Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

11. prosinac 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 51 - 52

Katolički tjednik br. 51 - 52

Sarajevo, 19. prosinac 2017.

Katolički tjednik

Božićna jednadžba

Kad čovjek sebe preozbiljno pojmi uvijek se dogodi neka nesreća, uvijek nastupi neki lom. To je drama očitovana nebrojeno mnogo puta u povijesti čovječanstva, ali i iskustvo koje svatko od nas može osobno potvrditi. Biblijska slika prvoga grijeha upućuje upravo na to: čovjek je smatrao da bez Boga može biti bog, pa je pao i istjeran iz Raja zemaljskog. I uistinu, svaki put kada svoje pouzdanje stavi isključivo u svoje ruke, um i srce, slijedi isti rezultat. To je jednadžba čovječnosti i božanstvenosti; prolaznosti i težnje za vječnim; čovjekove apsolutizacije i Božje providnosti. Ljudi aktualnoga trenutka to svakodnevno potvrđuju svojim životom obilježenim sveprisutnom bolešću koja se naziva stres. Ona nastupa kao posljedica logike da je čovjek u svojoj slobodi potpuni gospodar i kreator budućnosti te stoga, da bi „imao“, mora stalno „trčati“ i stizati neke termine, zadatke i obaveze. U tom procesu, životna ga stvarnost odviše puta tako snažno „udari“ da padne u depresiju – još jednu bolest modernoga doba. Za oba ova zla dobar  lijek je smijeh. Stoga se čovjek treba ponovno naučiti smijati – najprije svojim planovima,  neodgodivim obavezama i „jedinim mogućim zaključcima“, a onda radovati životu kao takvom. Poglavito jer mu je svojim rođenjem u tjelesnom obličju, suputnik postao sami Bog. Odatle je Božić ne samo „najradosniji kršćanski blagdan“, nego svetkovina radosne nade.

Ova nada, kao bogoslovna krjepost, intonirana je pozitivno te tako usmjerava i čovjekov put. Konkretno to znači da će se, primjerice, školarac nadati i sve činiti kako bi dobio peticu, a ne kako neće dobiti jedinicu; da će bračni drugovi imati nadu i stvarati ozračje kako će njihov brak biti blagoslovljen zajedništvom „dok nas smrt ne rastavi“, a ne da neće propasti; da će državnici nadajući se donositi takve odluke i zakone koji će rezultirati napretkom država, a ne kako njihovi potezi neće pogoršati stanje; da će čovječanstvo živjeti u nadi kako će sutra biti bolje, a ne da neće biti gore…

Preduvjet za takvo nešto, unatoč svim tegobnim okolnostima, jest stamena vjera u Boga. On ide u susret čovjeku, ponižava se u svojoj moći do tvrdoće jaslica i tame groba. A sve kako bi Njegov najmiliji stvor u životnu jednadžbu mogao unijeti element božanskoga sebi u korist. Sv. Pavao će ovo izraziti riječima: „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Tit 2,11-13).

No, unatoč tomu stvarnost čovječanstva pokazuje neke drugačije ljudske „računice“. Katolički tjednik to bilježi dočekujući, od svoje obnove 2002., već 16. Božić, i na osobit način prateći pontifikate trojice rimskim prvosvećenika: Sv. Ivana Pavla II. (2002. – 2004.); pape u miru Benedikta XVI. (2005. – 2012.) i Franje (2013. – 2017.). U tom kontekstu, znakovito je da su oni svaki put u svojim božićnim obraćanjima „urbi et orbi“ izražavali blizinu ljudima u onim područjima koja su pogođena nekom velikom nedaćom: bilo da je riječ o prirodnoj katastrofi ili – češće – posljedici ljudske mržnje. Kroz sve ove godine pape su svakoga Božića, osim 2004., izričito spomenuli molitvu za mir u Svetoj zemlji i napredak dijaloga između Izraelaca i Palestinaca; zatim 12 puta poimence podsjetili na Irak; osam puta na Demokratsku Republiku Kongo; sedam na (Južni) Sudan – od toga šest na Darfur; šest na Siriju; četiri na Nigeriju, Libanon i Korejski poluotok; tri na Ukrajinu, Pakistan, Srednjoafričku Republiku, Šri Lanku, Libiju, Kolumbiju, Afganistan, Filipine, Somaliju; dva na Jemen, Kinu, Madagaskar i Mianmar; ali, recimo, jedanput i na balkansko područje (misleći na Kosovo, 2007.). Malo ranije, 1996. proročki, a i danas aktualno, rekao je Sv. Ivan Pavao II.: „Na dan Božića sve se stvorenje raduje… Neka ove melodije donose mir i spokoj osobito onim mjestima gdje su, kao u Bosni i Hercegovini ili Gvatemali, nakon dugogodišnjeg rata, oružja napokon utihnula, da ljudi ponovno krenu putom razumijevanja i bratoljublja.“


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. prosinac 2018.

    Papa Francesco Messa a Santa Marta

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: