Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. listopad 2018.

Intervju

Don Tomislav Topčić

Don Tomislav Topčić

Split, 6. veljača 2018.

Don Tomislav Topčić, bolnički kapelan u KBC-u Split – Firule

Smisao bolesti i patnje proizlazi iz Kristova spasonosnog trpljenja

Društvo se bolesnika i onih koji pate na poseban način sjeti 11. veljače kada se u Katoličkoj Crkvi obilježava Svjetski dan bolesnika. Tim povodom razgovarali smo s don Tomislavom Topčićem, dugogodišnjim bolničkim kapelanom u Splitu...

Don Tomislav je rođen 1958. u  Trogiru. Nakon završene srednje škole za kemijskog tehničara u Splitu je stupio u Bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1988. Kao mladomisnik bio je župnikom u župi Dolac Donji u kojoj je proveo 13 godina. Magistrirao je 1997. na temu: Stadlerovo političko i vjersko djelovanje u Bosni i Hercegovini (1881.1918.). God 2001. Dušobrižnikom u Kliničko bolničkom centru Split – Firule postao je 2001. i tu službu obavlja već nepunih 17 godina...

Poštovani, u svijetu se 11. veljače obilježava Svjetski dan bolesnika. Iz Vašeg osobnog iskustva djelovanja kao bolničkog kapelana recite nam koliko danas društvo u cjelini  ima osjećaja za one u potrebi?

Ustanovljenjem Svjetskog dana bolesnika Crkva je učinila veliki iskorak u svezi duhovno-sakramentalne skrbi za sve bolesne i umiruće kršćane vjernike. Duhovna pomoć bolesnom i umirućem čovjeku od velikog je značaja, jer ne skrbimo samo o njegovu tjelesnom zdravlju, nego i o duhovnom.

Duhovno skrbeći o bolesnima i umirućima, moramo njegovati kršćansku solidarnost koja povezuje zdrave i bolesne ljude. Bez kršćanske solidarnosti nije moguće pružiti svu prikladnu ljudsku i kršćansku pomoć našoj bolesnoj i umirućoj braći i sestrama u Gospodinu. Crkvena solidarnost prema bolesnima i umirućima proizlazi iz geste samoga Krista Gospodina, koji se u svome životu na zemlji u potpunosti u duhu Dobrog Pastira solidarizirao s njima. Posredništvom svojih dušobrižnika (svećenika) i njihovih pastoralnih suradnika, Crkva pruža svestranu pastoralno-sakramentalnu duhovnu potporu i pomoć bolesnima i umirućima, pomažući u svim trenucima njihove potrebe za bilo kojim oblikom duhovne skrbi. Duhovnim pristupom bolesnima i umirućima Crkva želi naglasiti značenje i bit Kristova milosrđa, koje je  puno ljubavi, razumijevanja i sućuti prema svima onima koji trpe u duši i tijelu. Bolesni i umirući moraju biti u samom središtu cjelokupnog  pastoralno-zdravstvenog djelovanja svih crkvenih ustanova.

U KBC-u Split, Svjetski dan bolesnika iz godine u godinu dobiva sve više na značenju. Toga dana se osjeća posebno duhovno ozračje u cijeloj bolnici među zdravstvenim i pomoćnim djelatnicima i bolesnika.

Što, prema vašem mišljenju, znači obavljati pastoralnu djelatnost bolničkog kapelana?

U dugogodišnjem pastoralnom djelovanju među bolesnom i umirućom braćom i sestrama shvatio sam koliko je bitan duhovno-sakramentalni pristup bolesnicima, jer ne liječi se samo bolest, nego i čovjek. Pastoralno-sakramentalna duhovna pomoć bolesnom i umirućem čovjeku od velikog je značaja, jer pri tom ne skrbimo samo o njegovu tjelesnom, nego i o njegovu duhovnom zdravlju. Sakramenti pomirenja i pokore, bolesničko pomazanje i euharistija, uz potporu molitve pružaju veliku duhovnu snagu i utjehu bolesnima i umirućima. Nazočnost bolničkog dušobrižnika među bolesnom braćom i sestrama na bolničkim odjelima i sobama daje najveći smisao bolničkom pastoralu. Zadovoljavanje duhovnih potreba hospitaliziranih bolesnika, moralna je obaveza ne samo bolničkog dušobrižnika, nego i zdravstvenih i pomoćnih djelatnika, svih onih koji vode brigu o provođenju zdravstvene njege bolesnika. Bolnički dušobrižnik i zdravstveni i pomoćni djelatnici, zbog specifičnosti svoje službe i poslanja, moraju međusobno surađivati za dobrobit svih bolesnika s kojima se svakodnevno susreću. Život je dar od Boga, koji moraju čuvati i njegovati. Međusobna komunikacija omogućuje redovit i prirodan pristup bolesnicima i rad s njima.

Dragovoljno sudjelovanje mnogobrojnih katoličkih molitvenih i karitativnih zajednica, udruga i društava od velike je koristi i pomoći bolničkom dušobrižniku, posebno kad su uključeni zdravstveni djelatnici (HKLD i katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara). Područje djelovanja bolničkog dušobrižnika uključuje sve bolesnike, odjele ili jedinice. Stoga bolesnici i njima upućene osobe moraju imati mogućnost za susret s dušobrižnikom u svako prikladno vrijeme tijekom dana, a katkad i noći, jer je riječ o susretima s osobitim  naglaskom na diskreciji i privatnosti. Dušobrižnik u savkom trenutku u ozračju zdravstvenog pastoralnog djelovanja mora biti svjetlo i sol među onima koji su potrebni duhovne skrbi, svjetionik kroz koji će  mnoge izgubljene ili zalutale duše usmjeravati i vraćati Kristu Gospodinu. Dušobrižnik mora biti otvoren Duhu Božjem koji će ga ispuniti svim potrebnim milostima, kako bi mogao u svakom trenutku pozitivno i produktivno djelovati u duhovnoj skrbi za bolesne i umiruće. Mora biti otvoren, susretljiv, suosjećajan i ispunjen nesebičnom ljubavlju u susretima i razgovorima ne samo s bolesnicima, nego i sa zdravstvenim i pomoćnim djelatnicima, rodbinom, skrbnicima i prijateljima bolesnih i umirućih. Nadalje, mora poticati bolesnike na duboko i trijezno razmišljanje i prihvaćanje bolesti, patnje, trpljenja i boli, koja ih oplemenjuje, usmjeruje i približava Vrhovnom Patniku Kristu Gospodinu. Zbog toga neka s dubok radošću i bez ikakvih predrasuda prihvate svaki oblik bolesti, patnje, trpljenja i boli. Dušobrižnik u svakodnevnom obilasku bolničkih odjela i soba pruža duhovnu okrjepu bolesnima i umirućima, jer zadnji dani ili sati mogu biti poseban susret s Bogom. U plemenitom dušobrižničkom srcu mora nositi i gajiti posebnu karizmu prema svim bolesnima i umirućima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjeru i svjetonazor.

Danas se sve relativizira pa i bolest. Zdravi misle da su bolesni, bolesni glume dokle god mogu da su zdravi, postoje i hipohondri...Što biste Vi iz svoga iskustva mogli kazati da znači biti stvarno bolestan?

Bolest nas prati od rođenja do smrti. Čovjek koji je uistinu bolestan ne može glumiti bolest. Svaka bolest nosi duboke rane u duši, srcu i tijelu bolesnika, koje se očituju u trenucima tjelesne i duševne boli, patnje za vrijeme izlječive i neizlječive bolesti. Kod neznatnog broja hospitaliziranih i nehospitaliziranih muškaraca, žena i djece različitih uzrasta, primijetio sam duševnu ili emotivnu nestabilnost, odnosno raznovrsne psihičke smetnje, koje odražavaju psihoze i depresije, a posljedice su duševno-emotivnih slomova. Mnogi su pogođeni teškim životnim trauma još od ranog djetinjstva, iz čega proizlaze duševne rane različitih posljedica. Sa zdravstvenog gledišta poznato  je da se generacijski prenose naslijeđene bolesti (tzv. hereditarna opterećenja).

Na poseban način teške su traume koje se dogode do četvrte godine života. Kod nekih se ljudi zbog duševnih rana javlja osjećaj straha, odbačenosti, neprihvaćanja, krivnje i manje vrijednosti u ljudskim očima, pa je to uzrok i psihičkih oboljenja. Duševne ili emotivne rane veće su ako su nanesene od nama dragih osoba, koje su nam u krvnom srodstvu: oca, majke, brata ili sestre, itd. Riječ je o bolesnicima koji su nepotrebno opterećeni svojom prošlošću i njezinim teretom, koji ih pritišće i guši, i zbog toga ne mogu normalno funkcionirati. U njihovoj se podsvijesti rađa sindrom  žrtve. Njihova bolesna osobnost poistovjetila se s emocionalnim načinom razmišljanja, koji ih sputava u njihovom racionalnom pristupu i promišljanju životnih poteškoća i problema. Postaju zatočenici prošlosti i nikako da iz nje isplivaju na životnu površinu. Potrebne su godine i godine mukotrpnog rada, truda i napora, duhovna i zdravstvena skrb o takvim ljudima koji su nepovjerljivi prema Bogu i ljudima (bližnjima).

Godinama smo bili svjedoci da je, sada Sv. Ivan Pavao II. javno nastupao, pa i u težoj fazi bolesti, ne skrivajući svoju bolest, nego ju hrabro podnoseći. Koliko on danas može biti primjer bolesnicima i što zapravo iz njegova primjera možemo svi naučiti?

Iz života Sv. Ivana Pavla II. možemo naučiti da smisao bolesti, patnje, trpljenja i boli proizlazi iz samog središta kršćanske vjere, to jest iz Kristova spasonosnog trpljenja (salvifici doloris). Drugim riječima, autentična kršćanska vjera ne udaljava od bolesti, patnje, trpljenja i boli, nego približava Kristu Patniku, koji jedini osmišljava svaki oblik bolesti i patnje. Za Sv. Ivana Pavla II. istinski izvor mira je Križ Kristov na  kome smo svi spašeni.

Često nam je govorio da s dubokom vjerom slušamo Gospodinov glas: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,12). Častio je  Mariju, Majku Patnika, potičući nas  neka nam bude suputnica i supatnica na našem životnom križnom put. Dana 11. veljače 1985. god. ustanovio je Papinsku komisiju (kasnije postala Papinsko vijeće za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika. Tog dana je ustanovljen Svjetski dan bolesnika.

Možete li nam opisati jedan dan u životu bolničkog kapelana?

Prisutnost svećenika u bolnici je svaki dan od 7:30 do 12:30. i od 16:30 do 19 sati. Vrijeme posjeta ja svaki dan od 11:00 do 12:30 i od 16:30 do 19 sati. Sv. ispovijed i pričest dijelim  bolesnicima u razdoblju spomenutih posjeta. Bolesnike koji mogu doći u bolničku kapelu ispovijedam svaki dan od 9:00 do 10:15, jer je u 10:30 sveta misa ili prema dogovoru. Međutim, uvijek stojim na raspolaganju cijeli dan bolesnima i umirućima, ovisno o pozivu  bilo od zdravstvenih djelatnika ili rodbine i prijatelja bolesnika. U KBC-u Split, lokalitet Firule, bolničkih liječenja kroz godinu dana prođe oko 50 000 ležećih bolesnika, a od toga  25% 30% teško životno ugroženih bolesnika tj.12 000 do 15 000. Mogu posvjedočiti kako su tisuće sati ovih proteklih nepunih 17. god. provedenih među bolesnima i umirućima na mjestu patnje, boli, izlječenja i umiranja i mene kao osobu duhovno izgradile.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. listopad 2018.

    Poruka pape Franje u prigodi Svjetskog dana misija

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: