Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. rujan 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 25

Katolički tjednik br. 25

Sarajevo, 19. lipanj 2018.

Katolički tjednik

Migracije i nogomet

„Došlo je vrijeme da naše zajedničko 'biti čovjek' prepoznamo kao naš prvi identitet; da smo prije svega ljudi koji su rođeni u ovom današnjem svijetu da bismo bili voljeni i da bismo voljeli – mi smo povezani jedni sa drugima i potrebni smo jedni drugima“, Mairead Corrigan, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1976.

Svijet je odavno, kako se izrazio Marshall McLuhan, postao „globalno selo“. Rijetko se nešto može bilo gdje dogoditi, a da za to ne znaju doslovce svi, pa čak i u najzabačenijim mjestima. Brzi protok informacija prati i ubrzani protok ljudi i roba. I ova se rečenična stilska amfibolija uistinu ne može otkloniti jer nije moguće kazati što je uzrok, a što posljedica ovoga sadržajnoga elementa globalizacije. Sve se mijenja neuhvatljivom brzinom pri čemu vijesti bivaju „super-kvarljiva roba“ čija se vrijednost mjeri satima – nekada i minutama – a migracije više nisu iznimka nego načelo postojanja. I tu u prvom redu nije riječ o ilegalnim migrantima kojih je, na putu prema Zapadu, sve više u Bosni i Hercegovini, nego o slobodnim seobama uvjetovanim raznoraznim čimbenicima. Tako, primjerice, Hrvati idu u Njemačku, Nijemci u SAD, Amerikanci u Japan, a Japanci opet u Njemačku i tako redom bez ikakvoga ustaljenog pravila. Neki odlaze u potrazi za boljim poslom, neki za životom s manje stresa, a neki zato što „vole probati i vidjeti nešto drugačije“. Kolikih je sve to razmjera nitko s adekvatnim pokrićem i sigurnošću ne može reći, ali se na osnovi određenih pojava može naslutiti. O ovom fenomenu na osobit način govori i sportska slika s 21. Svjetskog nogometnog prvenstva koje je 14. lipnja 2018. započelo u Rusiji.

Među 32 nacionalne nogometne vrste koje su kroz kvalifikacije, uz domaćina, izborile nastup na ovoj najvećoj nogometnoj smotri, može se prepoznati kako su mnoge sastavljene od igrača čija imena i prezimena odaju da su doseljenici ili potomci doseljenika. Ova činjenica nadilazi isključivo sportsku sferu te seže u područja socioloških i povijesnih dimenzija ljudskoga društva, otkrivajući slojevitosti od kojih su sazdani. Razvidno je kako su na osobit način ovime obilježene one zemlje koje se mogu pohvaliti visokim standardom i demokratičnošću, ali također i one nacije koje imaju kolonizatorsku prošlost. Tako da je uglavnom riječ o europskim zemljama.

Prema broju „stranaca“ prvo mjesto drži – za mnoge „obećana zemlja“ – Švicarska. Većina njezinih najboljih nogometaša (čak 16) imaju imigracijsku prošlost. I to s različitih strana svijeta. Tako su Yvon Nganoma, Jacques Moubandje i Breel Embolo Kamerunci; Manuel Akanji po ocu Nigerijac; Ricardo Rodríguez španjolsko-čileanskoga porijekla; albanske korijene imaju Nico Elvedi i Blerim Džemaili, kojima valja pridružiti i Kosovare: kapetana Granita Xhaku, Valona Behramia i Xherdana Shaqiria; a tu su još Johan Djourou (Obala Slonovače); Gelson Fernandes (Zelenortska Republika); Denis Zakaria (sudanskih i kongoanskih predaka) te Bošnjak Haris Seferović i Hrvati Josip Drmić i Mario Gavranović.

Uz rame Švicarskoj u ovom kontekstu stoji Belgija. Riječ je o državi koja je u od 1885. do 1960. u Africi imala svoju koloniju poznatu kao Belgijski Kongo, kasnije Zair, a danas Demokratska Republika Kongo. Stoga ne čudi što nekolicina njezinih nogometaša vuku korijene upravo odatle. Među tu „koloniju“ spadaju: Romalu Lukaku, Michy Batshuayi, Vincent Kompany Dedryck Boyata, Youri Tielemans. Njima kao „strancima“ valja pribrojiti Marokance Marouanea Fellainia i Nacera Chadlia; Yannicka Carrasca portugalsko-španjolskoga porijekla; Mousu Dembéléa (otac iz Malija) i Kosovar Adnana Januzaja (braću Hazard uglavnom svi navode kao „rođene“ Belgijance). 

Ovim dvjema europskim momčadima pridružuje se i Njemačka s „Erdoğanovim“ Mesutom Özilom i İlkayem Gündoğanom te Tunižaninom Samiom Khediraom; Ganacem Jérômeom Boatengom i Antoniom Rudigerom (majka iz Sierra Leonea). Uz bok joj – ili ispred nje, ovisi kako se gleda – stoji i Francuska s „tipičnim“ francuskim prezimenima: Mbappe, Mandanda, Nzonzi, Kimpembe, Umtiti, Dembélé, Fekir, Matuidi... Jedina pak ne-europska reprezentacija koja se može pohvaliti svojim „strancima“ jest Australija u kojoj prednjače potomci imigranata s naših prostora – Mile Jedinak, Tom Rogic, Tomi Juric te Daniel Vukovic; zatim ciparskih korijena Aziz Behich; talijanskih Massimo Luongo; grčkih Dimitri Petratos i iranskih Daniel Arzani.

Sve u svemu, od 736 nogometaša koji su dio sportske priče u Rusiji 2018., mnogo njih ukazuje kako oni ili njihovi preci nisu poniknuli u biotopu zemlje čije boje sada oni brane na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Uz latinoameričke (Argentina, Brazil, Columbia, Costa Rica, Meksiko, Panama, Peru i Urugvaj), afričke (Egipat, Maroko, Nigerija, Senegal, Saudijska Arabija i Tunis) te azijske – Japan i Južnu Koreju, samo rijetke europske zemlje poput Hrvatske, Srbije, Poljske, Portugala, pa i Engleske, mogu reći kako su sastavljeni isključivo od „domicilnoga“ stanovništva. U cijeloj ovoj storiji posebno mjesto zauzima Island – država koja ima samo 350 000 stanovnika i reprezentaciju od „čistokrvnih“ Islanđana, ali to je za neku drugu zgodu. Zaključno možemo kazati kako se i u ovom segmentu ljudskoga postojanja nazire da su svi ovozemaljski zakoni prolazni, a granice „propusne“. Ono što je vječno jest Božja zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Iv 15,12. Oni koji to prepoznaju, na dobrom su putu biti „dionici“ božanske igre u Nebu.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. rujan 2018.

    Papa Francesco a nuovi vescovi

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: