Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

10. prosinac 2018.

Pod povećalom

Sarajevo, 15. travanj 2018.

Predavanje mons. Ive Tomaševića na okruglom stolu "Promicanje dijaloga za održavanje mira"

Uloga Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini u promicanju dijaloga za izgradnju mira

U sklopu Napretkovih uskrsnih dana, 14. travnja 2018. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu uz suradnju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu održan je okrugli stol s temom "Promicanje dijaloga za održavanje mira: Uloga vjerskih zajednica i radničkih pokreta". Prigodno izlaganje na skupu je, uz druge sudionike, održao i mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koji je govorio o ulozi Katoličke Crkve u dijalogu, a čije riječi prenosimo u cijelosti:

Uloga Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini u promicanju dijaloga za izgradnju mira
 
Hrvatsko kulturno društvo Napredak i Pokret kršćanskih radnika - Rim
Vrhbosansko bogoslovno sjemenište i Katolički bogoslovni fakultetu u Sarajevu, 14. 4. 2018.
 
  • Uvod
 
Katolička Crkva kao dio univerzalne Crkve, između ostalog, pozvana je promicati dijalog s drugima i drugačijima. Imajući u vidu različitosti koje postoje u Bosni i Hercegovini, taj dijalog ima posebnu važnost. Teška ratna događanja tijekom nedavnoga rata početkom devedesetih godina prošloga stoljeća daju dodatnu važnost svakoj vrsti pozitivnog dijaloga pa tako i dijaloga među religijama.
 
Kao svećenik, koji je prije, tijekom i nakon teških ratna stradanja, imao prigodu biti uz nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića na većini susreta i mjesta kamo je putovao pa tako i raznih međureligijskih susreta, uvjeren sam da vjerski poglavari ne mogu ni započeti niti zaustaviti rat ili ratna događanja. Spomenuti rat ne bi bio zaustavljen ni u slučaju da su svi vjerski predstavnici bili na najvišoj dijaloškoj razini, jer je u temelju ratovanja redovito ponajprije ekonomski interes onih koji ga zamisle, a potom i provode. Ipak, vjerski predstavnici su samom svojom službom pozvani biti u službi mira, a dijalog je jedan od preduvjeta istinskoga mira. Trajna je čovjekova potreba drugoga susresti i prepoznati u njegovoj sličnosti i različitosti.
 
  • Slabiji je redovito otvoreniji za dijalog
 
Iz onoga što sam imao prigodu vidjeti, uvjeren sam da je za dijalog redovito više otvoren onaj koji je slabiji. Iako onaj bogatiji i jači redovito nastoji sebe prikazati otvorenim za dijalog govoreći kako slabijeg prihvaća kao jednakopravnog partnera, u praksi se najčešće pokaže da upravo bogatiji i moćniji postavlja uvjete i mjeru dijaloga. Sama činjenica da bogati i siromašni, slabi i jaki nemaju jednake mogućnosti, partnere u dijalogu postavlja u različitu ravan. Iako je Bog stvorio svakog čovjeka u njegovu punom ljudskom dostojanstvu, ipak je čovjek s više novca i moći u napasti ne vidjeti u slabijem i siromašnijem osobu sebi jednaku. Sama moć i nemoć pokazuju da nešto nije postavljeno kako treba. Nije rijetko razmišljanje u bogatim zapadnim zemljama da je razlog ratovanja u pojedinim državama ponajprije u tome što ti narodi nisu postigli određeni civilizacijski stupanj. Međutim, kada bi se malo dublje zašlo u uzroke takvih ratova, onda bi se nerijetko pronašli brojni, ponajprije ekonomski interesi upravo tih bogatih zemalja. Ratove redovito započinje onaj koji je jači. I slabiji je u napasti posegnuti za činima nasilja u želji da se odupre nepravdi jačega. U isto vrijeme treba reći da upravo u tim bogatim zemljama postoje brojne institucije i ljudi s plemenitim inicijativama koje ublažavaju teške ratne posljedice. To sve su itekako iskusili i ljudi u Bosni i Hercegovini.
 
  • Univerzalnost Crkve nuka na dijalog
 
Kada je riječ o međureligijskom dijalogu potrebno je voditi računa da je svaka Crkva odnosno vjerska zajednica organizirana na svoj način te da vizija dijaloga nije uvijek ista. Katolička Crkva organizirana je na hijerarhijski način te i u tom smislu ima globalnu dimenziju sa papom na čelu. Upravo ta univerzalna dimenzija pomaže joj da na razini mjesne ili krajevne Crkve ne izgubi univerzalnost crkvenog učenja. Tako je i kada se radi o dijalogu. Ogromna pomoć cijeloj Crkvi u Bosni i Hercegovini bile su smjernica svetog pape Ivana Pavla II. koji je i iz vlastitog iskustva mogao dobro razumjeti stanje u jednoj zemlji nakon pada komunističkog sustava i dolaska demokracije. Vođeni smjernicama crkvenog učenja najviši predstavnici Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, pojedinačno, zajedno ili s drugim vjerskim predstavnicima uputili su prije i tijekom nedavnoga rata brojne apele i pozive na mir što vrlo jasno pokazuje njihovu trajnu želju za mirom bez kojega nema potrebnih preduvjeta za život dostojan čovjeka.
 
  • Kratko podsjećanje na pojedine poruke mira u teškom ratnom vremenu
 
„Stara latinska poslovica kaže: O tvojoj se stvari radi kad susjedov zid gori. Budimo svjesni da pravedni mir u Bosni i Hercegovini može zavladati trajno ostati samo ako sigurnost koju želimo za sebe mogu uživati i pripadnici drugih naroda... Vihor ratnih stradanja će utihnuti, a mi, žitelji Bosne i Hercegovine, želimo i trebamo i dalje ostati i dalje ovdje, živeći u međusobnom poštivanju, zadržavajući svoje vjerske, kulturne i nacionalne vlastitosti“, napisali su 21. listopada 1991. u Sarajevu tadašnji biskupi u Bosni i Hercegovini.
 
„Molimo naše vjerske službenike: rabine, svećenike, sveštenike i imame da rade na širenju duha mira, suživota i čovjekoljublja. Istu poruku upućujemo i svim javnim djelatnicima, napose onima u sredstvima informiranja“, stoji u poruci koju su 1. siječnja 1992. uputili: nadbiskup i metropolit vrhbosanski mons Vinko Puljić, mitropolit dabro-bosanski gospodin Vladimir, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u BiH Salih ef. Čolaković i predsjednik Jevrejske općine gospodin Ivan Čerešnješ.
 
„Svete knjige kršćanstva i islama naglašavaju da je mir djelo pravde i istine. Nitko tko čini nepravdu i sije laž ne može se nadati istinskom i dugotrajnom miru! Pozivamo stoga sve, a prvenstveno vjernike svih triju vjera, da budu istinski i zauzeti mirotvorci među svojim susjednima i poznanicima, da sačuvaju povjerenje jedni u druge, da zajednički spriječe zlo koje bi netko drugi htio među njih ubaciti. A svi zajedno još usrdnije zavapimo Svemogućem Bogu za mir u nama i među nama“, napisali su u svom pismu 4. travnja 1992. u Banjoj Luci svim vjernicima Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice: biskup banjolučki Franjo, episkop banjolučki Jefrem i muftija banjolučki Ibrahim.                              
 
„Zlo je prevršilo svaku mjeru a patnja je neopisiva. Stoga ne molimo i ne zaklinjemo, nego radi Boga i Božje pravde a u ime čovječnosti i opstanka svih najodlučnije zahtijevamo da odmah, bezuvjetno i neopozivo prestane rat, da se uspostavi mir i da se obnovi dijalog kao jedini način rješavanja postojećih međunacionalnih i političkih pitanja“, stoji u zajedničkom apelu za mir u Bosni i Hercegovini koji su sa svog interkonfesionalnog susreta, održanog 25. studenog 1992. u švicarskom Ermatigenu u organizaciji Fondacije „Glas savjesti“, uputili patrijarh srpski gospodin Pavle, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić, reisu-l-ulema Islamske zajednice hadži Jakub Selimoski i predsjednik spomenute fondacije rabin Schneier.
 
  • Trajni poticaji pape Ivana Pavla II.
 
Nazaboravan je bio međuvjerski susret molitve za mir u Europi i posebice na Balkanu koji je održan 9. siječnja 1993. u gradu sv. Franje Asizu na inicijativu pape Ivana Pavla II. Na tom susret sudjelovale su također delegacije vjerskih predstavnika iz Banje Luke, Mostara i Sarajeva koji su imali prigodu izreći i svoja svjedočenja.
 
„Ljudi su očekivali da će odgovorni moćnici ovog svijeta zaustaviti ratno zlo u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, a oni su zaustavili Vas, dokazanog mirotvorca. Unatoč tome, duboko smo svjesni da je i Vaš sadašnji nedolazak u Sarajevo vrlo znakovita poruka svijeta“, napisali su biskupi u Bosni i Hercegovini okupljeni 7. rujna 1994. Sarajevu u svom pismu papi Ivanu Pavlu II. koji je sutradan trebao doći u opkoljeni i izmučeni glavni grad BiH.
 
„Kao i svaki pojedini čovjek, tako i svaki narod ima pravo na postojanje, na vlastiti razvoj, prema kulturnoj baštini naroda kojemu pripada... Mir se tako rađa, u poštivanju prava osoba i prava naroda; tako s i gradi brani“, stoji u govoru pape Ivana Pavla II. koji je planirao izreći prigodom susreta s predstavnicima vlasti u Predsjedništvu BiH u Sarajevu, 8. rujna 1994.           Papa Ivan Pavao II. pripremio je za tu prigodu i govore za susrete s vjerskim predstavnicima.
 
Spomenuti odgođeni posjet papa Ivana Pavla II. ipak se dogodio nakon završetka ratnih stradanja 12. i 13. travnja 1997. „Zgrada mira, da bi nakon tolike krvi i tolike mržnje bila čvrsta, mora poštivati na odvažnosti praštanja. Valja znati pitati oproštenje i oprostiti!, kazao je papa Ivan Pavao II. članovima Predsjedništva BiH na susretu održanom 13. travnja 1997. u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    
Istoga dana s papom Ivanom Pavlom II. susreli su se najviši predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Islamske zajednice u BiH te Jevrejske općine u Sarajevu. Toga dana papa Ivan Pavao II. dodijelio je Međunarodnu nagradu za mir Ivan XXIII. I doznaku od 50.000 US$: Caritasu Biskupske konferencije BiH, muslimanskom humanitarnom društvu „Merhamet“ srpsko-pravoslavnom humanitarnom društvu „Dobrotvor“ i humanitarnom Jevrejske zajednice „La Benevolencija“                 
 
  • Posjete crkvenih delegacija vjerskim predstavnicima 
 
Tijekom opsade Sarajevu od travnja 1992. do konca 1995. godine nadbiskup Puljića posjetile su brojne visoke crkve delegacije iz Rima i iz raznih zemalja svijeta. Sve te delegacije redovito je vodio u posjetu u sjedište Islamske zajednice, Mitropolije dabrobosanske i Jevrejske zajednice u BiH da iz prve ruke čuju viđenje stanja njihovih vjerničkih zajednica, ali i u BiH općenito. Tu praksu kardinal Vinko nastavio je i nakon rata. O tome u novije vrijeme svjedoči i njegov posjet s delegacijom Austrijske biskupske konferencije na čelu s predsjednikom kardinalom Christophom Schönbornom, bečkim nadbiskupom, sjedištima Mitropolije dabrobosanske, Islamske te Jevrejske zajednice u BiH. Kao i biskupi u Banjoj Luci i Mostaru, redovito je zvao i odazivao se na pozive drugih vjerskih predstavnika na proslavu vjerskih blagdana. Organizirao je i sudjelovao na brojnim osobnim ili širim međureligijskim susretima.
 
  • Izgradnja mira u poratnom vremenu
 
Nakon rata u Bosni i Hercegovini nastalo je vrijeme izgradnje mira što je uključivalo takav unutarnji državni ustroj koji će nastojati ispraviti brojne nepravde počinjene tijekom rata te izgraditi mir utemeljen na pravdi. U tom duhu vrijedno je spomenuti da je od 9. do 11. lipnja 2013. u Banjoj Luci organiziran međunarodni samit o miru i pomirenju pod nazivom „Korak naprijed“. Tom prigodom Deklaraciju vjerskih poglavara potpisali su: u ime Katoličke Crkve nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i biskup banjolučki i predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Franjo Komarica; u ime Islamske zajednice reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović i muftija banjolučki Edhem ef. Čamdžić kao i predstavnik Jevrejske zajednice g. Igor Kožemjakin. U katedrali su bili nazočni i predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve protojerej stavrofor Ratko Radujković i protonamjesnik Dragan Maksimović, ali samo u ulozi promatrača.
 
„Žrtve nasilja i nepravdi, koje su se dogodile posljednjih desetljeća, imaju pravo da nadležna državna tijela i nositelji vlasti, kao i predstavnici međunarodne zajednice, poduzmu sve potrebne mjere, kako bi se nanesene nepravde ispravile i kako bi svi obespravljeni ponovno došli u posjed svojih oduzetih ili pogaženih prava. U tom smislu potrebno je poduzeti mjere koje će omogućiti održivi povratak svih izbjeglica i prognanika, koji se žele vratiti u svoj rodni kraj; izgraditi njihove porušene domove, pokrenuti gospodarstvo, obnoviti infrastrukturu te osigurati sva druga osnovna ljudska prava koja garantiraju život dostojan čovjeka. Svi stanovnici naše zemlje, a posebno mladi naraštaji, s pravom očekuju da im se osigura sigurna i sretna sadašnjost i budućnost u vlastitoj domovini... Okupljeni željom pravednog i trajnog mira s brojnim predstavnicima raznih sfera društvenog života zemlje i inozemstva na ovom samitu, koji želi biti konkretan korak naprijed u izgradnji mira i pomirenja, dajemo potporu ulasku Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije. Apeliramo na domaće političko vodstvo da svoje deklarirane obveze u svezi s EU prevede u konkretna djela“, napisali su okupljeni vjerski predstavnici u spomenutoj Deklaraciji.
 
  • Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine
 
Četvorica vjerskih poglavara u Sarajevu osnovali su 1997. Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini potpisivanjem Izjave o zajedničkoj moralnoj suradnji i zauzimanju (Statement of Shared Moral Commitment). Izjavu su 7. srpnja 1997. potpisali osnivači Međureligijskog vijeća: reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, i predsjednik Jevrejske zajednice BiH gospodin Jakob Finci. Temeljni cilj Međureligijskog vijeća jest podizanje svijesti o važnosti međureligijskog dijaloga i suradnje kroz razvoj odnosa između crkava i vjerskih zajednica u cijeloj BiH, unaprjeđenju odnosa između države i crkava i vjerskih zajednica te promicanje zajedničkih moralnih vrijednosti. Međureligijsko vijeće ima pet radnih grupa: za obrazovanje i za medije te pravnu ekspertna grupu, grupa za žene i grupa za mlade. Međureligijsko vijeće provodi različite programe i projekte kao što su: susreti mladih teologa, monitoring napada na vjerske objekte, religijski kalendar itd, a osniva i odbore za međureligijsku suradnju širom BiH.
 
Tijekom svoga pohoda Sarajevu i Bosni i Hercegovini 6. lipnja 2015. u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru u Sarajevu organiziran je ekumenski i međureligijski susret, na kojem su sudjelovali: nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, resu-l-ulema Husein ef. Kavazović, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije i predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci. „Današnji je susret znak zajedničke želje za bratskim zajedništvom i mirom. On očituje svjedočanstvo prijateljstva koje gradite već godinama i živite ga u svakodnevnom suživotu i suradnji. Vaša prisutnost ovdje već je jedna 'poruka' dijaloga kojega svi tražimo i kojega se trudimo izgrađivati. Htio bih se posebno prisjetiti 1997. godine kada je, kao plod ove želje za susretom i pomirenjem, osnovano lokalno Vijeće za međureligijski dijalog koje okuplja muslimane, židove i kršćane. Veselim se zbog uloge koju Vijeće vrši u promicanju različitih vidova dijaloga, prije svega koordinacijom zajedničkih inicijativa i susreta s državnim vlastima. Vaš je rad na ovim prostorima veoma dragocjen, a osobito u Sarajevu, raskrižju naroda i kultura, gdje je različitost, s jedne strane, veliko bogatstvo koje je omogućilo društveni, kulturni i duhovni razvoj ove zemlje, a s druge je pak strane bila motivom žalosnih podjela i krvavih ratova. Osnivanje Vijeća za Međureligijski dijalog nije bio tek puki slučaj baš kao i druge hvalevrijedne inicijative na ekumenskom i međureligijskom polju. Sve su se one pokrenule po završetku rata, kao odgovor na nužnost pomirenja i kao potreba za obnavljanjem ratom razorenoga društva. Međureligijski je dijalog, zapravo, ovdje kao i u svakome dijelu svijeta, neophodan uvjet za mir te je kao takav obveza svih vjernika (usp. Apostolska pobudnica Radost evanđelja, 250)“, rekao je papa Franjo u svom obraćanju na spomenutom susret.
 
  • Apel biskupa za sprječavanje izbijanja rata u Iraku
 
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine nastojali su, na temelju svog iskustva u teškim ratnim stradanjima, također davati doprinos sprječavanju i zaustavljanju ratnih sukoba u drugim zemljama. Tako su 7. veljače 2003. uputili Poziv za sprječavanje izbijanja rata u Iraku. „Mi, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, zemlje koja je nedavno bila poprište ratnih razaranja i neopisivih patnja nevinih ljudi, pridružujemo svoj glas snažnom pozivu Svetog Oca Ivana Pavla II., najvećeg svjetskog moralnog autoriteta, da se spriječi izbijanje novog ratnog žarišta u Iraku i na Bliskom istoku, kao i svakog terorističkog čina u kojem stradavaju nevini ljudi... Pozivamo sve katolike u Bosni i Hercegovini na molitvu, kako pojedinačnu, tako i u obiteljskim i župnim zajednicama, da Bog mira odgovornima udijeli svjetlo razumu i potakne srca onih koji odlučuju o miru ili ratu... Ponovno dižemo svoj glas u obranu svakog života, svih ljudskih prava i sloboda svakog čovjeka i naroda i za dobro pravde u međunarodnim odnosima, osobito u ovoj našoj zemlji koja još uvijek čezne za pravednim mirom. Na temelju onoga što nam je uzeo rat i donio nepravedni mir, mi iz iskustva poručujemo da je do pravedna mira po mjeri čovjeka moguće samo nenasiljem i pravdom! Potičemo sve ljude dobre volje u ovoj zemlji da nam se pridruže u zauzimanju za pravedan mir i slogu među ljudima i narodima“, napisali su biskupi u svom Pozivu za sprječavanja rata u Iraku.
 
  • Susreti katoličkih biskupa i pravoslavnih episkopa u BiH
 
Na ekumenskom planu biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine inicirali su susrete s episkopima Srpske pravoslavne Crkve u Bosni i Hercegovini. Prvi susret katoličkih biskupa i pravoslavnih episkopa u BiH održan je 17. ožujka 1998. u Tuzli. „I sa ovog mjesta, zajednički osuđujemo svaku nepravdu nanesenu ljudima i svako rušenje svetinja. Suosjećamo sa svima koji su patili i koji još uvijek pate i molimo Boga da im udjeli utjehu i mir. Tražimo poštivanje svih neotuđivih prava i sloboda svakog ljudskog bića i naroda, a napose prava na identitet, dom, zavičaj, imovinu. Kajemo se i žalimo zbog zla koje su u ovom ratu učinili neki članovi naših zajednica, iako to nisu činili u ime naših Crkava. Opraštamo svima koji su nama nanijeli zlo, i u ime Evanđelja molimo uzajamno oproštenje. Očitujemo svoju spremnost za pomirenjem i izgradnjom istinskih ljudskih odnosa i suživotu. Otvoreni smo za dijalog i pozivamo na bilateralne susrete i suradnju ostale tradicionalne vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i sve ljude dobre volje“, napisali su biskupi i episkopi u priopćenju sa spomenutog susreta.
 
Sedmi godišnji susret, posljednji u nizu, održan je 11. prosinca 2006. u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci. U tijeku je inicijativa da se nastavi sa spomenutim susretima. Katolički biskupi i pravoslavni episkopi u BiH uputili su 28. prosinca 2004. svoju Prvu zajedničku božićnu poruku pod naslovom: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“. „Nama nije i ne može biti svejedno hoće li u našoj domovini Bosni i Hercegovini biti pravde i pravičnosti za sve njezine građane i narode! Kao kršćani ne možemo pasivno i ravnodušno prihvatiti život nedostojan čovjeka, da bismo tako očuvali svoju malu, uskogrudnu sreću, bez obzira što se oko nas nalazi i događa. Naše je duboko uvjerenje da pravedno društvo, koje treba ova zemlja, nije moguće bez evanđeoske vjere u Boga i vjernosti njegovim zapovijedima, bez otvorenosti životu i prihvaćanja bogolikosti svakog čovjeka, bez ljubavi prema ovoj zemlji i izgradnje njezina društva na načelima pravde i jednakosti za sve... Čvrsto smo uvjereni da građani i narodi u Bosni i Hercegovini, u okviru pravednosti i ravnopravnosti, mogu izgrađivati i voljeti ovu zemlju kao zajedničku Domovinu... Stoga, pozivamo sve vas, članove naših Crkava, da ponovno otkrijete i razbuktate u sebi ljubav prema Bogu i bližnjemu, prema rodu i domu svome i ostanete u zemlji svojih pradjedova, odnosno da se u nju vratite i borite za njezin prosperitet“, stoji u prvoj zajedničkoj Poruci biskupa i episkopa u BiH.
 
  • Djelovanje Komisije Justitia et Pax (Pravda i Mir)
 
Svjesni potrebe da se u poratnom vremenu snažnije poradi na dijalogu unutar društvene zajednice, biskupi Biskupske konferencije osnovali su u travnju 1997. godine Komisiju Justitia et Pax (Pravda i Mir) da, u skladu s evanđeoskim naukom i socijalnim naukom Katoličke Crkve, promiče pravdu i mir. Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine tijekom 21 godine svoga djelovanja u poratnim uvjetima nastojala je dati svoj makar i skromni doprinos u rješavanju brojnih problema s kojima su suočilo društvo u zemlji razorenoj ratom i s neriješenim unutarnjim ustrojem. Kako bi pronašla što bolji put za pomoć progonjenima, siromašnima, obespravljenima..., Justitia et Pax BK BiH uključila se u Konferenciju europskih istoimenih komisija prateći djelovanje i smjernice Papinskog vijeća Justitia et Pax.
 
Komisija Justitia et Pax BK BiH organizirala je prvih godina nekoliko okruglih stolova na vrlo aktualne teme ostvarenja ljudskih prava,a kao predavači pozivani su i predstavnici drugih Crkava i vjerskih zajednica. Obrađivane su teme: privatno vlasništvo, proces denacionalizacije i restitucije, odnos između države i Crkava odnosno vjerskih zajednica, blokade povratka izbjeglica i raseljenih lica, ljudska prava, učinci pomoći Crkve prognanim i izbjeglim...Komisija Justitia et Pax BK BiH u suradnji s istoimenom njemačkom komisijom kao predstavnicom europske konferencije tih komisija, od 2000. do 2010. godine objavljivala je na hrvatskom i engleskom jeziku godišnja izvješća o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Kako bi se na konkretan način izišlo ljudima u susret, nekoliko poratnih godina ova komisija imala je jednog pravnika koji je besplatno davao ljudima pravne savjete.
 
  • Rad brojnih crkvenih institucija na promicanju dijaloga
 
Razne institucije Katoličke Crkve u BiH bile su tijekom i nakon rata sve do danas aktivne na promicanju dijaloga i izgradnji mira. U Bosi i Hercegovini, na temelju svog djelovanja dužeg od sedam stoljeća, posebnu važnost imaju franjevci. Poznati po svojoj jednostavnosti, miroljubivosti i otvorenosti za dijalog, sinovi svetog Franje i u Bosni i Hercegovini pokretali su brojne inicijative na planu dijaloga. I sve druge muške i ženske redovničke zajednice aktivne su u planu promicanju dijaloga na konkretnom socijalnom planu jer socijalno-karitativna djelatnost spada u samu narav redovničkog života. Tako redovnici i redovnice drže: škole, studentske domove, staračke domove, dječje vrtiće, razne karitativne udruge, sirotišta, pučke kuhinje, centre za rad s ovisnicima, farme, socijalnu i medicinsku pomoć za stare i bolesne povratnike, obiteljska savjetovališta...
 
Kada je riječ o konkretnom svakodnevnom dijalogu aktivan je i Caritas kroz suradnju s Caritasima drugih i dobrotvornim ustanovama drugih Crkva i vjerskih zajednica i drugim institucijama. 
 
  • Promicanje dijaloga među mladima
 
Na planu dijaloga posebnu važnost imaju mladi. Već ratne 1994. godine pokrenut je prvi katolički školski centar u opkoljenom Sarajevu, a danas ih u Bosni i Hercegovini ima ukupno sedam. Kroz svoju otvorenost za druge i drugačije ovi centri na konkretan način doprinose dijalogu i zajedničkom rastu mladih ljudi.
 
Posljednjih desetak godina na planu međureligijskog dijalog aktivan je Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ koji, u suradnji s Pravoslavnim centrom za mlade „Sveti Petar Sarajevski“ u Istočnom Sarajevu, od 2013. godine provodi međureligijski projekt za mlade pod nazivom Koračajmo zajedno. Projekt je rastao vremenom, od početne ideje o zajedničkoj suradnji mladih katolika i pravoslavaca do uključivanja mladih iz Islamske zajednice 2016. godine, uz podršku poglavara triju vjerskih zajednica. Cilj projekta je potaknuti mlade triju većinskih vjeroispovijesti u BiH da razvijaju osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zemlji i otkrivaju bogatstvo različitosti unutar nje, kroz nadilaženje predrasuda i međusobno upoznavanje, kako bi zajedno doprinijeli izgradnji kulture mira. Kroz projekt je stvoren tim od 19 mladih ljudi, u kojima su predstavnici triju većinskih vjerskih skupina u Bosni i Hercegovini, koji zajedničkim radom predstavljaju model suživota drugim mladim ljudima. Tim edukatora, pod vodstvom koordinatora – predstavnika triju vjerskih zajednica, uspješno realizira brojne projektne aktivnosti kao što su: radionice za mlade, studijska putovanja, posjeti vjerskim objektima, sportski susreti, predavanja, edukacije za mlade, volonterske akcije te ljetni ekumenski kamp mira „Friedensgrund“.
 
Jedan od projekata Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih je i Iuvenes Fructus. Realiziran je u suradnji s poduzećem Zorg-in d.o.o iz Kornice na sjeveru BiH koje se pet godina bavi poljoprivrednom djelatnošću i Srednjom strukovnom školom Orašje. Usmjeren je na populaciju mladih starosne dobi između 18 i 35 godina, koji po završetku srednje škole nisu nastavili daljnje školovanje, niti su pronašli mogućnost zaposlenja. Cilj projekta je usmjeren prema zajedništvu 20 mladih osoba koje, iako različitih religija, teže ka obogaćivanju u različitosti, a ujedno i zajedničkim radom nadilaze predrasude. Također ciljevi projekta su: ostvariti partnerstvo sa svim sudionicima projekta radi održivog povratka i ostanka; animirati mlade za rad u voćnjaku; otvaranje novih zajedničkih radnih mjesta...
 
  • Magistarski studij Međureligijske studije i izgradnje mira
 
Prošle 2017. godine, uz partnerstvo CRS-a (Catholic Relief Services) Američke biskupske konferencije, Katolički bogoslovno fakultet Univerziteta u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Pravoslavni bogoslovski fakultet „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči koji je u sastavu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, zajednički su pokrenuli Magistarski studij (master) Međureligijske studije i izgradnje mira. Ovaj studij predviđen je ponajprije za diplomante teoloških fakulteta i društvenih humanističkih znanosti koji se zanimaju za međureligijske i izgradnju mira. Organizatori ovog master studija ističu da je izgradnja i očuvanje mira kao stabilnog društvenog okvira jedan od najvažnijih ciljeva kojima akademske, vjerske, vladine i nevladine organizacije mogu težiti. U okviru tog studija četvrtkom, petkom i subotom profesori sa sva tri fakulteta te jedan američki profesor drže predavanja na različite teme: Biblija o ratu i miru, antropologija nasilja, međureligijski modul, Pitanje rata i mira u
pravoslavnoj biblijskoj egzegezi, izgradnja mira u izvorima islama itd.
 
U ovom kratkom vremenu nastojao sam makar spomenuti neke od apela i poziva na mir te dijaloških susreta kao i konkretne provedbe dijaloga u svakodnevni život. Nužno je još više i bolje raditi na planu dijaloga i promicanja mira i sve to „začiniti“ svakodnevnom molitvom Knezu mira.   
 
                       
                                                                                              Ivo Tomašević
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    9. prosinac 2018.

    Papa Francesco Angelus

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: