Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. prosinac 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 11

Katolički tjednik br. 11

Sarajevo, 16. ožujak 2018.

Katolički tjednik

Primjer muškarca, a ne „princa“

„Muškarac treba znati voljeti svoju ženu, a da zbog nje ne bude drugima na ruglo i podsmjeh“, George Bernard Shaw (1856. – 1950.), Candida

Jedna od pošasti postmodernoga doba, koja je došla kao gorki plod procesa otuđenja čovjeka, zasađen još za vrijeme Francuske revolucije 1789., jest osamljenost. Iako je ona sastavni dio svake civilizacijske epohe, ipak je u aktualnom trenutku dozrjela na neslućeni način. To se osobito prepoznaje u zemljama Zapada, ali odražava i na našem podneblju. I što je još gore – ne tiče se samo starije populacije, koja u načelu može očekivati da će kao „nekorisna“ i „zaostala“ biti odbačena, nego sve više i mladih ljudi. Ilustrativno je, primjerice, da će mnoge djevojke i mladići po cijelu noć zasebno sjediti u kafiću – svatko za svojim stolom, „zagledati se“, ali neće ni riječi progovoriti jedni drugima. Jer svi žive u nekim svojim zamišljenim svjetovima, stvorenim neimaginarnim predodžbama o bajkovitom životu. Tako djevojke očekuju prinčeve „na konju“, a mladići svoje žene „iz snova“. Zato će međusobno naći stotine mana i razloga zašto je bolje ostati sam. I premda bi se ženama moglo mnogo toga na ovu temu prigovoriti, ipak su, po svemu sudeći, muškarci ti čija muževnost i odvažnost izostaju. Uslijed zahtjevnih društvenih izazova, radije će, glede svoje budućnosti, računati sa svime osim s Bogom. Odatle uzor Sv. Josipa, traži da bude ponovno otkriven.
 
Iščitavajući Sveto pismo nalazimo da je, prema svim parametrima, ovaj svetac drugačiji od ostalih. U izrazito patrijarhalnom svijetu – gdje glavnu riječ vode muškarci, a tek pokoja žena (posredno) dolazi u prvi plan, on uopće ne „progovara“. Iz Bogu znanih razloga biva „upleten“ u izvanredni spasonosni naum utjelovljenja Božanskoga Sina u krilu Djevice Marije, pri čemu sve prihvaća bez ijednoga upita, bez ijednoga prigovora – ponizno do kraja. Kada ga anđeo upoznaje s namijenjenom mu ulogom hranitelja i skrbnika, sveti pisci čak ne bilježe ni njegov pristanak „Neka bude“. No, s obzirom da Evanđelja nisu novinska izvješća, možemo pretpostaviti što se sve događalo u Josipovoj duši i kakve je sve dvojbe imao, ali umjesto riječi progovara vjerom kroz koju raspoznajemo njegov istinski osjećaj povjerenja u Boga.
 
Osim toga, kroz njegov odnos prema ženi razaznajemo kako je riječ o moralno čvrstoj osobi koju ne vode niske (sirove) strasti. Naime, prema ondašnjim židovskim običajima sklapanje braka sastojalo se od dvije faze. Najprije se slavila zakonska ženidba tj. „prava ženidba“ pri čemu bi djevojka još uvijek ostajala u kući svojih roditelja, a tek nakon nekog vremena muškarac bi ju uvodio u svoj dom. Dakle, kako piše Sv. Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Redemptoris Custos iz 1989., Josip je već bio Marijin muž kad je ona doživjela susret s Duhom Svetim te je pristao tako živjeti da ju danas možemo nazivati i „vazda djevicom“. Što znači da je morao imati svijest uzvišenoga dostojanstva žene koja nadilazi seksualnu dimenziju – u najmanju ruku izjednačavajući ju sa sobom. Iz bezbrojnih primjera današnjega vremena, valja konstatirati kako to može samo pravi muškarac, onaj koji nema problema s vlastitim pouzdanjem ni muškošću. To je nešto dijametralno suprotno od onoga za što se zalažu kojekakve feministkinje i feminizirani muškarčići.
 
Uz taj opis Josipa, muža Marijina, neminovno dolazi i ono što Sveto pismo navodi: „pravedan“ (usp. Mt 1,19). Takav čovjek ne bi ništa na svijetu učinio da bude nekomu na štetu. Štoviše, ako je potrebno „potajice“ će napustiti svoju ženu – dakle, sebi na sramotu, samo da nju ne izvrgne ruglu, budući da još nije bio spoznao kako je to „što je u njoj začeto, doista od Duha Svetoga“ (Mt 1,20). Odatle je jasno kako je takav zavrijedio dostojanstvo kakvo nije imao ni njegov imenjak Josip Egipatski kao „najčistiji“ starozavjetni lik, da mu Božja Riječ bude podložna, sluša ga i iskazuje mu „onu čast i poštovanje koje djeca druguju svome ocu“, (usp. Leon XIII., Quamquam pluries 1890.).
 
Iz svega je razvidno kako današnji mladići u Sv. Josipu mogu pronaći nadahnuće za rješavanje životnih izazova koji su na manje kompleksni nego prije 2 000 godina. No, u prvom redu, u tom liku imaju uzor i odgovor što znači biti muško. Ostaviti se svojih sebičnih kalkulacija, vrjednovati ženu kao sebi, po dostojanstvu, ravnu i uvijek imati na pameti anđelovo ohrabrenje: „Ne boj se…“ Takvi mladići zasigurno neće biti sladunjavi „prinčevi na konju“, nego muškarci spremni preuzeti inicijativu i odgovornost za budućnost.
 

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. prosinac 2018.

    Messa di Natale per i Dipendenti del Dicastero per la Comunicazione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: