Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. prosinac 2017.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 3. prosinac 2017.

AUDIO: Propovijed kardinala Puljića na Misi đakonskog ređenja u sarajevskoj katedrali

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, 3. prosinca 2017., na prvu adventsku nedjelju u katedrali Srca Isusova predvodio je Euharistijsko slavlje tijekom kojeg je zaredio za đakone dvojicu kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Za đakone su zaređeni fra Silvio Zlatarević i fra Mario Dadić. Prigodnu propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:
 
Draga braćo misnici,
draga braćo i sestre u katedrala i vi koji nas pratite preko valova Radio Marije Bosne i Hercegovine,
a na poseban način dragi ređenici za đakona. 
 
Danas, na prvu nedjelju Došašća, želim najprije staviti naglasak na to sveto vrijeme. Proživljavajući ovih dana sve ono što i vi proživljavate, dobio sam jednu finu poruku koja otprilike glasi: Kada dođu dani grubi, sjeti se da te Bog ljubi! Prijatelj pošiljatelj htio mi je poslati poruku ohrabrenja da je, što god proživljavali, Božja ljubav prisutna. Došašće ima radosnu konotaciju jer mi, zapravo, u Došašću idemo u susret Onome koji je očitovao svoju ljubav; utjelovio se, rodio se i darovao nam se. Zato Došašće želimo doživjeti kao vrijeme prepoznavanja Božje ljubavi, da smo voljena bića. Kada je svjestan da je voljen, čovjek ima unutarnju sigurnost i psihičku snagu koja ne dolazi od njegove tjelesnosti i sredine nego je to snaga vjere. Hodočašće u ovom Došašću jest hodočašće vjere. Hodimo kroz to vrijeme jačajući vjeru i u toj vjeri prepoznajemo se kao voljena bića kako bi imali snagu da se istinski ostvarimo i radosno u vjeri živimo.

Središnja misao današnjih čitanja jest Isusov poziv koji je sv. Marko zapisao u evanđelju: Bdijte! Čovjek se vrlo lako uljulja, zapusti ili ogugla pred izazovima trajnog kršćanskog življenja. Zato evanđeoska riječ – bdijte – jest poruka Došašća da čovjek bdije nad onim što mu Bog daje, da ne izgubi svoj smjer kako bi sačuvao darove Božje. Moja prva riječ jest poticaj da shvatimo: ovo vrijeme želi nas probuditi iz ovozemaljskih težnji, iz kriterija koje nameće javno mnijenje; potiče nas da proniknemo po vjeri u ono po čemu čovjek dobiva dostojanstvo, a to je da ga Bog ljubi. Darovao ti je da budeš dijete Božje; približio nam se da bi se i mi njemu približili. Zornice, na kojima ćemo tijekom Došašća sudjelovati, imaju divni smisao, a to je da iz noći prelazimo u dan. Taj dan jest svjetlo vjere. Dobro znate kako se u noći teško orijentirati. Vi, koji ste noću pješačili, znate da se, kad ugledate svjetlo, teško možete orijentirati koliko je ono daleko. Sjećam se, kada sam prije gotovo pedeset godina polagao vozački, kako me je stari svećenik učio da, kad vidim samo jedno svjetlo auta koji mi dolazi noću u susret, da je to auto još daleko, ali kad ugledam oba fara, znak je da mi je blizu i ne trebam pretjecati. Na simpatičan način dao mi je do znanja kako se u noći može procijeniti daljina svjetla iz suprotnoga smjera. Slično je i u svakodnevnom životu. Kada čovjek upadne u kakvu tamu, svjetlo može razbiti tu tamu. To dobro znaju bolesnici koji noću često proživljavaju teške trenutke čekajući svanuće. Došašće nas uči da idemo svanuću, zori, danu, idemo Onome koji je obasjao i osmislio naš život. Zato poruka – bdijte – jest izazov i poziv da ne oguglamo na ovo javno mnijenje i da ne mislimo kako je to jedino ispravno mišljenje; da se ne damo zarobiti tim danima grubim nego da prepoznamo to svjetlo koje se pojavilo, među nama udomilo i koje nam obasjava naš život kako bi ga prepoznali kroz molitvu, pokoru i obraćenje i kako bi osjetili da idemo u susret Gospodinu.

Sad se obraćam našim dragim ređenicima. Cijeli naš život jest jedan Advent, Došašće. Ne idemo samo u susret Božiću nego i prema konačnom susretu s Bogom. Zato u tom Došašću silno je važno da bude onih koji će naviještati i svjedočiti. Ovu dvojicu mladića redim za đakonat. Time preuzimaju obvezu biti molitelji Crkve koja im povjerava Časoslov naroda Božjega. Oni će kao molitelji moliti u ime cijele Crkve. Danas stavljaju u službu svoje srce i usta da Crkva kroz njih moli kako ljudi ne bi izgubili to svjetlo i da ne posustanu u bdijenju i traženju toga svjetla. Iako su kao redovnici već preuzeli trostruki zavjet, danas ponovno obećavaju to opredjeljenje svjedočiti za Isusa Krista. Danas po svetom redu postaju prvi službenici oltara, pomoćnici svećenicima i biskupima; postaju služitelji Krista koji se žrtvovao. Njemu služiti znači i sam biti spreman na žrtvu.

Dragi ređenici, ako u životu želite biti sretni, shvatite ljepotu služenja i žrtvovanja jer ćete samo tako otvoriti srce za ou vjerničku sreću. Danas ćete dobiti posebno poslanje naviještanja Evanđelja koje je Božja riječ i Božje svjetlo. To naviještanje mora proći kroz vaše srce da bi bili uvjerljivi. Puno je priče, ali iza priče često nema ljudi. Toliko puta osvjedočili smo se o istinitosti one narodne izreke da se od laži nitko nije udavio. Želite li biti vjerodostojni Kristovi svjedoci, živite ono što naviještate pa ćete biti uvjerljivi. Danas preuzimate ulogu dijeljenja sakramenta svete pričesti i drugih sakramenata u skladu sa svetim redom đakonata. Nerijetko se naviknemo neke stvari raditi mehanički. A kolika je ljepota davati Isusa ljudima. Prevažno je biti svjestan te ljepote, dostojanstva i dara. Nismo mi to zaslužili nego je to izmoljeno. Danas preuzimate službu koju su imali đakoni u prvoj Crkvi a to je služenje u ljubavi. Zato morate rasti u ljubavi. A ljubavi nema bez žrtve. Želim vas ohrabriti: ne bojte se, nećete se istrošiti ako se istinski žrtvujete iz ljubavi nego ćete se obogatiti jer ćete obogaćivati druge.

Vas, koji sudjelujete ovom svetom činu, molim da ne zaboravite Isusovu zapovijed: Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Lk 10,2). Naša je obveza izmoliti one koje Bog poziva kako bi bili hrabri reći: Evo me! Potrebno je danas u ovakvom ozračju imati hrabrosti reći Isusu: Evo me! Vas, koji ste ovoj dvojici ređenika najbliži po krvi počevši od roditelja i braće i sestara, pozivam da ih podupirete posebno od danas kako bi po služenju bili na ponos i vama, župi, Provinciji i Nadbiskupiji odnosno Biskupiji u kojoj budu djelovali. Bez molitve će se urušiti. Zato je prevažno da molimo i ostvarujemo Isusovu zapovijed po molitvi gospodaru žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Molite da budu radnici Kristovi, a ne lijenčine i zgubidani; da budu radnici koji se ne boje žrtvovati za Isusovo djelo.

Draga braćo i sestre, svi smo mi u hodu u susret Gospodinu. Došašće je cijeli naš život. Bdijmo! Nemojmo dozvoliti da nas zatruje radno mnijenje, ogorčenost i mržnja. Evanđelje je snaga naša. Krist je nas otkupio i On nas ljubi. S tom sviješću pođimo u svagdanju život. Amen.

Poslušajte audio zapis propovijedi kardinala Puljića.

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    11. prosinac 2017.

    Papa a Santa Marta: no lamentele, fatevi consolare da Dio

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: