Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

11. prosinac 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 22

Katolički tjednik br. 22

Sarajevo, 29. svibanj 2018.

Katolički tjednik

Divljaštvo i duša

„Moja me duša poučavala te me naučila da svjetiljka koju nosim nije moja i da pjesma koju pjevam nije u meni nastala. Jer, ako nosim svjetlost, nisam ja svjetlost; ako i jesam lira zategnutih struna, nisam ja svirač“, Halil Džubran, Mirisni plodovi duše.

Odgojitelji svjedoče kako će nerijetko lošiji đak više utjecati na dobroga kada ih smjeste zajedno u klupu, nego što će to biti obratno. Odatle će upotrijebiti sliku gajbe jabuka u kojoj jedna trula „zarazi“ sve ostale, a ne da ove „ozdrave“ tu jednu „bolesnu“. Bez obzira što je i ova usporedba „šepava“ jasno je kako opisuje ljudsku sklonost na grijeh. To je Sv. Pavao sažeo riječima: „Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima“ (Rim 7,22-23). Stoga nije teško zaključiti kako bi čovjek radi svoga nutarnjega zdravlja koje se neminovno očituje u njegovu izvanjskom djelovanju, svakodnevno trebao obrađivati „vrt svoje duše“. Prepustivši ga izvanjskim utjecajima društvenoga biotopa u kojemu obitava i stasava, ima realnu opasnost „podivljati“. Uslijed životne borbe za egzistenciju i posvema očite trke za materijalnim imanjem, to se upravo događa ne samo pojedincima nego i cjelokupnom narodu na ovdašnjem podneblju.

Povijest ljudskoga roda prepuna je nevjerojatnih priča o osobama koje su na različite načine bile lišene humane čovječje skrbi i(li) roditeljske ljubavi te su izrasle u ljude bez adekvatnih društvenih vještina. Znanost tako poznaje pojam „feralne“ (lat. fera – zvijer), odnosno „divlje djece“. Mnogi od zabilježenih slučajeva s pozadinom da su mališane „odgojili“ vukovi, majmuni, gazele i slične životinje, spadaju u domenu fantastike i puke izmišljotine na temelju kojih su prodavane novine, časopisi, knjige i filmovi. No, postoje dokumentirani životni usudi djece koju su roditelji i društvo tako zapostavljali da se nisu mogli normalno razvijati. Primjerice, djevojčica Genie iz Kalifornije koja je 1970. pronađena i hospitalizirana u dobi od 13 godina. S obzirom da je dane provodila u skoro potpunoj izolaciji, preko dana privezana za WC školjku, a navečer u kolijevci smještenoj u zamračenu prostoriju, te da je hranjena na brzinu bez puno kontakta s roditeljima, bila je nijema i nije mogla kontrolirati mokrenje. Iako je poslije u liječenju bilo vidljivoga napretka, ipak nije uspjela do kraja svladati tehnike govora.

Odviše je, dakle, očito kako ljudsko biće samo od sebe ne može izrasti u čovjeka sa svim njegovim društvenim odrednicama, nego je potrebno skrbi cijele zajednice. No, i onda kada dobije sve potrebno za socijalni život, nužno je da u svojoj psihološkoj i duhovnoj konstituciji njeguje i pročišćava usvojene vrline. O tomu je na literarno majstorski način u svom romanu Gospodar muha progovorio britanski nobelovac William Golding (1911. – 1993.). U ovoj priči koja je dva puta ekranizirana (1963. i 1976.) skupina školaraca nakon što im se srušio zrakoplov dospije na udaljeni otok te živeći bez odraslih stvore vlastito društvo. Na jednoj strani je predsjednik školskog zbora Jack pod čijim vodstvom dječaci idu u lov na divlje svinje, a na drugoj je Ralph koji organizira izgradnju skloništa i paljenje vatre. Ubrzo se stvore dvije suprotstavljene grupe pri čemu „lovci“ podivljaju, a sve rezultira ubojstvom jednoga mališana. Autor je u sam naslov knjige ugradio poruku: da je đavao pokretač „divljaštva“. Naime, Belzebul u doslovnom prijevodu s hebrejskog znači „Gospodar muha“.

Upravo se isto dogodilo narodima na ovdašnjim prostorima tijekom posljednjega rata i u poraću. Đavolsko kolo, u koje su se mnogi i ne znajući uhvatili, rezultiralo je divljaštvom. Ono se pak ne ogleda samo u činjenici da su ljudi ubijani i dobra uništavana, nego i da su duše stradale. To se danas može čak i na pojavnoj razini razaznati: ako se ljudi čudom čude kada ih netko nepoznat pozdravi na ulici; ako katolik u župnom dvorištu prođe pored svećenika kao pored kipa – da blene u njega“; ako netko bez imalo ustručavanja parkira auto na nečiji ulaz; ako je sasvim normalno svoje smeće baciti u tuđe dvorište ili ispred tuđe zgrade... znači da je društvo podivljalo, jer sve navedeno nema veze ni s vjerom, ni s nacijom, ni – u krajnjoj crti – s kulturom, nego samo sa zdravim razumom.

Stoga je nedvosmisleno da je ovdašnjim narodima nužna kultivacija nutrine. Divljaštvo se može ispravljati i liječiti samo civiliziranim postupcima: odbacivanjem Belzebula, a pristajanjem uz Gospodina. I jedna „mirisna duša“ neće moći promijeniti svijet, ali će moći osvježiti svoju okolinu. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    6. prosinac 2018.

    Al servizio della trasmissione della fede

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: