Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

27. svibanj 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 10

Katolički tjednik br. 10

Sarajevo, 6. ožujak 2018.

Katolički tjednik

"Amblem" Božjeg milosrđa

„Imamo Oca. Vrlo bliskoga oca koji nas grli. Sve ove muke, sve brige koje nas snađu, prepustimo Ocu; on zna što nam je potrebno. No, u kojemu smislu 'Oče'? Oče moj? Ne: Oče naš! Jer ja nisam jedino dijete, nitko od nas to nije, pa ako ne mogu biti brat, teško mogu postati dijete ovoga Oca jer je on otac sviju. Moj, svakako, ali i otac drugih, moje braće“, papa Franjo u predgovoru knjige Oče naš.

Kormilo Crkve, ili kako se sam izrazio na prvoj općoj audijenciji 27. ožujka 2013. – „štafetu“, preuzeo je u Godini vjere iz ruku Benedikta XVI. kada je ovaj otišao u mirovinu kao prvi Petrov nasljednik nakon Sv. Celestina V. koji se u istoj godini izbora 1294., dragovoljno odrekao papinske službe, vrativši se svome pustinjačkom načinu života. Odmah je pozvao „poći onima koji žive na rubu društva, da mi budemo prvi koji će poći našoj braći i sestrama, osobito onima koji su najudaljeniji, koji su zaboravljeni, koji su najpotrebniji razumijevanja, utjehe i pomoći“. U istom se govoru vidjelo da teološki naglasak stavlja na Božje milosrđe. „Bog razmišlja s milosrđem; Bog razmišlja poput oca koji čeka povratak svoga djeteta i ide mu ususret, koji ga ugleda još dok je daleko…“ Time je upotpunio i pojasnio svoje poimanje Crkve koje je podijelio na svom prvom susretu s novinarima u prepunoj vatikanskoj dvorani Pavla VI. 16. ožujka 2013. kada je istaknuo: „Čovjek koji nam daje duh smirenosti siromašan je čovjek. Kako bih samo volio siromašnu Crkvu za siromašne!“ Dakako, riječ je o Svetom Ocu Franji s kojim Crkva plovi već pet punih godina.

Tijekom ovoga razdoblja papa Jorge Mario Bergoglio, kao prvi nasljednik na Petrovoj stolici rodom iz Latinske Amerike i prvi koji dolazi iz redova Družbe Isusove, punio je medijski prostor na izvanredan način, donoseći Radosnu vijest u ljudsku svakodnevicu. Njegova jednostavnost i spontanost doslovce oduševljava sve one koji ga na bilo koji način susreću – osim prevoditelja kojima njegovi govori „iz srca“ zadaju glavobolje. No, nećemo pretjerati ako konstatiramo kako je kroz sve to lik pape Franje postao „amblem“ Božjeg milosrđa kojemu se na osobit način raduju obespravljeni i oni koje suvremeno društvo stavlja u odbacujuće okvire „kulture đubrišta“.

Premda ovaj rimski prvosvećenik preferira neposrednu i interaktivnu komunikaciju koja uistinu čovjeku posvješćuje njegovo dostojanstvo, ipak se njegove misli najbolje razaznaju u onomu što je napisao. A toga je zbilja podosta. U tom kontekstu valja podsjetiti na njegove dvije enciklike: Lumen Fidei (29. lipnja 2013.) – veći dio uradio je Benediktom XVI., a tretira temu vjere kao bogoslovne krjeposti; te Laudato si' (24. svibnja 2015.) koja donosi razmišljanja o kršćanskom pogledu na ekologiju i nužnosti očuvanja „zajedničkoga doma“. Zatim, tu su i dvije apostolske pobudnice: Evangelii Gaudium (24. studeni 2013.) o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu i post-sinodalna Amoris laetitia (19. ožujka 2016.) o ljubavi u obitelji, koja je u Crkvi izazvala dosta nedoumica, a njezina promišljanja o pričesti onih koji su rastavljeni pa civilno vjenčani, i danas nailaze na različita tumačenja te su predmet kritika na račun pape Franje. Bilo kako bilo, naglaske njegova dosadašnjega pontifikata možemo pratiti i kroz 16 apostolskih konstitucija, 23 apostolska pisma u obliku motu proprija te bulu o Izvanrednom jubileju milosrđa Misericordiae Vultus (11. travnja 2015.).

Njegova blizina običnom čovjeku, a na osobit način onima koje svijet gura na rub društva i zanimanja, ogleda se u Franjina 22 međunarodna apostolska putovanja u kojima je posjetio: Brazil (28. Svjetski dan mladih), Svetu zemlju (Jordan, Izrael i Palestinu), Južnu Koreju, Albaniju, Europski parlament i Vijeće Europe, Strasbourg; Tursku (susret s Bartolomejom I.), Šri Lanku i Filipinu; Bosnu i Hercegovinu, Ekvador, Boliviju i Paragvaj;  Kubu, SAD i sjedištu UN-a; Keniju, Ugandu i Srednjoafričku Republiku; Švedsku (komemoracija Lutherove reformacije); Gruziju i Azerbajdžan; Poljsku (31. Svjetski dan mladih); Armeniju; otok Lesbos (Grčka); Meksiko; Egipat; hodočašće u Fatimu; Kolumbiju; Mianmar i Bangladeš; te Čile i Peru. Osim toga, unutar Italije putovao je 18 puta i posjetio: tri puta Asiz, zatim Cagliari, otok Lampedusu; Vojno groblje Redipuglia, Casertu, Molise, Cassano all'Jonio, Prato i Firencu; Torino, Pompeje i Napulj; Nadbiskupiju Milano, Biskupiju Carpi, Genovu, Bozzolo i Barbianu; Biskupiju Bologna te Pietrelcinu i San Giovanni Rotondo.

Iako je rano govoriti koliki je Franjin trag u Crkvenoj povijesti, jasno je da je uspio „razdrmati“ različite njene strukture. U Lađi koja, kako se izrazio Benedikt XVI. „na sve strane pušta“, sada nema (ili ima vrlo malo) onih ravnodušnih. Za jedne je papa Bergoglio reformator koji odviše vozi „ulijevo“ razvodnjavajući Crkveni nauk; za druge nije dovoljno „hrabar“ nego i dalje gradi na konzervativnim temeljima; za treće je romantični i simpatični utopist koji se mora boriti s okoštalim strukturama koje mu svakodnevno podmeću… No, unatoč svemu, vjerojatno je najpribližnije reći da je Franjo istinski tražitelj čovjeka kojega želi suočiti s Božjim milosrđem. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    25. svibanj 2018.

    Papa Francesco: la scuola sia luogo di incontro, crescita e formazione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: