Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. rujan 2018.

Intervju

Fra Ante Ivan Rozić

Fra Ante Ivan Rozić

Split, 3. srpanj 2018.

Fra Ante Ivan Rozić

Svaki poziv je „ljubavna priča“ između Boga i pozvanoga

Uobičajeno je da na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, veliki broj mladića, diljem svijeta po rukama mjesnih biskupa primi sveti red prezbiterata te tako uz ono krsno svećeništvo svima krštenima dano, dobiju dimenziju i ministerijalnog svećeništva. Upravo o toj dimenziji, ali i samom duhovnom zovu razgovarali smo s fra Antom Ivanom Rozićem, članom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu.

Fra Ante Ivan je rođen 1985. u Njemačkoj, u Stuttgartu, gdje je odrastao i živio u šesteročlanoj obitelji do završetka drugog razreda srednje škole. Njegova obitelj rodom je iz općine Tomislavgrad. U franjevačko sjemenište u Sinju ušao je 2002., a 2004. stupio je u novicijat na Gospinu otoku Visovac koji se nalazi u Nacionalnom parku Krka. U jesen 2005. upisao je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Za svećenika je zaređen 2011. u Otoku kod Sinja. Od rujna 2011. do rujna 2013. bio je dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin. Potom je službu dušobrižnika nastavio u Hrvatskoj katoličkoj župi München. Od listopada 2016. do danas vrši službu samostanskog vikara samostana Sv. Gabrijela u Münchenu i župnog vikara u njemačkim župama St. Gabriel i Hl. Blut u Münchenu.

Poštovani, što u kontekstu današnjeg vremena znači biti svećenik, redovnik, časni brat, časna sestra?

U kontekstu današnjeg, pa i svakog vremena, uloga i poslanje svećenika, redovnika i redovnica u bitnom se nije promijenila. Temeljno poslanje je naviještati i svjedočiti kraljevstvo Božje svakom čovjeku i u svakom vremenu.

U totalitarnim režimima željelo se osporiti i umanjiti značenje i dostojanstvo osoba duhovnog poziva. Na sličan način isti se scenarij događa i u modernim demokratskim društvima. Za predstavnike određenih svjetonazora ulogu duhovnih zvanja valja svesti na odgajatelje dobrih građana (sjetimo se faze u Austro-Ugarskoj Monarhiji) i pozivatelje na karitativno djelovanje. Zgodno to napisa Benedikt XVI. u svojoj knjizi Uvod u kršćanstvo donoseći priču od Harveya Coxa. Priča govori o nekom putujućem cirkusu u Danskoj u kojem bijaše izbio požar. Primijetivši to, direktor odmah pošalje u obližnje selo klauna, koji je već bio spreman za predstavu, da dovede pomoć, to više što je postojala opasnost da vatra, šireći se preko osušenih polja, zahvati i selo. Klaun pohita u selo i zamoli stanovnike da hitno dođu u cirkus koji gori i da pomognu gasiti. No, stanovnici sela smatrali su klaunovu viku tek kao izvrstan reklamni trik koji bi htio u što većem broju primamiti na predstavu; seljaci su pljeskali i smijali se do suza. Njegovo je zaklinjanje samo još više poticalo na smijeh, ljudi su bili uvjereni kako klaun izvrsno igra svoju ulogu – dok nije najzad vatra zahvatila i selo, tako da je svaka pomoć došla prekasno, a selo i cirkus izgorješe do temelja.

Ova priča može poslužiti kao primjer za situaciju svećenika i svakoga teologa današnjice, vidjevši u klaunu, koji nije uopće u stanju svoju poruku prenijeti ljudima – sliku teologa.

Briga za nova duhovna zvanja jest jedna od osnovnih svećenikovih zadaća. No, vidimo kako zemlje Zapada imaju sve manje sjemeništaraca i bogoslova, a ni Crkva u Hrvata se ne može pohvaliti nekom brojnošću. Tko je zakazao? Koliku odgovornost snose sami svećenici?

Svatko od nas snosi, kao član Crkve, odgovornost za nova duhovna zvanja. Slobodan sam parafrazirati: ako nam trebaju duhovnici, tada ćemo se na tu nakanu i ustrajno moliti Bogu.

Primjer iz moje neposredne blizine jest biskupija Augsburg. Redovito i organizirano se u određene dane moli i drži sat klanjanja i bdijenja za nova duhovna zvanja. Potvrđeno mi je kako raste broj duhovnih zvanja otkako diljem biskupije mole po župama i po svetištima na tu nakanu.

Brigu, i prema tome odgovornost, snosi cijela župna zajednica i vjernici na području svoje biskupije. Sam Gospodin nas poziva: „Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“ (Mt 9,38). Poglavito treba moliti za nova duhovna zvanja i za ustrajnost onih koji to već jesu i svjedočiti radost u Gospodinu. Utoliko vidim odgovornost nas svećenika i redovnika.

Sigurno je dio odgovornosti nas pastira i u tome pristupiti mladiću i djevojci i osobno im poručiti: i ti si pozvan raditi u vinogradu Gospodnjem! Primjer nalazimo u Isusovu pristupu apostolima. Krist ih je osobno suočio s pozivom, pristupivši im, pogledavši ih u oči i pozivajući ih imenom. Nadalje, osobu koja se odlučila krenuti duhovnim pozivom treba višestruko pratiti: molitvom, primjerom, podrškom, prihvaćanjem u vlastitoj župnoj zajednici, obitelji, krugu prijatelja i naravno biskupiji, odnosno redovničkoj zajednici.

Što je doista osnovna svećenikova zadaća?

Smatram kako je prvenstvena svećenikova zadaća naviještati kraljevstvo Božje i svjedočiti radost Kristova uskrsnuća. Postoje ine povjerene zadaće: duhovna skrb, rad s mladima, skrb nemoćnih i bolesnih članova župe, vjeronauk u školi, kateheza u župi, pripremanje na primanje sakramenata. Sigurno među najdelikatnije zadatke slobodno možemo ubrojiti i brigu za duhovna zvanja.

Često se može čuti kako se mladi danas teško odlučuju za svećeništvo... Mnogi se i na bogoslovijama kolebaju i „lome“ godinama pa ipak ne postanu svećenicima. Što mislite, zašto je to tako?

Prvi poziv jednak svakom kršćaninu jest suobličiti se Kristu, postati njemu sličan. To je naša temeljna opcija. Pitanje duhovnog poziva zadire u intimu svakog pojedinca. S obzirom na to da čovjek nije „produkt“ niti neka trenutačna pojava na horizontu ovoga svijeta, tijekom života donosimo različite odluke. Poneke ponavljamo, a nekim odlukama mijenjamo svoje životno usmjerenje. Vrijeme formacije za svećeništvo, koje može biti duže ili kraće, želi mladića pripremiti da se posve otvoreno suoči s pitanjem, motivacijom svojega poziva. Formacija uključuje različite faze, širi i uži krug ljudi. A ono što je najvažnije jest osobni odnos s Bogom. Nije lako reći „evo me“ za cijeloga svojega života, ako nisam uvjeren da sam upoznao ljubav koja se zove Bog. Narodna mudrost govori kako se nitko ne rađa svećenikom, nego se svećenikom postaje. Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga. Utoliko je ona složena i uvijek pojedinačna i osobna priča. Naposljetku uvijek ostaje Kristov poziv: „Ako želiš biti savršen... Onda dođi i slijedi me!“ (Mt 19,21.22).

Svećenik se uzima iz zajednice za služenje zajednici. Prema tome važna je ta spona, prihvaćenost unutar same zajednice. U svekolikim izazovima današnjice utoliko je važnije da kandidati za svećeništvo, pa i sami svećenici imaju župnu zajednicu koja stoji uz svoga svećenika. Za kandidata je potrebna spremnost dati bitno dio svoga života Bogu.

Netko sebe ne nalazi u jednoj zajednici, odnosno karizmi te zajednice pa mijenja zajednice ili biskupiju. To je posve normalno, jer je riječ o procesu formacije.

Narodna mudrost veli: „Tko visoko leti, nisko pada.“ Jedan pokojni profesor iz Splita, nam je kao studentima znao na to reći: „Tko ne uzleti visoko, taj možda nikad i ne poleti.“

U tom kontekstu želim reći kako Bog zove u različito doba dana (usp. evanđelje o prispodobi kada Gospodin zove radnike u vinograd u različito doba dana). Sjemenište, novicijat i bogoslovija jesu faze i mjesta formacije koji žele mladoj osobi pomoći u promišljanju duhovnog poziva i slobodnog opredjeljenja: Jesam li spreman sve poradi Krista ostaviti?

U evanđelju Gospodin govori onom čovjeku: Ako želiš, slijedi me.

Gospodin je pozivao i poziva mladiće i djevojke da ga slijede. Kada, kako i u kojoj mjeri će svaki pojedinac odgovoriti prepušteno je nama samima.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    24. rujan 2018.

    Papa Francesco Lettonia Messa ad Aglona

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: