Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

22. svibanj 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 17

Katolički tjednik br. 17

Sarajevo, 25. travanj 2018.

Katolički tjednik

Srednja klasa svetosti

„Opskrbljeni tolikim i tako divnim sredstvima spasenja, svi vjernici bilo kojega staleža i položaja pozvani su od Gospodina, svaki na svom putu, na onu savršenost svetosti kojom je savršen sam Otac“, Lumen gentium, br. 11

Netko reče kako će uvijek biti „mirna Bosna“ samo: Srbinu ne diraj u vlast, Hrvatu u vjeru i Bošnjaku u zlato. Neovisno u kojoj je mjeri to točno, povijest je pokazala uistinu da su Hrvati najviše „ulagali“ u vjeru. Ilustracije radi, iako najmalobrojniji, tijekom austrougarske uprave pokrenuli su najmanje 32 (odnosno 43 – ovisno računaju li se različiti naslovi pod kojima su izlazile iste novine) periodična izdanja od kojih je, kako spominje Tomo Vukšić u Pregled katoličke i hrvatske periodike u BiH od 1878. do 1918. s posebnim osvrtom na časopis „Balkan“, bilo 11 listova „hrvatskih katolika za politiku, prosvjetu, radništvo, kulturu i gospodarstvo“, a ostali su iz domena vjerskoga. Naspram tomu, kako piše Đorđe Pejanović u Štampa Bosne i Hercegovine 1850-1941., u istom razdoblju Srbi su pokrenuli 40 tiskovina, od čega samo tri vjerske, a Muslimani 20 među kojima samo dvije vjerske. No, unatoč tomu, često ćemo susresti da upravo Hrvati vrlo malo stvarno znaju o sadržaju svoje vjere. Ipak, iskustvo uči kako za život nije dovoljno samo teološki znati nego valja svaki dan pohađati školu svetosti.

U ovomu se krije i tajna opstanka hrvatskog katoličkog puka u vrijeme osmanlijske okupacije bosanskohercegovačkih prostora. S obzirom da su komunikacije bile nemjerljivo lošije negoli danas, te da nije postojalo toliko teološke literature ni pojedinaca koji su ju znali čitati i tumačiti, jasno je kako su ljudi vrlo površno poznavali teologiju. Odatle je razvidno zašto je ovo brdovito podneblje zapljusnulo i patarensko krivovjerje koje ipak nije našlo dubljega korijena u narodu – i nema ni jednoga materijalnoga ni duhovnoga traga koji bi to opovrgnuo. Iako nisu detaljno poznavali sadržaj katoličkoga učenja, jasno su bili odani Crkvi. To – unatoč današnjim politikantskim interpretacijama – potvrđuje i izjava na Bilinom polju kod Zenice, potpisana 8. travnja 1203. u kojoj se, između ostaloga kaže: „…u prisutnosti gospodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećavamo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovijedima svete Rimske Crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slušati i živjeti prema njezinim naredbama.“

Narod koji je čuvao istinsku vjeru, sačuvao je i svoj identitet. Učinio je to, u prvom redu, osjećajući kako je život prema Božjim zapovijedima i uredbama, nešto ispravno – nešto što ne treba puno umovanja nego dolazi iz čista srca i stoga valja ga prihvatiti srcem. Takvi vjerojatno ne bi zauzeli prva mjesta na nekom vjeronaučnom natjecanju, ali je njihov život zapravo svjedočanstvo vjere. Stoga nije pretjerano kazati da su katoličku vjeru u doba turskoga vilajeta sačuvali svetci. I dokle god takvih ljudi ima u jednom narodu on neće propasti, neće ga nestati s povijesne pozornice.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. svibanj 2018.

    Papa Francesco Videomessaggio alla Diocesi di Pontoise in occasione della Pentecoste

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: