Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. kolovoz 2018.

Izdvajamo

Garevac, 24. svibanj 2018.

Sahranjena Ana Stanušić, majka vrhbosanskog svećenika vlč. Marka Stanušića

U srijedu, 23. svibnja 2018. na mjesnom groblju u župi Garevac pokraj Modriče u Bosanskoj Posavini sahranjena je majka vrhbosanskog svećenika i profesora liturgijske glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. Marka Stanušića, pokojna Ana Stanušić (1935. - 2018.) koja je, okrijepljena Otajstvima vjere, blago preminula u Gospodinu 21. svibnja 2018. u 84. godini života.

Svetu misu u župnoj crkvi Marije Majke Crkve u Garevcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju 26 svećenika među kojima je bio i sin pokojne Ane vlč. Marko. Među koncelebrantima bili su i njegovi adekvatni i nešto mlađi kolege s teološkog studija: generalni vikar mons. Luka Tunjić, nadbiskupijski ekonom preč. Franjo Tomić, ekonom Banjolučke biskupije mons. Ivica Božinović, trapist iz Banje Luke p. Tomislav Topić kao i dekan KBF-a u Sarajevu preč. Darko Tomašević i doborski dekan preč. Jakov Filipović te drugi misnici. Također su došle časne sestre Služavke Malog Isusa i sestre Kćeri Božje ljubavi kao i pojedini članovi Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ kojim dirigira vlč. Marko Stanušić.

Pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima, časnim sestrama i svim prisutnima uputio je garevački župnik vlč. Filip Brajinović koji je posebnu sućut izrazio pokojničinoj kćerki Mandi te sinovima vlč. Marku, Josipu i Mati i svoj rodbini. Istaknuo je da se pokojna Ana, nakon progonstva vratila zajedno sa svojim mužem u Garevac te posljednje godine provela u svojoj župi. Zanimljivo je da je pokojna Ana preminula upravo na spomendan Marije Majke Crkve kojoj je i posvećena župna crkva, a u čijoj sjeni se nalazi i njezina kuća u kojoj je živjela do svoje smrti.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da svaki sprovod s jedne strane predstavlja posebni ispit savjesti jer „čovjek ne može gledati lijes, a da ne pomisli i na svoj život i na onaj trenutak kada valja zakoračiti iz ove vremenitosti u vječnost“, a s druge strane je i propovijed „nama živima koji još hodimo“. Rekavši kako se prigodom sahrane obično s radošću prisjećamo svega onog čime nas je pokojnik zadužio, potaknuo je da te trenutke čuvamo od zaborava jer su svi koji su na ovoj zemlji živjeli svojim životom izgarali za druge.

Kazavši da u ovozemaljskom životu nosimo brojna pitanja na koja nemamo odgovor, podsjetio je da ćemo svi jednog dana zakoračiti pred lice Božje gdje će sve te nejasnoće biti razjašnjene, ali gdje nećemo moći ponijeti ništa ovozemaljsko osim onoga kako smo taj život proživjeli – u vjeri, plemenitosti, ljubavi, spremnosti na žrtvu... „Ta poruka, da zapravo sjeme mora istrunuti da bi plod donijeli, to je priroda. I u biti, naš život je jedno trajno izgaranje da bi se mogli darovati. A onda, na kraju životu, ostaje baš to pitanje – jeste li me prepoznali? Upravo to Isus pita. Jeste li me prepoznali kad ste hodili ovom zemljom, kad sam vas trebao, kad ste trebali pokazati ljubav, milosrđe, razumijevanje, prihvaćanje, praštanje“, istaknuo je kardinal Puljić.

Ukazavši na važnost da, osobito kod sprovoda, postanemo svjesni da je Isus ušao u naš život i da smo po krštenju itekako s njime povezani, podsjetio je na Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni“ te naglasio da nas Božanska hrana koju primamo, Isusovo tijelo i riječ, oblikuju da budemo što sličniji Kristu kako bi mogli izvršiti zapovijed ljubavi i zapovijed služenja. „Zato danas, upravo kod ovog sprovoda, osjećam potrebu, ne samo vama nego i sebi, da budemo svjesniji svoga života koliko god on trajao, bez obzira na godine. Bitnije je kako je trajao, kakav je sadržaj bio, s kakvom smo vrijednošću ispunili te dane koje hodimo ovom zemljom kako bi onaj trenutak istinski bio bogat, kad pođemo pred lice Božje. Vjerujem da o tome ne razmišljamo puno, ali dobro je od vremena do vremena postaviti to pitanje: a kako će to izgledati kad se ovakav kakav jesam pojavim pred njegovim licem, pred njegovim očima? Kako ona jedna šansona, pjesma kaže 'kad se budemo gledali oči u oči', tada nećemo moći ništa ni sakrivati niti uljepšavati, nego biti onakvi kakvi jesmo...“, posvijestio je kardinal Puljić upozorivši da često u ovoj prolaznosti i ne mislimo „da vječnost dolazi, da ta prolaznost će stati i taj sat, koji otkucava, jednog dana će prestati kucati, i to moje srce će prestati kucati i taj moj zemaljski pogled će prestati gledati... tada ću imati drugačiji otkucaj srca – zahvaćen božanskim svjetlom i božanskom ljubavlju. Tada ću gledati očima vječnosti“.

Podsjetio je da nam zakoračiti u vječnost upravo pomaže vjera u uskrsnuće mrtvih i vjera u Uskrslog Krista „koji nam je zajamčio da nas neće odbaciti“. „Zato i danas preporučujemo dušu pokojne Ane u njegove ruke, u njegovu ljubav, njegovo milosrđe, u vječnu svjetlost, a ujedno i sami obnavljamo upravo tu vjeru u uskrsnuće mrtvih i život vječnih, jer da nije te vjere, ne bi imalo smisla s poštovanjem tijelo pokapati. Upravo ta vjera nama govori da tijelo s poštovanjem treba pokopati jer ono čeka u grobu uskrsnuće mrtvih i zato dolazimo na grob – ne radi tog tijela, nego radi te osobe koja je sada odvojena od tijela – duša pred licem Božjim, tijelo je tu. Ali još više, to nama pomaže da se sjetimo na ovoj zemlji, kao putnici, da valja se spremiti kad dođe taj čas, da zakoračimo u vječnost. Pa evo, Gospodine, ti koji si umro za nas i uskrsnuo za nas, pokojne zagrli, a nas ohrabri da tvojim stopama idemo!“, kazao je na kraju propovijedi kardinal Puljić

Na kraju Svete mise prisutnima se obratio sin pokojne Ane vlč. Marko sljedećim riječima: „Ako ljubav ima jedno ime, onda ono glasi - MAJKA! Draga MAMA, u ime nas četvero djece: Josipa, Mate, Mande i mene, hvala ti za dar života. Hvala ti za sve dobro koje su tvoje vrijedne ruke učinile . Hvala ti za korake koje su tvoje noge prešle na uskim i vrlo čestim trnovitim putovima života. Život te, što uistinu možemo reći za mnoge naše majke, štedio nije. Hvala ti za blagost, velikodušnost i optimizam kojima su tvoje oči zračile. Hvala ti za strpljivost s kojom su tvoje uši znale slušati dobre, a prečuti grube riječi. Hvala ti za tople riječi koje su potekle iz tvojih usta. Hvala ti za dar vjere, nade i ljubavi koji si duboko utisnula u naša srca. Hvala ti za tvoju skromnost, jednostavnost i poniznost. Hvala ti za tvoju čestitost, vjernost i ustrajnost u dobru. Hvala ti što si svojim životom i djelom posvjedočila što znači lik majke: koji je oličenje dobrote i ljubavi. I, na kraju, hvala ti što si imala hrabrosti, zajedno s pokojnim tatom vratiti se na svoje ognjište i tu, u svojoj kući proživjeti zadnjih 15 godina svoga života. Premda smo žalosni što te više nema među nama, ponosni smo na tebe: vjera nas uči da ovaj rastanak nije trajan već privremen, a tvoj osmijeh i životnu radost nosit ćemo zauvijek u našim srcima sve do ponovnog susreta u vječnosti. Draga mama, počivaj u miru Božjemu! Pokoj vječni, daruj joj Gospodine!“. (kta)

 

foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    8. kolovoz 2018.

    PAPA FRANCESCO UDIENZA GENERALE

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: