Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. prosinac 2018.

Poruke i poslanice

Pale, 2. svibanj 2018.

Propovijed profesora Dubravka na patron župe na Palama

Svečanim Euharistijskim slavljem, 1. svibnja 2018. župa sv. Josipa u gradu Pale nedaleko od Sarajeva proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Josipa Radnika. Misno slavlje predvodio je vlč. dr. sc. Dubravko Turalija, profesor Svetog pisma Starog Zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Propovijed profesora Dubravka prenosimo u cijelosti:
 
Dvije su svetopisamske kvalifikacije Josipa. Prva je lokalna ili profana. Druga je globalna ili teološka. Ova lokalna kvalifikacija karakterizira Josipa kao stolara, tesara. Stolar može biti pošten čovjek, ali i fiškal, može biti dobar radnik, ali i fušmajstor. Ova profana Josipova kvalifikacija dakle može i pozitivna i negativna. Druga Josipova kvalifikacija jest ona teološka i o njoj u potpunosti ovisi ona profana, a ta je da je Josip bio pravednik. Sveto pismo naziva Josipa pravednikom. A kada Sveto pismo nazove nekoga pravednikom, e to onda znači da se radi o posebnome čovjeku, čovjeku koji je puno, puno drugačiji od drugih.
 
Prvi pravednik u Bibliji bio je Noa. U vrijeme Noe, cijeli svijet se bio iskvario i ogrezao u grijehu (kaže SP), ali je samo Noa ostao pravedan. Taj Noa je znači morao biti poseban čovjek. Pravedni Noa bio je poput stijene na koju je navaljivala nabujala rijeka i koja je udarala o nju kako bi je pomakla i pokrenula zajedno s milijunima otpaloga granja, kore, debla, pijeska, mulja... i ta silna voda udarala je u tu stijenu, prštila i odbijala se visoko u zrak i razlijevala se desno i lijevo, ali ova stijena je ostala. I mi, ljudi, dok promatramo kako se taj usamljeni kamen (kojega Biblija naziva pravednikom) bori protiv pobjesnele struje, skloniji smo stati na stranu rijeke, nego li na stranu usamljenoga kamena jer bismo najradije gledali kako i taj osamljeni kamen nosi ta bujica, nego da se sam opire pobješnjelim strujama. Ali ne, taj kamen nije običan i ta stijena nije mekana kako se nama možda čini. Proći će još puno vode da bi ga bujica maknule iz njegova ležaja jer je to stijena jaka i njezin korijen je dubok.
 
Tako se nekako dogodilo za vrijeme potopa. Pojavio se nered u svijetu i pokrenuo sve i sve stavio pod svoju kontrolu i u svoj vrtlog kaosa, sve osim Noe. Jedino se Noa uspravio i borio  protiv te zle kobi, tog zla nereda u svijetu na koji su nasjeli svi žitelji zemlje. Zbog toga, danas dok Crkva slavi svetoga Josipa Radnika, ne veliča samo rad – što je jasna ljudska karakteristika, nego red u svijetu. Čovjek se mora držati reda i činiti ono što Bog hoće da se čini.
 
I ovih usamljenih stijena ne samo da je puna Biblija, nego i sva ljudska povijest. Ljudi su to koje Bog pomno bira kako bi se borili protiv ovosvjetske struje, protiv ovosvjetskoga nereda. Nama se oni čine obični, ali nisu. Sjetite se Abrahama i njegovih silnih odricanja, sjetite se Mojsija i njegove nadljudske požrtvovnosti i upornosti, sjetite se Josipa Egipatskoga i njegova božanskoga oprosta svoj svojoj braći, sjetite se Davida i njegove anđeoske poniznosti i svetačkoga raskajanja. Biblija neprestano govori o takvim ljudima i potiče nas da ih prepoznamo, da im se divimo i da ih nasljedujemo. Biblija i kada šuti govori o njima.
 
Nama se naizgled čini da se sveti Josip spominje samo sporadično, tu i tamo u Novome zavjetu, ali on je stalno u Isusvim mislima i riječima. Kada Isus govori o pravednu upravitelju svoje kuće, o pravednome i čestitome sluzi i radniku, na koga misli nego na svoga poočima Josipa i vrle muževe njemu slične. Kada kaže: „Blago dobrome sluzi kojega gospodar zatekne budna...“, o kome govori nego o svome budnome poočimu Josipu. Kada kaže: „Blago onome koji zgrće sebi blago na nebu...“ – zar ne misli pri tom i na svoga poočima Josipa. Kada kaže: „Blaženi gladni pravednosti..., blaženi krotki..., blaženi prostodušni...“, o kome Isus govori, nego o svome poočimu Josipu i njemu sličnima. Kada govori o hrani nepropadljivoj o stjecanju nebeske plaće... na koga Isus misli nego na svoga poštenoga i svetoga poočima Josipa i pravednike njemu slične. 
 
Josip dakle spada u posebnu skupinu ljudi. A Isus u evanđeljima govori o četiri tipa ljudi. Ima ljudi, kaže Isus, koji su poput zrnja na cesti. Stalno izloženi i neprestano otvoreni zlu. Na njih riječ Božja ne utječe jer uopće ne dosiže do njih. To su ljudi koji su na cesti, a biti na cesti znači baviti se svim i svačim: vulgarnostima, lukavstvima, prijevarama, spletkama, tračevima, ogovaranjima. Biti na cesti znači biti svugdje i ne biti nigdje, biti vagabundo, čergar, nemati mira u sebi, nemati stalnosti, postojanosti. Ali, Isus kaže, takvima nije pripadao moj poočim Josip.
 
Ima ljudi, kaže Isus, koji su poput zrnja na kamenu. To nisu oni ljudi koji grade na kamenu, nego koji prodaju tvrdi kamen pod etiketom zemlje crnice. Takvi se hvataju uz kamen, a kamen je tvrd, grub, suh, oštar, opak, surov..., siromašan. Zrniti se na kamenu znači biti željan svega, a nehtjeti se mijenjati. Zato Isus i uspoređuje djecu Izraelovu s kamenjem. Jer uhvatiti se za kamen znači ostati tvrd, opor, surov, tvrdoglav, nepristupačan. Pasti na kamen znači biti oskudan, gladan, ali i lakom, pohepan, nezasitljiv i željan svega. Ali, Isus kaže, takav nije bio moj poočim Josip.
 
Ima ljudi, nastavlja Isus, koji su poput zrnja u trnju. Ti ljudi vole trnje, vole nered pa u njima riječ Božja nema mjesta, jer se baca biserje pred svinje. Sve što je u takvima plemenito, rodno, plodno zaraslo je u korov pa su čovjekoljublje zaplele vitice koristoljublja. Uz poštenje je izrastao korov lopovluka i prevare. Ljubav se saplela u interes. Dobrota se sapela zlim mislima. Čistoću je prekrila lepušina nemorala. Isus kaže, među takvima nikada nije bio moj sveti i pravdni poočim Josip.    
 
Konačno ima ljudi koji su poput dobre zemlje koja u svoje vrijeme donosi rod i što god se u nju posadi dobrim urodi – kaže Pslamist. Takvi su poput sjemena u vlažnoj zemlji spremni na vlastito propadanje, samoodricanje, samozataju kako bi donijeli svoj urod. Takvi su spremni na izgaranje kako bi njihov pepeo oplodio novu zemlju. Takvi su spremni biti zakopani, pogaženi, satrveni kako bi mladica povukla novi sok. Takvi su spremni biti samljeveni, pojedeni kako bi se drugi nahranili i biti siti. To su duboki, promišljeni, odlučni, susojećajni, požrtvovni ljudi koji drže ovaj svijet. Takvi su savjesni, radini, mirni, moralni ljudi koji su sol ove zemlje. Takvi su otvoreni, optimistični, pribrani, strpljivi, uravnoteženi, tihi, mudri, ljubazni ljudi koji su nada i svjetlo ovoga svijeta. E, takav je, kaže Isus, bio moj dragi poočim Josip. Tako želi moj Otac nebeski da bude cio svijet. Tako želi Sin čovječji da budu svi njegovi učenici.
 
Sveti pravedniče Josipe, moli za nas!
 
Sveti Radniče, zauzmi se za nas da radimo za plaću nepropdaljivu!

Sveti Poočime, jamči za ove svoje vjernike koji žele biti tvoja pravedna djeca i nasljedovatelji. Amen.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. prosinac 2018.

    Messa di Natale per i Dipendenti del Dicastero per la Comunicazione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: