Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. prosinac 2017.

Intervju

Kardinal Vinko Puljić

Kardinal Vinko Puljić

Sarajevo, 21. studeni 2017.

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski

Stav Katoličkog tjednika je stav ove mjesne Crkve

O Katoličkom tjedniku, uz njegove urednike, zasigurno nitko nije pozvaniji govoriti nego vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić koji je bio spiritus movens oživljavanja ove tiskovine koju su nasilno obustavili komunisti nakon Uskrsa 1945. Iako je kardinal Puljić do sada dao 15 puta intervju našemu listu, ovaj put povod je bio 15 godina neprekinutoga izlaženja Katoličkog tjednika kojemu je nadbiskup jedan od čestih suradnika i neumornih promicatelja.

Uzoriti, prisjećajući se kako je sve to izgledalo, kako se rađala ideja obnove Katoličkog tjednika, što nam možete kazati?

U biti, nakon strahota rata, vidjeli smo da su mnogi naši ljudi pošli u bijeli svijet i više ne znaju što se događa u njihovu rodnom kraju, u zavičaju, a i sto tako i ovi koji su ostali premalo su bili uvezani. Tad sam se ozbiljno počeo baviti mišlju kako naći jednu tiskovinu koja bi povezivala te ljude ili na neki način, ne samo informirala, nego pomogla im liječiti ratne rane pomoću riječi Božje. Evangelizirati ih. Najprije je bilo teško naći čovjeka koji će to pokrenuti, a potom – nisam trebao izmišljati toplu vodu jer je do kraja Drugog svjetskog rata postojao Katolički tjednik – uložiti snage u obnovu toga medija. U početku sam imenovao jednoga profesora s nadom da će to pokrenuti, jer je sposoban, međutim, vidio sam da je to za njega bio prevelik zalogaj. Nije se usudio upuštati u tu avanturu. Zato sam jedva čekao da dođe čovjek koji će smjeti htjeti uhvatiti se u koštac s time. To je bio dr. Ivo Balukčić koji se nakon vremena rata vratio u domovinu. Tada je bilo vrlo teško i materijalno stanje. A on možda nije pratio kako se sve odvija na tom području, nego mu je bio bitan sadržaj i izgled tjednika. Na to se više usredotočio. I tako je polako krenuo Katolički tjednik.

Vaši će, svojedobno najbliži, suradnici kazati da ste već preuzimajući službu vrhbosanskog nadbiskupa spomenuli Katolički tjednik. Jeste li se već negdje imali prigodu susresti s tim listom koji je izlazio od 1922. do 1945. godine?

Jesam, itekako. U raznim arhivima koje sam prelistavao. I na neki način, vidio sam kako je to bila snažna poruka. Posebno čitajući poruke nadbiskupa Ivana Ev. Šarića koji je isticao da je katolički tisak propovjednik u kući. I tad sam se uvjerio da je to istina. Jer ono što mi reknemo u propovijedi pa i onda kada bude preneseno u elektronskim medijima, to lako prođe i zaboravi se, a pisana riječ je ta koja ostaje i na neki način „provocira“ čitatelja. Sjećam se iz svoje obiteljske kuće gdje nam je tiskovina bila u jednoj ladici. I kad god smo imali slobodnoga vremena redovno bi je netko uzeo čitati, bilo naglas, bilo privatno. Tad sam shvatio da je zbilja točno to što je nadbiskup rekao da je katolički tisak propovjednik u kući. I tu sam ideju nosio u sebi, upravo nadahnjujući se na primjeru nadbiskupa Šarića.

Katolički tjednik kojeg ste pokrenuli, svjetlo dana je ugledao 24. studenoga 2002. Što se zapravo htjelo s tim tjednikom?

Pa, evo, kao što sam spomenuo: u prvom redu htjeli smo ući u naše obitelji, s pisanom riječju i na neki način pomoći ljudima da kroz čitanje nađu svjetlo kojim će liječiti svoje ratne rane, a također uvezati se i upoznati s mnogim događanjima u Crkvi, jer u javnosti je bilo premalo katoličkih informacija. Zato smo htjeli da Katolički tjednik bude i informativan i formativan. To je zapravo u prvom redu bila intencija, i nažalost nismo uspjeli kako smo htjeli, koliki je entuzijazam bio. Ali, hvala Bogu, pokrenuo se i krenulo je hrabro naprijed i ja se nadam da će to što smo započeli polako rasti kao jedno stablo koje će uroditi plodom.

Kakav je odjek tada bio kod svećenika?

Svećenici su možda bili preokupirani raznim poslovima i kad su dobili još i to da trebaju širiti Katolički tjednik, mnogi su to nekako doživjeli kao još jedan teret. Međutim, neki su ozbiljno shvatili i njima odajem priznanje. Shvatili su da je to itekako korisno i to je zapravo jedan način propovijedanja Božje riječi, a i upoznavanja ljudi s informacijama Crkve. Pogotovo s onime što papa govori, što biskup govori, što se događa u Crkvi. Zato sam smatrao da je to važno. Međutim, svi svećenici nisu tako gledali, oni su više gledali na način „Sad će me još i to zaposliti“, pogotovo jer nije lako skupiti sredstva da se plaćaju ti tjednici svaki put.

Od 2002. godine do danas, Katolički tjednik je doživio raznoraznih promjena. Vi ste 2007. postavili dva mlada svećenika za direktora i urednika. Mnogi će se pitati kako se niste bojali takvo što učiniti zbog odgovornosti koje nosi javni diskurs?

Vidio sam da se stariji ljudi teže prilagođavaju te se češće vode računicom hoće li uspjeti. A znao sam da mladi ljudi imaju entuzijazam i hrabrost, pa i onda kad se pogriješi. I upravo sam znao da će to ići jednim mladenačkim duhom, otvorenim učenju. I možda je to glavni moj razlog bio što sam otkrio upravo u vama kao uredniku mladića koji je otvoren učenju, koji se nije bojao novih ideja, koji itekako uvažava crkvena načela. I ja sam znao da će to krenuti. Bogu sam zahvalan da taj entuzijazam nije splasnuo kroz svih 10 godina.

Direktora sam imenovao na poticaj nekih mojih suradnika znajući da nije lako doći do sredstava. Rekli su mi za njega da će on to svojom umjesnošću moći namaknuti. Ne želeći se hvaliti, spominjem kako sam i ja osobno na početku uložio poprilično financijskih sredstava tj. jedan dio svoje ostavštine koju sam ja dobio, u Katolički tjednik. To je prilično velika svota bila da bi se moglo pokriti sve one dugove koji su nastali. Zato mi je bilo drago što je novi direktor istinski išao tražiti sredstva da ne moramo strahovati hoćemo li moći izdati novi broj tjednika. 


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. prosinac 2017.

    Papa: il Natale rimuove le barriere dell’indifferenza

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: