Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. siječanj 2018.

Izdvajamo

Kardinal Vinko Puljić

Kardinal Vinko Puljić

Sarajevo, 16. prosinac 2017.

Intervju kardinala Puljića za Dnevnik TV1

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić dao je, 15. prosinca 2017. intervju za Dnevnik TV1. Razgovor kardinala Vinka Puljića s voditeljicom Nikolinom Veljović prenosimo u cijelosti kako je objavljeno na portalu vijesti.ba.


TV1: Uzoriti gospodine Puljiću, uskoro će najradosniji katolički blagdan; u kakvom ozračju katolici u BiH dočekuju ovaj Božić?

PULJIĆ:  U ozračju koje svi živimo. Moramo reći da se Božić doživljava u svakoj stvarnosti, jer Bog je sišao u ljudsku stvarnost, rodio se kao dijete i, zapravo ako želimo doživjeti Božić, moramo jednostavno prihvatiti svoju stvarnost i u toj stvarnosti doživjeti Boga i njegovu blizinu i njegovu ljubav. Upravo to i jest izvor radosti jer je Bog očitovao svoju ljubav.

TV1: Slogan ovogodišnje Nedjelje Caritasa je - Živjeti jedni s drugima i jedni za druge. Koliko danas živimo jedni s drugima i jedni za druge?

PULJIĆ: Mislim da je to jedna obveza svih struktura, počevši od obitelji koja treba odgajati djecu da istinski budu otvorena u komunikaciji i da žive svoje uvjerenje, a onda škola mora odgajati, a moramo priznati i cjelokupno društvo, posebno, vi mediji u tome najviše možete doprinijeti jer ste kreatori javnog mnijenja, ali ne samo mediji nego i političari. Jasno da mi u Crkvi na poseban način naviještajući Evanđelje i propovijedajući ga, učimo da čovjek živi kao čovjek u svome dostojanstvu, a društvo mu mora omogućiti da živi svoja prava.

TV1: U jednom nedavnom intervjuu kazali ste opstanak Hrvata je opstanak i Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. A što je važno za opstanak Hrvata u BiH?

PULJIĆ: To sam rekao zato što je najveći dio katolika u Bosni i Hercegovini upravo hrvatske nacionalnosti, a ono što je bitno za opstanak jesu jednaka prava koja treba stvoriti ne samo na jednom dijelu Bosne i Hercegovine nego na cijeloj Bosni i Hercegovini jer smo mi građani cijele ove zemlje, i trebalo bi stvoriti takve uvjete da svaki građanin osjeti da je u ovoj zemlji kod kuće i da svaki građanin može živjeti i svoja prava i svoje dostojanstvo. Zato je potrebno stvoriti takvu političku strukturu u kojoj će se i u tom segmentu osjećati kao kod kuće. Međutim, Daytonskim sporazumom to nije osigurano a dogovor je jako težak jer ljudi, koji su dobili nekakve mogućnosti ili privilegije, ne žele se odreći privilegija. Zato je potrebno shvatiti, ako istinski volimo ovu zemlju, moramo stvoriti uvjete da svaki čovjek u njoj se osjeti sigurnim i na neki način jednak pred zakonom i da taj zakon štiti svakog čovjeka.

TV1: Povjesničari i  demografi  na temelju istraživanja tvrde, Bošnjaci – muslimani su pretrpjeli najveće žrtva tijekom protekloga rata u BiH, ali su s obzirom na broj, Hrvati katolici su doživjeli najveći demografski egzodus? Gdje su se pravile greške u prošlosti i ko ih je pravio pa danas imamo zabrinjavajuće podatke.

PULJIĆ: Ja se ne bih postavio kao sudac, da ja kažem, ovaj je ili onaj kriv. Ja sam ovdje da naviještam načela, ljudska prava i dostojanstvo i ti propusti, koji su se dogodili, oni su itekako bili, bilo u domaćoj ili međunarodnoj kuhinji, kuhani, a stara je poslovica, gdje je puno kuharica preslan je ručak. U ovoj zemlji je kuhano sa svih strana, i mi to preslano sada moramo kusati. Trebalo bi stvoriti da, bez obzira što se dogodilo, jer mrtve ne možemo vratiti, ni ranjene izliječiti nekim jednostavnim rječnikom, ali možemo stvoriti društvo i državu u kojoj će se svaki građanin osjećati sigurnim i jednakopravnim na svim prostorima. Tu nepravdu, koja je učinjena, treba ispravljati. Međutim dokle god postoji igranje s osjećajima i pravima i s tim natezanjima, time nećemo stvoriti stabilan i siguran mir u kojem će svaki građanin i svaka etnička skupina osjećati se uvaženim.

TV1: Prema podacima Katoličke Crkve, jednom godišnje radi se uobičajeni popis katolika po župama....je li odlazak katolika iz BiH i dalje u ekspanziji? Što govore brojke i što to su razlozi njihovog odlaska.

PULJIĆ: Brojke, na žalost govore negativno da svake godine nas je od 10 do 15 tisuća manje i to je ono što je zabrinjavajuće. Zašto zapravo ljudi odlaze? Danas smo na press konferenciji Caritasa iznijeli neke podatke koje ću ja sada svesti u neke četiri točke;

- na prvom mjestu je problem političke nesigurnosti i nepravde koja ljudima stvara jednu neizvjesnost i ljudima je dosta svađe i tog natezanja, čija će biti gornja; ljudima je to dosadilo slušati;

- drugi razlog je, mi nismo naučili mlade generacije da vole ovu grudu. Država je jedna stvar, a zemlja, domovina to je nešto na čemu smo nikli i to treba znati voljeti. Treba cijeniti žrtve naših predaka koji su se ugradili u tu zemlju;

- na poseban način obitelj mora odgajati mlade ne za uživanje nego za život koji zahtjeva žrtvu; ono što se voli za to se žrtvuje. Ako ti mladi istinski budu voljeli ovu grudu, oni će se za tu zemlju i njene narode žrtvovati. Zato je prevažno shvatiti da mnogi, koji su odgajani za uživanje, čim dođe problem žrtve, onda bježe jer nema prostora za uživanje;

- tek onda sljedeći razlog jest problematika zapošljavanja. Toliko je kriminala i nepotizma te korupcije. Nije moje da ja sada ovdje prozivam, ali ukazati na to moram, jer ružno je kada čovjek dođe pa mu kažu moraš toliko platiti da dobiješ radno mjesto, pogotovo kada je u pitanju administracija i to su stvari koje su vrlo zabrinjavajuće. Onda na poseban način je tu i podobnost. Mislili smo da smo prošli to kada je podobnost igrala glavnu ulogu. Na žalost, ona i danas itekako glavnu ulogu igra.

Ne da ovdje nema posla, nego se ne otvaraju šanse jer kako se može dogoditi da jedno poduzeće, koje država vodi, upadne u tolike dugove, a ljudima nije plaćeno ni zdravstveno ni penzijsko. Privatne itekako inspekcija goni, za svakog radnika se mora plaćati, a državne strukture to ne rade, pa se pitam gdje je ta vladavina zakona? Svi moramo osjetiti potrebu da stvorimo društvo socijalne dimenzije u kojem će svaki radnik biti zaštićen i mogućnost da svako može raditi ne po podobnosti partijskoj nego po stručnosti.

TV1: Kakvom biste ocijenili aktualnu politiku zvaničnog vodstva Hrvata u BiH?

PULJIĆ: Imali smo trinaestog ovog mjeseca za katolike Hrvate koji su u društveno političkoj djelatnosti pripravu  za Božić i u toj pripravi sam otvoreno rekao ona načela, što očekujemo od njih; i imali smo predavanje na temelju socijalne nauke Crkve, i mislim da su ti ljudi itekako čuli stavove Crkve i ono što Crkva naučava. Dakle, teško je prosuđivati, ali moram reći, prevažno je da to shvatimo, nije stranka iznad naroda, narod je važniji, bez obzira koja stranka bila, ne može biti borba za vlast važnija od budućnosti naroda.

TV1: Koliko je i je li u ovo vrijeme izazova  jedinstvena Katolička Crkva - svećenstvo i teolozi imaju različita mišljenja o aktualnim temama pa i viđenju BiH i njenog uređenja?

PULJIĆ: Katolička Crkva je i božanska i ljudska i to je podložno ljudskoj različitosti, razilaženju pa i sukobima. To je od početka bilo kada je prvi apostol Juda izdao Isusa. Uvijek će biti u Crkvi različitih, pa nekada i suprotnih stavova i to ne treba negirati. Ja odgovaram za svoje riječi a pozivam na načela Evanđelja i na načela da ono što kaže Isus - što ne želiš da ti drugi čini, nemoj ni ti drugome.

TV1: Jesu li politike generalno, radile dovoljno na pomirenju u BiH. Živimo li danas više od 20 godina nakon rata jedni sa drugima ili jedni pored drugih?

PULJIĆ: Bojim se da mi živimo jedni protiv  drugih. Barem da pored drugih možemo biti, ali nažalost mi živimo jedni protiv drugih, i mediji to isto rade, jer stvaraju takvu klimu da je to normalno. Mi se još nismo naučili demokraciji u kojoj postoje ugrađena ljudska prava i dostojanstvo. Društvo i politika nije negativno. Mi smo je oblatili kriminalom pa ispada da je zlo baviti se politikom. Građanin je dužan baviti se politikom koja je rad na općem dobru i zato smatram da svi moramo biti kreatori zdravijeg ozračja u javnosti. Da bi se stvorilo pomirenje i povjerenje, na neki način prihvaćanje i praštanje moramo poći od istine. Često sam ponavljao, sve do kada mi ne možemo biti hrabri da svaku stvar nazovemo pravim imenom, ono što je zločin to se ne može braniti bez obzira ko ga je napravo. Tko god brani zločin, sam je sudionik zločina. Mi moramo svaki zločin osuditi. Dokle god ta istina ne pobijedi, teško će ići proces pomirenja, povjerenja i praštanja.  Jasno da iza istine dolazi pravda, ali ja ću reći kao vjernik da je Bog jedini koji daje pravu istinu, pravdu i sud, sve je ostalo relativno, ali i ljudski sud i ljudska pravda mora djelovati da zaštiti istinu, pravdu i dostojanstvo.

TV1: Koliko su na putu pomirenja svoj doprinos dale vjerske zajednice i mogu li više i bolje?

PULJIĆ: To su naši mali koraci, ne možemo reći da je to prevelik korak, ali je važan korak i mi moramo više učiniti, ne samo radi toga da služimo politici i da zadovoljimo medijsku javnost nego da budemo ljudi koji naviještaju moral i zaštitu čovjeka na temelju Božjih zapovjedi i to je glavni zahtjev našega poslanja da mi naučavamo ta načela koja izlaze iz vjere i morala .

TV1: Kako biste ocijenili ulogu međunarodne zajednice u BiH?

PULJIĆ: Previše znam da bih o tome govorio; volio bih to prešutjeti jer mi smo ovdje bili raskrsnica raznih interesa. Koliko su god jedno govorili, drugačije su radili, ali moram ipak priznati da njih nije bilo, tko zna koliko bi još krvi bilo. Oni su zaustavili rat, ali nisu uspostavili pravedan mir i to je njihov propust. Pomalo se postavljaju s jednim stavom da ih se ne smije kritizirati. Mi u Crkvi govorimo o nepogrješivosti odnosno nezabludivosti pape i oni to napadaju, međutim oni se tako postavljaju kao da su nepogrješivi u svojim stavovima. Trebali bi biti samokritičniji, ponizniji i priznati da su napravili velike propuste koji su doprinijeli ovakvoj situaciji.

TV1: Uskoro će Božić; za kraj što biste poručili, vjernicima, svim građanima ali političarima u BiH koji kreiraju ovakav ambijent?

PULJIĆ: Malo bih vas ispravio. Te političare narod bira. Što narod ne traži  od njih da drugačije rade? Ne možemo samo njih kriviti, treba i narod svoju pamet ispraviti i ozbiljnije pristupiti stvarima. Nije dovoljno samo napadati nego i pomoći tim ljudima da korigiraju neke stavove i da rade kako su obećali da će raditi.

Božić je za katolike radosni blagdan, zato što čovjek u Božiću otkriva da je voljeno biće, da ga Bog voli, jer se Bog toliko približio čovjeku da se rodio kao malo dijete u betlehemskoj štalici kroz jednu obitelj koji zovemo nazaretska obitelj, i upravo zato Božić jest dan radosti jer čovjek otkriva da je voljeno biće.

Radost nikada nije samo za sebe. Radost se uvijek dijeli sa drugima i zato, dok katolicima želim čestit Božić, želim da dožive tu radost Božje ljubavi jer čovjek je najsretniji kada doživi da je voljeno biće. Najnesretniji je kada je odbačen i zato želim da Božić pomogne svakome katoliku otkriti da je voljeno biće i iz te radosti da podijeli svoju radost s drugima s kojima živi i time odmah stvaramo pozitivno ozračje koje nam je tako potrebno u ovoj današnjici. Zato želim da svaki susjed doživi ljepotu - živjeti s ljudima koji se raduju a ujedno, evo i pravoslavci će po julijanskom kalendaru slaviti, želim da i oni to dožive. Ovih dana Jevreji slave Hanuku, svjetlo. Tako nam je potrebno to svjetlo da prepoznamo jedan drugoga kao suputnika na ovoj zemlji. A neka nas sve skupa prati Božji blagoslov u Novoj godini 2018.

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    14. siječanj 2018.

    Papa: tutti cercano la felicità, basta religiosità scontata

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: