Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. travanj 2018.

Izdvajamo

Sarajevo, 9. prosinac 2017.

Kardinal Puljić posvetio oltar u kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa

Tijekom svečanog Euharistijskog slavlja, 9. prosinca 2017. u zdanju Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić posvetio je oltar u sjemenišnoj kapelici.

Prije početka Svete mise kardinala Puljića, apostolskog nuncija u BiH mons. Luigija Pezzuta, „predšasnike rektore, sve bivše i sadašnje odgojitelje, kolege odgojitelje-predstavnike iz drugih sjemeništa“ i sve druge svećenike, profesore, časne sestre, bogoslovnu zajednicu i sve okupljene najsrdačnije je pozdravio rektor preč. Josip Knežević poželjevši im dobrodošlicu „posvetu oltara naše kapelice Naviještenja Gospodinova rođenja“. Podsjetio je da su „ove akademske godine i godine svećeničke formacije ušli u 128 godinu postojanja naše Bogoslovije“ te dodao da je „Bogoslovija kao i hrvatski narod često bio obespravljen – od nacionalizacije imovine do izbjeglištva u Bolu na otoku Braču“ tijekom nedavnoga rata i opsade glavnog grada BiH. Kazao je i da su osjetili gorčinu komunizma kada je, „nakon II. svjetskog rata, dio sjemenišne zgrade bio nacionaliziran sve do 1969. kada ga je tadašnji nadbiskup blage uspomene Smiljan Franjo Čekada morao otkupiti od komunističkih vlasti“. Rekao je i da iseljavanje onih, koji su uzurpirali zgradu Bogoslovije, nije išlo glatko o čemu svjedoče pojedini živi svećenici i profesori koji su bili u to vrijeme bogoslovi ili odgojitelji. Spomenuo je da se o tome može pročitati u intervjuu koji je listu bogoslovne zajednice „Gorući grm“ dao mons. Petar Jukić. Podsjetio je da je početkom 70-ih godina započela obnova bogoslovne zgrade i uređenje današnje kapelice kao bogoslužnog prostora kojoj je za naslovnika stavljeno Navještenje Gospodinova rođenja. Dodao je i da su, zauzimanjem dvojice sada umirovljenih profesora vlč. Bože Odobašića i mons. Mate Zovkića, dobili mozaik Naviještenja Gospodinova rođenja.

„Ovog ljeta odlučili smo malo obnoviti kapelicu... Ono što je započelo 70-ih godina, evo završavamo ovom posvetom ugrađujući moći bl. Ivana Merza u oltar. Odlučili smo se za bl. I. Merza jer postoji podatak da je, tijekom boravka u Sarajevu, upravo ovim hodnicima volio moliti krunicu i brevijar. Zahvalan sam biskupu banjolučkom mons. Franji Komarici koji nam je dostavio njegove moći na čašćenje. Nadam se da će primjer ovog mladića biti primjer svetosti i našim bogoslovima“, kazao je u svom pozdravu rektor Knežević.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić najprije je podsjetio na bogatu simboliku oltara. „Oltar je i žrtvenik i stol s kojeg blagujemo. Ujedno je i simbol Krista. Zato, svaki put kad počinjemo slaviti Misu, ljubimo oltar, ljubimo Krista jer činimo na tom oltaru ono što nam je On ostavio govoreći: 'Ovo činite meni na spomen'“, kazao je kardinal Puljić potičući sve nazočne da shvate veličinu i ljepotu te posvete. Istaknuo je da se na oltaru Krist žrtvuje i obnavlja nekrvna žrtva, „ona koju je Isus na veliki četvrtak učinio pred apostolima na posljednjoj večeri kao i ona koju je Krist na veliki petak krvlju svojom posvetio i prinio“. Dodao je da se ta ista žrtva obnavlja na oltaru. Kazao je da, kao što je Isus dao apostolima blagovati njegovo tijelo i njegovu krv, isto čini i danas preko svoga posvećenog službenika, svoga svećenika da on u njegovo ime to čini njemu na spomen.

„Moći su simbolika da se svetost rađa s tog oltara. Sveci postaju hraneći se riječju i tijelom Kristovim i slijedeći Krista raspetoga“, kazao je kardinal Puljić dodajući da su moći poziv vjernicima da se posvećuju po blagovanju s oltara i prihvaćanju Božje riječi. „Naše srce je taj oltar jer mi u svom srcu prikazujemo te molitve, žrtve i sjedinjenje s Isusom Kristom. Ova posveta oltara treba nam prisvijestiti posvetu našeg srca koje je žrtvenik, na kojem se život daruje... Kad god uđemo u crkvu i vidimo oltar, trebao svatko od nas prepoznati sebe, svoj identitet kršćanina koji pripada kraljevskom svećenstvu da se prikazuje Bogu“; kazao je kardinal Puljić podsjećaju na riječi prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera da živjeti znači ljubiti i činiti ono što je Bogu drago. Dodao je da oltarni kamen označava čvrstoću vjere koju treba svakoga dana živjeti. Istaknuo je da nema posvećenja bez strpljivosti i trajnog obnavljanja vjernosti Bogu.

„Druga simbolika oltara jest njegovo mazanje svetim uljem koje pokazuje da smo i mi pomazani kod kršenja i krizmo, a mi koji smo primili sveti red, i prigodom ređenja. Pomazanici Božji – to je naše dostojanstvo. Kao što se oltar posebno čuva da bude sveto mjesto, tako svaki koji je pomazan treba shvatiti svoje dostojanstvo odnosno da je sveto mjesto Božje prisutnosti“, kazao je kardinal Puljić ističući da Isus Krist, koji je kazao Zakeju: 'Žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući', ne želi boraviti ponajprije u zlatnim posudama i tabernakulima nego u čovjeku. „Naše srca, duša i savjest jesu dom Božji. To je žrtvenik na kojem se život prikazuje... Udomi se, Gospodine, u našem srcu i životu da živimo to pomazanje i posvećenje kako bi bilo prepoznatljivo da su Kristovi“, istaknuo je kardinal Puljić koji je dodao da će, kod posvete oltara zapaliti i pet grumena tamjana kao simbola žrtve. „Oltar je žrtvenik. To je simbolika svakodnevnog čovjekova žrtvovanja. Nema predanja Bogu bez žrtvovanja“, kazao je kardinal Puljić ističući je Božji poziv da budu ljudi žrtve odnosno da gore iz Božje ljubavi. „Nema vatre bez izgaranja. Zato onaj koji želi gorjeti za Božju ljubav mora biti spreman izgarati žrtvom. Pet grumena tamjana označava pet Kristovih rana po kojima smo otkupljeni. Moramo ići tim putem ako želimo sudjelovati u suotkupljenju ljudi“, rekao je kardinal Puljić podsjećajući na riječi da ljudi najviše vjeruju ožiljcima čavala odnosno spremnosti na žrtvu. Kazao je da je Isus često govorio o kraljevstvu nebeskome kao mjestu „gdje ćemo sjesti za stol Gospodnji“. Kazao je da je brojnim ljudima čast biti za stolom s nekim poznatim osobama. „A gdje može biti veća čast od toga da se sjedne za stolom s Onim koji se sav nama daje? Ne smijemo izgubiti svijest da pristupamo tom časnom stolu, mjestu posvećenja“, kazao je kardinal Puljić u prigodnoj propovijedi.

Uslijedio je obred osvete oltara. Kardinal Puljić potpisao je povelju o posveti te u oltar ugradio moći blaženoga Ivana Merza s poveljom. Nakon molitve Litanija svih svetih, molio je da „Gospodin posveti ovaj oltar za Kristovu žrtvu, da bi se oko njega okupljali vjernici, s njega hranili Kristovim tijelom i krvlju i tako rasli i vjeri i ljubavi“. Potom je pomazao cijeli oltar uljem svete krizme te molio da „po tom pomazanju oltar bude vidljivi znak Kristova otajstva“. Uslijedila je posvetna molitva te kađenje oltara i vjernika. Zatim je stavio na oltar žar i na njega tamjan te ga blagoslovio i pokadio oltar nakon čega je oltar pokriven i rasvijetljen te stavljen oltarnik i upaljene svijeće i svjetla oko oltara. Tim činom završio je obred posvete crkve, a Sveta misa nastavljena je prinosom kruha i vina za Euharistijsko slavlje.

Na kraju Svete mise rektor Knežević zahvalio je svim sudionicima Misnog slavlja počevši od kardinala Puljića i biskupa preko bivših odgojitelja, bilo poglavara ili profesora, „koji su ugradili dio svoga života u životni mozaik ove naše Bogoslovije, do sestara Služavki Malog Isusa „koje su dugi niz godina djelovale ovdje“. „Posebna zahvala ide našim dobročiniteljima, pogotovo onima koji su ugradili sebe u ovu kapelicu, od njezina osnutka do evo posvete njezina oltara. Svaka je odgojiteljska ekipa nešto napravila – od postaja križnog puta koje su darovi bivših rektora i jednog vicerektora, preko nabavke orgulja, ugradnje ovih vitraja koji prikazuju otajstva svijetla i Emaus čije donatore možete pročitati na samim vitrajima, do zadnjih dobročinitelja koji su pomogli ovu obnovu, a to su: vlč. Mirko Šimić u ime Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Veselko Župarić, vlč. Josip Vranješ, vlč. Josip Grubišić, vlč. Luka Pranjić, vlč. Željko Odobašić i vlč. Luka Lucić koji su se velikodušno odazvali i pomogli ovaj naš projekt. Zavjetne misnice koje možete vidjeti na nama dar su trenutne odgojiteljske ekipe“, kazao je rektor Knežević.
Nakon Svete mise uslijedio je zajedničko druženje kod objeda.

U spomenutom intervjuu „Gorućem grmu“, koji je vodio bogoslov Ivan Dragičević, mons. Jukić, između ostalog svjedoči: „Bogoslovija je bila oduzeta 1946. godine i nismo imali nad njom nikakvih nadležnosti osim što su trojica Isusovaca ostali na profesorskom krilu. Oni su bili tu cijelo vrijeme i ostali. To je i spasilo Bogosloviju da nije totalno oduzeta. I crkva je ostala; oni su koristili crkvu. Dakle, samo tri sobe i tri Isusovca su ostali jer su oni vodili upravu sjemeništa tako im je Stadler povjerio od osnutka. Godine 1893. ovdje je počela Bogoslovija i on je to povjerio Isusovcima koji su ostali ovdje cijelo vrijeme komunizma do 1969.. Godine 1969 uspjelo se vratiti profesorsko krilo. Dakle, sjemenište ima tri bloka: u sredini je crkva i iza nje kuhinja – to je jedno. Lijevo krilo je bogoslovsko krilo; tu su bogoslovi stanovali i tu su bila predavanja na Visokoj teološko-filozofskoj školi, a na desno od crkve je profesorsko krilo, kao i danas. Dakle, to krilo desno koje nazivamo profesorsko nije bilo nacionalizirano, a bogoslovsko je bio nacionalizirano. I 1969. godine to krilo koje nije bilo nacionalizirano smo uspjeli vratiti, tako da smo dobili osim te tri isusovačke sobe i crkve koju smo posjedovali i sve ostale prostorije na tom bloku“, kazao je, između ostalog mons. Jukić. (kta)


foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. travanj 2018.

    Papa: il Signore moltiplichi le vocazioni

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: