Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. siječanj 2018.

Poruke i poslanice

Biskup Tomo Vukšić

Biskup Tomo Vukšić

Lima, 13. prosinac 2017.

Propovijed biskupa Vukšića na Danima Hrvatskog pastoralnog vikarijata i Župe u Peruu

Bezgrešno začeće zora spasenja i znak početka Crkve

Svečanim Euharistijskim slavljem u crkvi sv. Leopolda u Limi, glavnom gradu Perua, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2017. obilježena je 30. godišnjica djelovanja Hrvatskog pastoralnog vikarijata u Limi i 20. obljetnica župe sv. Leopolda Mandića. Na poziv župnika mons. Drage Balvanovića i vikara vlč. Marka Jukića, za tu prigodu u Limu je došao vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić u pratnji vojnog kapelana vlč. Marijana Stojanovića, župnika u banjolučkom naselju Budžak. Biskup Vukšić je predslavio Misno slavlje i uputio prigodnu propovijed, koju prenosimo u cijelosti:

Trideseta obljetnica Hrvatskoga pastoralnog vikarijata
Dvadeseta obljetnica Župe svetoga Leopolda Mandića

„Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28)

Draga braćo i sestre!

Radujem se i duboko sam zahvalan Božjoj providnosti što me, po pozivu braće svećenika Drage i Marka, dovela u Limu, kako bih se danas mogao pridružiti svima vama u ovoj zahvalnoj Misnoj molitvi. Činimo to u povodu obilježavanja i proslave tridesete godišnjice osnutka Hrvatskoga pastoralnog vikarijata u Peruu i dvadesete obljetnice postojanja u Limi župe svetoga Leopolda Mandića, poniznoga sveca iz hrvatskoga naroda, čiji primjer u ovoj zajednici vjere okuplja i nadahnjuje vjernike različitoga narodnog i jezičnog podrijetla.

I.

U ovoj svečanoj prigodi svim vjernicima Vikarijata i Župe upućujem najiskrenije čestitke, izražavam radost i zahvalnost zbog ustrajnosti u svjedočenju katoličke vjere, a Hrvatima također za njegovanje hrvatskoga narodnog identiteta. Molim Stvoritelja, Gospodara povijesti i naših života, da vam svima udijeli obilje svoga blagoslova. Neka dragi Bog prati vas i vaše potomke, kako biste svakoga dana mogli biti ponizni i dosljedni Isusovi učenici i ponosni pripadnici hrvatskoga naroda.

Hrvatski pastoralni vikarijat osnovan je 1987. godine, a upravo te godine u ovu zemlju je kao misionar došao mons. Drago Balvanović, koji bez prekida, otada do danas, kao svećenik služi Kristovoj Crkvi u Limi, ali i šire po ovom dijelu svijeta, gdje god ima Hrvata i njihovih potomaka. Stoga se, uz dva spomenuta jubileja, ove godine proslavlja i treći: 30 godina predanoga služenja mons. Balvanovića živoj Crkvi koja ovdje u Peruu. Zato mu iskreno čestitamo i zahvaljujemo te molimo dragoga Boga, da ga još dugo održi u dobru zdravlju kako bi, uz nesebičnu pomoć velečasnoga Marka, mogao nastaviti sretno vršenje svećeničke službe.

Sve ovo bilo je moguće ostvariti zahvaljujući duhovnoj i katoličkoj širini te bratskoj susretljivosti nadbiskupa, biskupa i svećenika u nadbiskupiji Lima i svim drugim biskupijama u ovoj zemlji. Oni su se brinuli za duhovne potrebe doseljenih hrvatskih katolika još od prve polovice 16. stoljeća, kad su registrirani prvi doseljeni naši sunarodnjaci. Zato i njima, u ime Crkve u hrvatskom narodu u domovini, i svih generacija hrvatskih doseljenika, pokojnih i živih, koji su ovdje nalazili duhovnu okrepu i ohrabrenje, upućujem veliku zahvalu i priznanje. Bog ih blagoslovio! I preporučam vaše buduće duhovne i druge potrebe njihovoj kršćanskoj ljubavi.

II.

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je čudo Božje ljubavi. Upravo ono o kojemu smo pjevali u pripjevnom psalmu riječima: „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna“ (Ps 98,1). Ovo je svetkovina svetosti, kakvu su poznavali praroditelji u zemaljskom raju prije negoli su podlegli napasti i sagriješili. Ovo je blagdan svete Žene, koja je bila začeta bez ljage istočnoga grijeha. Jedina osoba u povijesti ljudskoga roda, koju je Bog tako počastio. Nju su jedinu buduće zasluge muke i smrti Isusa Krista, Otkupitelja od grijeha, koje je Božja svemoć imala u vidu, već od njezina začeća zaštitile od posljedica Adamova pada. Ona je jedino ljudsko stvorenje, koje je Bog odlikovao tim privilegijem. To zato što je ona imala roditi Svetoga, Bezgrešnoga i Besmrtnoga Sina Božjega, Boga i čovjeka Isusa Krista, te je bila pripravljena kao čist, svet i bezgrešan stan za Njega.

Ovaj blagdan, međutim, nije proslava samo Marijina privilegija, kojim ju je Bog obasuo. On se duboko tiče također nas i trebamo ga razumjeti u svjetlu riječi iz Poslanice Efežanima. Maloprije smo naime čuli, kako apostol Pavao blagoslivlje Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. I nastavlja: „U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome“ (Ef 1,4-6).

Dakle: Da budemo sveti i bez mane! Svaki pojedini. Svi smo pozvani da budemo sveti i bezgrešni. To je naša prava svrha. To je Božji plan s nama. Sa svakim pojedinačno. U taj plan se uklapa Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije kao početak njegova ostvarenja u povijesti. Po njoj je u Isusu Kristu među ljude došao Božji blagoslov spasa. Nju je Bog učinio bezgrešnom „radi“ nas, jer je Krist, po njezinoj suradnji s Duhom Božjim, postao čovjek i sve činio radi nas i radi našega spasenja (usp. Lk 1,77; 22,20; Rim 4,25; 1 Pt 2,21). No, posvećenje i spasenje nije svrha smo pojedinaca, nego i svrha cijele Crkve. Krist želi, kao što u nastavku iste Pavlove poslanice čitamo, da „sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane“ (Ef 5,27). To pak znači, da Bog želi da bude posvećeno cijelo čovječanstvo, da bude sastavljeno od sastavljeno od svetih i neporočnih. To je dakle veliki plan Božji. Opći Božji plan spasenja.

III.

U predslovlju, koje ćemo izmoliti nakon prinosa darova, obraćajući se Bogu Ocu, ispovjedit ćemo vjeru da je On Gospu, uza sve rečeno, postavio također „znakom početka Crkve, zaručnice Kristove, ljepote bez ljage i bore“. Te riječi znače, da uz Marijin osobni privilegij bezgrešnosti, te uz njezinu pojavu kao poziv svima na svetost, danas u bezgrešnoj Bogorodici slavimo također početak posvema ostvarene Crkve. Ona je prvi sveti vjernik, koji je hodio ovom zemljom. Ta ista Crkva svetaca, nakon Gospina uznesenja na Nebo, u njoj je započela dostojno stajati pred Bogom: sva u sjaju, bez ljage, bez nabora, već sveta i bezgrešna. Marija je tako prvi slučaj ostvarenja Božjega plana spasenja i garancija, da će se ostali dio toga plana ostvariti do kraja.

„Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Lk 1,37). To jest, uz Božju pomoć, i nama je moguće biti posvećen i spašen. Međutim, da bi Bog učinio čudo našega posvećenja, potrebno je da svatko, kao i Marija, slobodno pristane uz Božju Riječ. Da izgovori i da se ponaša u skladu s obećanjem: Evo službenika ili službenice Gospodnje! Neka mi bude po riječi Božjoj! (usp. Lk 1,38).

U Mariji već sada svom ljepotom blista budući sjaj spašene Crkve. Tako Marija nije samo iza nas, negdje u prošlosti: po svom privilegiju bezgrešnosti i po svom pristanku na volju Božju. Ona nije samo početak Crkve. Marija je također ispred nas, kao naša odvjetnica milosti i uzor svetosti za Narod Božji. Ona je ispred nas i kao na nebo uznesena, po čemu je prvina svih spašenih. Kao što je Krist, po svom uskrsnuću, prvina usnulih (1 Kor 15,20).

IV.

Blagdan, kojim ispovijedamo vjeru u Gospinu bezgrešnost, i kojim se sjećamo početka njezina života u krilu majke Ane, istovremeno je najava Kristova dolaska. Po tomu je ovaj blagdan zora našega spasenja, zvijezda zornica koja je najavila izlazak Sunca, početak povijesnoga Božjega dolaženja među ljude, prvi čas „došašća“ Božjega. To je vrlo prikladno spomenuti, jer se nalazimo u vremenu, koje nazivamo Došašće i kojim se pripravljamo za obilježavanje blagdana Kristova stvarnoga dolaska, svetkovinu Isusova rođenja. I podsjeća nas, da Isus Krist svoje dolaženje među ljude vrši istovremeno na više načina.

Prvo, blagdan Božića proslavit ćemo sjećajući se velikoga događaja u ljudskoj povijesti, Isusova dolaska na način rođenja, za što se pripravljamo pobožnim vježbama i obraćenjem.

No, vrijeme Došašća je istovremeno podsjećanje da, osim na način naše memorije, Isus među ljude redovito i stvarno dolazi za vrijeme svakoga slavlja Svete Mise. Vjerujemo, da je on stvarno prisutan svojim tijelom i svojom krvlju pod prilikama kruha i vina. Tako se svako slavlje svete Mise sastoji od „došašća“, odnosno naše priprave na Isusov dolazak, i „božića“, odnosno Isusova dolaska među ljude.

I treće, vjerujemo i u nadi očekujemo također Isusov ponovni dolazak na kraju vremena, kada će se pojaviti kao milosrdni sudac. Vjerujemo u uskrsnuće svoga tijela i svoj život vječni. Tako, gledano pod vidom konačnoga i vječnoga spasenja, cijeli ljudski životni vijek, kao i cijela ljudska povijest, treba se tumačiti kao jedno dugo „došašće“, koje će završiti trajnim „božićom“ – zajedničkim životom Boga sa spašenima.

Da bismo se dostojno pripravili za Isusov dolazak i omogućili mu, da se zaista plodonosno nastani u nama – bilo na razini trajne memorije, bilo na razini Euharistije, bilo na razini ponovnoga dolaska o svršetku svijeta – potrebno je, da u životu primijenimo Gospino pravilo, koje smo čuli na kraju današnjeg Evanđelja: Da budemo službenice i službenici Gospodnji, koji prihvaćaju Riječ Božju (usp. Lk, 1,38).

Po zagovoru svetoga Leopolda Mandića, neka tako bude! Amen.

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. siječanj 2018.

    Non state solo nella “nuvola”, ma pensate in modo integrale

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: