Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. prosinac 2017.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 45

Katolički tjednik br. 45

Sarajevo, 15. studeni 2017.

Katolički tjednik

Siromasi i sirotinja

Na ovdašnjim prostorima ništa nije tako vidljivo, ali i proturječno kao siromaštvo. Ljudi će kazati kako jedva spajaju „kraj s krajem“, a istodobno će praviti obilate proslave svojih blagdana, svadbi i rođendana; žalit će se kako nemaju posla, a neće prihvatiti raditi „svašta“ i reći će kako je „bolje džabe ležati, nego džabe raditi“; uvrijediti će se ako im netko kaže da su lijeni i nesposobni, a rado će sve učiniti da dobiju bilo kakvu donaciju jer na to, po nekoj logici, „imaju pravo“… I tako bismo mogli nastaviti niz sve dok se sami u nečemu ne prepoznamo. Ipak, narod je oduvijek razlikovao siromahe od sirotinje, odnosno bio je solidaran prema ljudima koji su iz raznoraznih razloga zbilja zapali u stanje materijalne oskudice, a prezirao je one koji su svojim načinom življenja očitovali kako je „besmisleno“ truditi se i raditi kada se toliko može i isprositi. Posljednji rat, nakon kojega je stasala cijela jedna generacija, proizveo je situaciju u kojoj je sve više i siromaha i sirotinje, ali i onih koji su se na račun njih obogatili, dovodeći skoro do nestanka tzv. srednje klase. Prvi Svjetski dan siromašnih koji se u Crkvi, prema želji i odredbi pape Franje, obilježava na 33. nedjelju kroz godinu, prigoda je na osobit način promisliti ovu tematiku.
 
Raščlanjujući i razlikujući pojmove „siromah“ i „sirotinja“ važno je uočiti da je prvo evanđeoska, a drugo bjelosvjetska kategorija. Siromaštvo odlikuje poniznost, nenametljivost i šutljivo trpljenje, dok je sirotinja sve suprotno tomu: prefriganost, bahatost i galamljiva kuknjava. Prvo je više posljedica spleta različitih nesretnih okolnosti i nepravdi, a drugo je rezultat neuredna života i moralne pokvarenosti. U krajnjoj crti siromah je stanje, a sirotinja izbor i „profesija“. Ove druge ponajbolje ocrtava šala koja kaže kako je neki prosjak svaki dan od jednog čovjeka dobivao po 20 eura. Međutim, nakon nekog vremena bogati se gospodin prestao pojavljivati. I kada je poslije godinu dana opet susreo prosjaka dao mu je tek pet eura. Ovaj ga upita u čemu je problem, a on mu reče kako se oženio i dobio dijete te kuću sagradio... Prosjak će onda: „Preko mojih leđa kuću gradiš?“…
 
Ipak, zajedničko obilježje oba pojma jest materijalna oskudica. Njome su, prema anketi o potrošnji kućanstva koju svake četiri godine provodi Agencija za statistiku BiH, u 2015. bila pogođena oko 170 000 kućanstava tj. više 500 000 stanovnika ove zemlje, što predstavlja 16,9 % ukupne populacije BiH. Prema istom izvoru prosječno kućanstvo imalo je 2,9 članova i trošilo mjesečno 1 419,48 KM: od toga 437,80 KM za hranu i pića te 981,68 KM za neprehrambene proizvode i usluge. Također, razvidno je da gradska kućanstva u prosjeku troše više od negradskih (1 539,27 KM prema 1 327,69 KM). „Mjesečni prag relativnog siromaštva za jednočlano kućanstvo u BiH u 2015. bio je 389,26 KM. Prag siromaštva za dvočlano kućanstvo bez djece bio je 583,89 KM mjesečno, a za četveročlano kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina bio je 817,45 KM mjesečno“, pojašnjeno je u anketi.
 
Dakle, unatoč činjenici da postoje oni koji su sirotinja po izboru, ipak je jasno kako većina onih koji su u oskudici, ipak ne spada u tu kategoriju. Štoviše, može se sa dostatnom sigurnošću kazati da je puno manje sirotinje nego siromaha. Odatle slijedi kako nemamo mnogo opravdanja za ravnodušnost i nepomaganje. To je na izvrstan način riječima opisao katolički pisac Thomas Merton: „Lako je reći siromahu da prihvati siromaštvo kao Božju volju kada sam imaš toplu odjeću, obilje hrane i medicinsku skrb i krov nad glavom te se ne brineš o najamnini. No, ako želiš da ti vjeruje – pokušaj podijeliti nešto od njegova siromaštva i vidi možeš li to prihvatiti kao Božju volju za sebe!“, Zrnca kontemplacije (1949.).

 

Tu je misao razvio papa Franjo u apostolskom pismu Misericordia et misera, objelodanjenom na zaključenju Izvanrednog jubileja milosrđa 20. studenoga 2016. Kršćani su pozvani izgrađivati kulturu milosrđa i svojom djelotvornom ljubavlju slaviti milosrđe. Poglavito se valja boriti protiv ravnodušnosti opisanoj i u narodnoj poslovici: „Siromah može i tri puta izaći, a da ga nitko ne primijeti.“ „Ne postoji alibi koji može opravdati nezauzimanje za siromašne kada znamo da se Isus poistovjetio sa svakim od njih“, nedvosmislen je Papa (ibid, br. 20). Zbog toga bismo iz vjerničke perspektive mogli konstatirati kako su ponajveća sirotinja oni koji se oglušuju na nenametljive i tihe vapaje siromaha.
 

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    11. prosinac 2017.

    Papa a Santa Marta: no lamentele, fatevi consolare da Dio

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: