Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. studeni 2018.

Izdvajamo

Svilaj pokraj Odžaka, 9. srpanj 2018.

Održana manifestacija "Dani Jure Radmana"

Manifestacija „Dani Jure Radmana“ u spomena na mladića Juru Radmana, koji je u vrijeme komunističkog režima 1946. godine nevin strijeljan u 22. godini života, održana je po drugi puta, u subotu i nedjelju, 7. i 8. srpnja 2018. u njegovoj rodnoj župi Imena Marijina u Svilaju kod Odžaka - Doborski dekanat.

Program, koji je moderirao fra Mirko Filipović, župnik u Žeravcu, započeo je u subotu u Mjesnom domu u Donjem Svilaju tribinom i predstavljanjem knjige o Juri Radmanu.

Predavanje na temu „Hrvatska protukomunistička gerila u jugoslavenskom dvorištu“, održao je dr. Domagoj Tomas, profesor na osječkom sveučilištu „Josip Juraj Strossmayer. Kako je Juro Radman, bivši sjemeništarac franjevačke provincije Bosne Srebrene, kao i mnogi svećenici iz Bosne i Hercegovine, nevino je optužen da je pripadnik pokreta Križari, dr. Tomas kao povjesničar i istraživač naših ratnih i poratnih tema i događanja u svom je izlaganju pojasnio tko su zapravo bili tzv. Križari ili „šumnjaci“, te kako su ih komunisti, koji su prije toga i samo došli iz šume, zvali i zbog njih progonili i istrebljivali sve svoje nesimpatizere i oponente.

U svom izlaganju naslovljenom „Na sudu i u zatvoru zbog križara – franjevci Bosne Srebrene suđeni i osuđivani zbog suradnje s tzv. Križarima“ fra Marijan Karaula, autor mnogih tekstova o stradanjima bosanskih franjevaca u II. svjetskom ratu i poraću na osnovu je svoje knjige „Iskušenja Bosne Srebrene – Stradanja bosanskih franjevaca 1944. – 1985“, govorio o bosanskim franjevcima koji su poput Jure Radmana, osuđivani ili strijeljani ili određeno vrijeme robijali u zatvoru zbog stvarne ili navodne suradnje s križarima. Izdvojio je nekoliko od ukupno devedesetsedmorice bosanskih franjevaca koje su za četrdeset godina bivše države komunističke vlasti procesuirale, a od kojih su trojica osuđena na smrt streljanjem; jedan je dobio doživotnu kaznu, a ostaloj devedesettrojici bilo je dosuđeno ukupno 365 godina zatvorskog robijanja. U zaključku je naglasio kako će svakome tko pročita njegovu navedu knjigu o stradanjima franjevaca Bosne Srebrene biti jasno da su istinite riječi koje je je na slavlju prve Mise u Macelju 9. lipnja 1991. u propovjedi izrekao kardinal Franjo Kuharić: „Ideologije mržnje, pretenzije moćnih da tlače slabije sijale su smrt i zavile u crninu nebrojene obitelji. Sve to dokazuje kako duboko može pasti čovjek kada umre Bog u njegovoj savjesti, kako strašno može biti okrutan čovjek kada mu srce ispuni mržnja te kako teške nepravde može počiniti čovjek protiv čovjeka kada mu cilj postane slijepa osveta“.

Knjigu „Juro Radman simbol stradanja i ponosa“, u kojoj su autori fra Marijan Karaula i fra Mirko Filipović prikupili i objavili sve ono što je prošle godina na prvim Danima Jure Radmana bilo rečeno, dodavši i nove tekstove o križarima i svećenicima koji su bili optuženi u svezi s njima, predstavio je na kraju mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH. Naglasio je da je hvale vrijedna nakana autora da tom knjigom ožive uspomenu na mladića Radmana, koji je svoju žrtvu i smrt prihvatio na veličanstven i neobično snažan način, u kršćanskoj vjeri, hrvatskoj savjesti, ljubavi prema domovini, svom rodnom kraju, obitelji, napose majci.
Podsjetivši na Isusove riječi kako nas samo istina može osloboditi, biskup Vukšić je ustvrdio kako je osnovna misao i nakana zbog koje su se okupili i osnovni razlog proučavanja slučaja Jure Radmana, istina o njegovu stradanju koju žele kazati, ali na kršćanski način. Na kraju je poručio: „Onako kako je pisao, govorio i radio Juro Radman, što iščitavamo iz njegova posljednjeg pisma majci Mariji, koje zaslužuje posebnu psihološku, duhovnu, teološku, domoljubnu, obiteljsku i zavičajnu analizu. Stoga bih volio da dogodine ovdje bude predstavljena jedna takva studija, jer bi ona mogla poslužiti kao temelj za možebitno otvaranje službenog priznanja postupka za proglašenje blaženim Jure Radmana.

Svoju zahvalu predavačima za njihov trud i napor koji su uložili pripremajući svoja predavanja kojima su sudionike susreta ispunili novim spoznajama te dostojanstvenom sućuti s progonjenima zbog pravednosti, uputio je na kraju domaći župnik fra Mladen Jozić. Iskazao je i svoju želju da Dani Jure Radmana postanu tradicija kako bi taj mladi mučenik trajno živio u sjećanjima svojih sumještana kao autentični simbol teškog stradanja ljudi tog posavskog kraja i župe u ono mučno vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Stoga je sljedeću komemoraciju najavio 7. srpnja u trećem dijelu te župe u Vrbovcu.

Program je glazbenim djelima poznatih svjetskih autora popratio svirajući na klaviru vrsni glazbenik mo. Bartolomej Stanković.

Župljani su svojim gostima priredili okrjepu te je ugodno druženje nastavljeno i poslije tribine .
Kako je u svome dirljivom oproštajnom pismu majci na času svoje smrti mladić Radman napisao da zamoli svećenika da za njega služi Misu, u nedjelju, 8. srpnja je Misu zadušnicu za njega kao i za njegovog brata Antu, koji je dan ranije ove godine bio pokopan u Vukovaru, Misu zadušnicu u župnoj crkvi Imena Marijina uz domaćeg župnika fra Mladena i još četiri okolna svećenika predvodio je biskup Vukšić

U svojoj homiliji biskup Vukšić je promišljao kako smo voljom Božjom svi pozvani na svetost. Govoreći o kriteriju po kojem se mučenici razlikuju od ostalih svetaca, naglasio je kako je to upravo snaga iskazane ljubavi unutar koje nema veće od davanja vlastitog života radi Božje slave ili dobra drugoga. „Ono što definira kršćanskoga mučenika nije snaga boli koju je trpio, ni količina i duljina patnja koje je podnio, ni grubost načina na koji mu je oduzet život, nego prvenstveno dosljednost u vjernosti Isusovu pravilu ljubavi i dosljedno svjedočenje za Isusa... Mučenik je, dakle, kršćanin koji je vlastitim slobodnim prihvaćanjem podnio nasilnu smrt kao svjedok kršćanske vjere, uključujući tu i kršćanski moral, bilo da se radi o cjelovitom vjerskom pokladu bilo o samo dijelovima toga poklada. Na strani progonitelja kao motiv ubijanja mora postojati mržnja prema kršćanskoj vjeri. Tj., da bi netko uopće mogao „pretendirati“ na ime mučenika, mora mu smrt biti nasilno nanesena iz mržnje prema vjeri. S druge strane, za onoga tko je iz rečenih razloga bio zaista ubijen, da bi ga se smjelo nazivati imenom mučenika, moralo bi biti bjelodano da je nasilnu smrt prihvatio slobodno, svjesno i iz ljubavi prema vjeri te da je tu smrt krotko i podnio.

Crkva i kršćani u našim krajevima često su bili progonjeni, ali su obilovali svjedocima vjere. Jedan od njih je nedvojbeno bio i Jure Radman iz Svilaja. Upravo to njegovo svjedočanstvo vjere razlog je što smo se danas okupili na molitvu, da zahvalimo Bogu za milost vjernosti i hrabrosti, kojima ga je obdario. Istovremeno molimo također da Gospodin živu Crkvu osposobi za još veću otvorenost prema mogućim svecima i mučenicima iz naših župa i biskupija. Potrebni su nam kao primjeri, koji ohrabruju, i nadahnuće, koje i u najtežim okolnostima uvjerava, da je nasljedovanje Isusova primjera moguće. Odnosno, kako je pisao sveti Maksim, milanski biskup: „Blaženi dakle mučenici […] nama su naime dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja. Zato je naime Gospodin htio, da po svem svijetu na različitim mjestima trpe mučenici, da nas kao prikladni svjedoci, kao po nekoj nazočnosti vjere, primjerom svoje ispovijesti oduševljavaju; da ljudska slabost, koja usljed duljeg slušanja jedva već vjeruje Gospodnjem propovijedanju, bar po neposrednom svjedočanstvu očiju uzvjeruje mučeništvu svetih“, rekao je u zaključku biskup Vukšić.

Dirljiva je bila i pjesma koju je za tu prigodu napisala i na Misi pročitala autorica Jelena Svrzlić Ćorić, župljanka te župe naslovši je „Život za vjeru i Boga“.

Uz mnogobrojne župljane na Misi kao i na tribini uz rodbinu pok. Jure nazočni su bili ministri u vladi Županije Posavske: Nada Ćular, Ana Andrić, Drago Kopić te predsjednik Mjesne zajednice Donji Svilaj Anto Kopačević.

Misno slavlje pjevanjem su uveličali zbor domaće župe i zbor mladih iz Potočana.

Juro Radman je rođen 22. travnja 1925. u Svilaju. kao najstarije od ukupno desetoro djece svojih roditelja; imao je šestoro braće i tri sestre. Na samom kraju Drugog svjetskog rata 1945. među više od 4000 ubijenih Hrvata u tom kraju, ubijen je i njegov otac i brat i još šesnaestero iz njegove uže rodbine. Pučku školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom i započeo novicijat kao franjevački kandidat „Bosne Srebrne“. Godine 1946., pod optužbom da je pomagao križarima, osuđen je na smrt te je strijeljan u zeničkom zatvoru 16. prosinca 1946. Prije izvršenja smrtne kazne, Jure je svojoj majci i rodbini napisao pismo. To potvrđuje dopis Uprave Kazneno-popravnog doma u Zenici (br. 14496) od 19. prosinca 1946. Sreskom sudu u Odžaku u kojemu stoji: „Izvještavate se da je dana 16. decembra 1946. godine izvršena smrtna kazna strijeljanje na osuđenikom ovoga doma Radman Jurom, pok. Marka i majke Marije iz sela Gor. Svilaj. Ujedno se umoljavate da izvijestite familiju o smrti imenovanog. Ostavštine nije imao nikakve. Prilog jedno pismo da uručite njegovoj familiji.“ (kta/b.l.)


foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    14. studeni 2018.

    VIDEONEWS UDIENZA GENERALE PAPA FRANCESCO

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: