Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

21. listopad 2018.

Intervju

Mr. Branka Gabrić

Mr. Branka Gabrić

Sarajevo, 17. srpanj 2018.

Mr. Branka Gabrić

Kršćanski moralni nauk je jedno veliko „da“ onomu što je dobro i sveto

Prije 50 godina, 25. srpnja svjetlo dana ugledala je enciklika Pavla VI., Humanae vitae koja kako joj i sam hrvatski prijevod kaže govori o Ljudskom životu. Međutim, ona je sa sobom povukla i određene kontroverze, te stoga ni ne čudi kako uistinu nije bilo lako pronaći sugovornika koji bi o njoj spremno progovorio. Ipak, mi smo ga pronašli u mladoj doktorandici moralne teologije na Papinskoj akademiji Alfonsiana, mr. Branki Gabrić.

Naša sugovornica Branka Gabrić je iz Subotice u kojoj je završila gimnaziju nakon koje odlazi na studij teologije u Đakovo, na Katolički bogoslovni fakultet. Potom, 2013. upisuje magisterij iz moralne teologije – smjer bioetika, na Papinskoj akademiji Alfonsiana, a potom se od 2015. posvećuje stručnom usavršavanju te upisuje na istoj akademiji doktorat. Njezino stručno usavršavanje ogleda se kroz: Poslijediplomski tečaj usavršavanja iz područja: Bioetika i početak života 2016. na Medicinskom fakultetu Gemelli, Katoličkog sveučilišta Presveto Srce u Rimu; od 2015. do 2017. Na Papinskom sveučilištu Salesiana – Fakultet za odgojne znanosti pohađala je Kolegiji iz psihologije: Psihologija razvoja, psihologija, neuroznanost, psihopatologija razvoja; Intenzivni tečaj gostujućih profesora: Spolnost i edukacija na Papinskom institutu Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji 2017.; Poslijediplomski tečaj usavršavanja iz područja: Multidisciplinarni pristup majčinstvu i perinatalnoj psihopatologiji od 2016. do 2017. na Medicinskom fakultetu Gemelli, Katoličkog sveučilišta Presveto Srce u Rimu te također, na istom fakultetu pohađala je Poslijediplomski tečaj usavršavanja iz područja: Bioetika i medicinske profesije.

Poštovana mr. Gabrić, 25. srpnja obilježava se 50 godina od objavljivanja enciklike blaženog pape Pavla VI. Humanae vitae (Ljudskom životu). Ona je sa sobom povukla mnoge kontroverze. Što je glavni uzrok tomu?

Potrebno je vratiti se u povijesni kontekst kada je nastala enciklika kako bismo bolje razumjeli sve te oprečne reakcije.

Kao prvo, riječ je o razdoblju kada je eskalirala takozvana seksualna revolucija. Naime, već od početka XX. stoljeća na Zapadu se širi mentalitet „kontrole rađanja“ vođen različitim motivima (eugenetikom, strahom od prebrzog širenja broja stanovnika itd.), koji se upravo tih '60-ih godina povezuje s idejama promicanja „potpuno slobodnog spolnog života“ kao „izvora prave sreće“ i načina „konačnog kreiranja raja na zemlji“ koji je dosad bio spriječen „nametnutim moralnim normama“ kojih se dakle treba riješiti. Međutim kako bi se seksualni život mogao živjeti „slobodno“ i „bez posljedica“ bilo je potrebno poboljšati kontracepcijska sredstva i upravo 1960. plasira se na tržište prva hormonalna kontracepcijska pilula čija se uporaba širi neviđenom brzinom. Prvi put u povijesti žena može sama pouzdano kontrolirati svoju plodnost. Uz to ne manjkaju obećanja kako će upravo kontracepcijska sredstva dovesti do smanjenja broja pobačaja, veće ljubavi u braku i dobivanja samo željene djece koja će biti zdravija i sretnija. (Zanimljivo je pogledati reklamne materijale tih godina).

Dakle, u kontekstu tih utopijskih obećanja i velikog straha od demografskog rasta stanovništva i manjka dostatnih resursa za preživljavanje (proračuni koji su se pokazali netočnima) stav enciklike protiv kontracepcije izaziva veliku buru.

Druga činjenica koju je bitno naglasiti jest ta da su sve kršćanske Crkve do XX. stoljeća promatrale kontracepcijske čine grješnima. Prva promjena dolazi s Konferencijom anglikanske Crkve u Lambethu 1930. kada se korištenje kontraceptivnih sredstva dopušta kao iznimka u slučaju posebnih teških okolnosti bračnog života. Međutim, kako znamo i sami danas je kontracepcija moralno dopuštena u svim protestantskim Crkvama i zajednicama, dok se Pravoslavna Crkva nije službeno izjasnila, ali danas u njoj vrijedi konsenzus kako kontracepcija nije hvalevrijedna, međutim koristiti je ili ne ovisi o odobrenju duhovnika bračnog para. Dakle, pred masovnim širenjem kontracepcijskih sredstava svaka Crkva je odgovorila na svoj način, odnosno uglavnom popuštajući pred pritiskom, jedino je Katolička Crkva ostala protivna kontraceptivnom načinu reguliranja plodnosti što nije zadovoljilo određena očekivanja i unutar same Katoličke Crkve. Nastanak enciklike, naime, obilježile su brojne teološke rasprave koje su jednim dijelom doprinijele boljem obrazlaganju problematike, a s druge strane dio rasprava je nastavljen i kroz narodna desetljeća sve do naših dana i još uvijek se u teologiji, naročito posljednjih godina, živo promišlja i raspravlja o ovoj tematici i mogućem razvoju nauka.

Koliko današnje generalno poimanje kontracepcije možemo povezati sa zvučnom rečenicom pape Pija XII.: „Danas je najveći grijeh taj, što su ljudi izgubili osjećaj za grijeh“?

Ta rečenica nažalost dobro opisuje današnje stanje i katolika glede uporabe kontracepcije. Živimo u svijetu koji je zaboravio na post, na odricanje od užitka radi većeg dobra. Takav mentalitet je Boga odavno ostavio po strani i grijeh nastoji relativizirati.

Kako današnjem čovjeku u svijest prizvati i približiti činjenicu da je korištenje kontracepcije u braku (i prije, dakako) teški grijeh?

Prije negoli započnemo s tom tematikom, današnjem čovjeku trebamo prvo navijestiti istinsku ljepotu i vrijednost spolnosti i bračnih čina. Pojasniti njezino značenje i smisao i tek onda kada čovjekovo srce to shvati i osjeti žeđ za onim za čime po svojoj naravi čezne možemo lakše progovoriti zašto je kontracepcija grijeh.

Osim toga trebamo znati progovoriti o tome što je onda dopušteno, odnosno o prirodnim metodama reguliranja plodnosti (Billingsonova metoda koja se podučava u Centru za prirodno planiranje obitelji u Zagrebu, Fertility Care metoda u Centru za skrb o plodnosti Fertility Care i dr.) koje su u skladu s Božjim naumom o ljudskoj spolnosti i donose mnoštvo dobrobiti bračnom i obiteljskom životu.

Jer kršćanski moralni nauk nije samo jedno beskrajno izricanje „to ne smiješ!“, nego jedno veliko „da“ onomu što je dobro i sveto.

Cilj kršćanskog moralnog nauka nisu zakoni i ukazivanje na grijeh, cilj je punina života! Ali grješnom čovječanstvu su potrebni i zakoni i upute da bi došlo do prave punine milosti i radosti! Mislim da je uistinu bitno ponovno govoriti o ovim tematikama jer smo ih pomalo zaboravili i imamo stalnu napast gledati sve samo na razini pravila, a nama treba danas još bolje razumijevanje smisla ljudske spolnosti i rađanja, treba nam molitvena meditacija kako bismo to što bolje razumjeli i navijestili ovom palom svijetu i našoj braći i sestrama koja su toliko izranjena grijesima protiv spolnosti, koji razaraju i tijelo i dušu čovjeka. Ali, dakako, da bismo to mogli učiniti moramo prvo mi sami postati svjesni ljepote spolnosti u Božjem naumu.

Glede težine grijeha ona svakako ovisi o tomu je li taj čin objektivno teška stvar i je li počinjen pri punoj svijesti i s potpunom slobodom. Mogu postojati situacije kada jedan od tih elemenata manjka i tu je potrebno razlučivanje zajedno s ispovjednikom; kao i u drugim situacijama gdje je savjest u teškoj dvojbi. 

Dok ova enciklika i kod katoličkih moralnih teologa nailazi na različita pa i oprečna tumačenja, dotle smo svjedoci da je, recimo, nedavno 200 mladih iz Velike Britanije potpisalo pismo potpore njezinu učenju. Kako to komentirate?

Engleska inicijativa mladih je uistinu jedan lijep primjer. Kada mladi ljudi koji su izručeni obezvrjeđivanju spolnosti sa svih strana, koje su roditelji izručili tom svijetu jer ih nisu odgojili na toj razini, spoznaju vlastitu vrijednost i ljepotu te se zauzimaju za ono što je istinito. I mislim da će upravo to pomoći Crkvi u razlučivanju, upravo oni mladi ljudi koji su možda proživjeli svoju spolnost u grijehu i onda spoznali ljepotu Božjeg nauma o spolnosti i okusili dobrobiti za sebe i za odnose s drugima. Tu je upravo snaga Crkve i izvor iz kojeg mogu crpiti i teolozi.
U pismu stoji i jedna prekrasna rečenica koja objašnjava što je cilj nauka Humanae vitae: „Podsjeća nas na to kako osoba koja nas privlači nije objekt kojim se možemo koristiti nego je jednaka nama kako bi bila voljena i tretirana s poštovanjem.“

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. listopad 2018.

    Poruka pape Franje u prigodi Svjetskog dana misija

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: