelja i Spasitelja, čija je želja da se svi ljudi spase. Naime, da nastavimo citirati svetoga Pavla, Isus „trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca“ (Fil 2,6-11). To je srž svekolikoga njezina dostojanstva i njezine veličine. A po tomu što je pristala biti Spasiteljeva majka, Marija se u povijesti spasenja smješta na početak boljega svijeta, svijeta spašenih, početak budućnosti. Dapače, po svom pristanku, da bude Majka Božja, Marija jest početak boljega svijeta (mundi melioris origo), kako je s pravom nazvana.

Naše današnje okupljanje i molitva samo je nastavak izraza vjere, koji je započeo u prvim vremenima Crkve, da se Gospu časti kao Bogorodicu i da joj se vjernici utječu u svojim potrebama. Ta pobožnost prema Gospi, koja poznaje različite oblike, međutim, uvijek za cilj ima to da, Božji i Marijin „Sin, radi kojega je sve (usp. Kol 1,15-16), i u kojem se vječnom Ocu 'svidjelo nastaniti svu puninu' (Kol 1,19), bude pravo upoznat, voljen, slavljen i da njegove zapovijedi budu održavane“ (Lumen gentium, 66). Jer Gospa je uvijek samo ponizna, vjerna, samozatajna i odgovorna službenica Gospodnja. Kako u času kad je Krist u povijesti postao čovjek, tako isto u Crkvi.

Gospa je točka u kojoj je na svoj način započela kršćanska budućnost ljudskoga roda. Posvema drukčija budućnost, bolja i sretnija, negoli njegova prošlost. Naspram staroj Evi koja je, svojim neposluhom Riječi Božjoj, postala početak moralne smrti, Marija je nova Eva, koja je svojim posluhom Riječi Božjoj, postala početak spasenja. Njezina pojava jest sigurna najava Pobjednika nad tamom smrti, kojega upravo zato i nazivamo Sunce Spasa. Slično kao što je zvijezda zornica sigurna najava skorašnjega svitanja, Marija je u povijesti spasenja prethodnica Sunca Spasa i najava kraja tame, kao što je zora kraj noći, najava izlaska Sunca i početak svjetla.

Marija Bogorodica je tako početak kršćanske filozofije budućnosti, poziv i primjer stvaranja boljega svijeta već na ovoj Zemlji. Ona je Majka Isusa osloboditelja i po tomu također Majka kršćanske slobode, koja se nudi svakom čovjeku i svakomu narodu. Ona je Božja miljenica, u kojoj je ljudski rod pozvan na budućnost radosti, dobrote, slobode, vjernosti, ljubavi prema Bogu i čovjeku, darivanja, odgovornosti za braću i sestre, brige za ovaj svijet i sva Božja stvorenja u njemu.

II.

Marija kao početak boljega svijeta vrlo lijepo se spaja s današnjom državnom svetkovinom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. To zato što zahvalnost, o kojoj govorimo na ovaj dan, jest iskrena, izvorno ljudska, konstruktivno hrvatska i kršćanska samo u mjeri, u kojoj je prožeta odgovornošću, vršenjem obveza, solidarnošću i stvaralačkom brigom za budućnost. To vrijedi za svakoga, a posebice za one, koje je društvo izabralo, da donose odluke i stvaraju ozračje optimizma, nade, izlaska iz prošlosti te pretpostavke za stvarnu mogućnost bolje budućnosti. I samo u tom slučaju ovaj dan jest blagdan, svetkovina i svečanost. U protivnom ovaj dan ostat će samo praznik sjećanja na prošlo.

Kao blagdan domovinske zahvalnosti za slobodu i mir, ovo je i Dan hrvatskih branitelja koji, svojom žrtvom i doprinosom, zaista jesu početak boljega. Njihova ideologija i misao, koja ih je vodila, nije bila prošlost nego bolja budućnost, solidarnost, suverenitet, pravda, dostojanstvo, pravedan mir i razvitak. Nisu se bavili ideološkim razmiricama već ih je zanimao napredak i sloboda. Stoga svima njima danas najiskrenije zahvaljujemo za taj primjer i poziv cijeloj Naciji, čije je nasljedovanje uvijek suvremeno i vrlo potrebno, te molimo Božje milosrđe da svi poginuli, umrli i nestali nađu trajno mjesto u nebeskim dvorima.

III.

Na kraju, da bi Gospodin Bog uslišao naše molitve, završavamo izgovaranjem marijanske antifone iz oko 250. godine, koja je poznata kao najstariji pisani dokaz molitvenoga čašćenja Marije Bogorodice:

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    6. prosinac 2018.

    Al servizio della trasmissione della fede

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: