Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. prosinac 2017.

Poruke i poslanice

Biskup Tomo Vukšić

Biskup Tomo Vukšić

Mostar, 15. studeni 2017.

Propovijed biskupa Vukšića

Trideseta obljetnica Teološko-katehetskog instituta u Mostaru

U Mostaru na blagdan sv. Alberta Velikoga, 15. studenog 2017. Svetom misom i prigodnom akademijom obilježena je 30. obljetnica Teološko-katehetskog instituta u Mostaru. Svetu misu predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, a prigodnu propovijed uputio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić. Propovijed biskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

Pouka sv. Alberta Velikoga: U susretu s novim kulturama i stvarnostima tražiti novi prikladan način navještaja uvijek istog Evanđelja

Preuzvišeni gospodine biskupe!
Dragi profesori i studenti!
Draga braćo i sestre!

Danas smo se okupili na Euharistijsko slavlje da, u povodu 30. obljetnice mostarskoga Teološko-katehetskog instituta, zahvalimo Gospodinu Bogu za velik blagoslov kojim je, kroz postojanje i djelovanje ove obrazovne ustanove, obdario svoju Crkvu. Zahvaljujemo mu za sve profesore, prijatelje i dobročinitelje. Zahvaljujemo mu posebice za sve studente, a ponajprije za one koji su svoj studij uspješno priveli kraju, jer Institut u njima nalazi svoje osmišljenje. Njihovo obrazovanje i odgoj su jedini razlog njegova postojanja i njegovo poslanje.

Danas zahvaljujemo Gospodinu Bogu također što je blagoslovio Institut te je mogao biti u službi ne samo širenja slave Božje i izgradnje Crkve u Hercegovini, nego također na korist mnogih drugih zajednica Katoličke Crkve s područja Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije, ali i susjednih biskupija u Dalmaciji, odakle su dolazili studenti. A nakon završetka svoga studija, stekavši znanje kao intelektualci te odgoj kao ljudi i vjernici, ovi studenti su primili diplome kvalificiranih navjestitelja Isusove radosne vijesti. Poslije toga, najveći broj njih, s dodatnim službenim poslanjem Crkve, izravno obavlja službu vjeroučitelja ili vrši neke druge crkvene službe. Ostali su odabrali drukčija zvanja te, po svom slobodnom izboru, službu kršćanskih svjedoka vrše na sveučilištima, u medijima, državnoj administraciji, u odgojnim, kulturnim, bolničkim, kaznenim, humanitarnim i karitativnim ustanovama. I jedni i drugi u domovini i inozemstvu na raznim stranama svijeta.

Neka svima njima bude sretno i blagoslovljeno!

Danas je također blagdan svetog Alberta Velikoga (†1280), zaštitnika Instituta. Osim što je svetac, čiji primjer smo svi pozvani nasljedovati, Albert Veliki je za života bio vrlo ugledan filozof, teolog, profesor i biskup, a u Crkvi ga se časti kao zaštitnika znanstvenika. On je uvijek suvremen na području poslanja Crkve da evangelizira akademske, kulturne i znanstvene krugove po tomu što je cijelo svoje znanstveno djelovanje posvetio temi prijateljstva između znanosti i vjere. On je dokazivao da svi znanstvenici mogu, već po savjesnom proučavanju i predani svom pozivu, na autentičan i zadivljujući način izgrađivati se također u svetosti. Takva njegova intelektualna i duhovna otvorenost očitovala se posebice u prihvaćanju i ponovnom vrednovanju aristotelovske filozofije, koja je tada u Europi dobrano bila zaboravljena, te je došlo do oblikovanja filozofije i teologije kao dviju zasebnih znanosti. Njegov originalan doprinos teologiji sastojao se upravo u tomu, što je bio otvoren prema svakom načinu razmišljanja, koji je razuman, etičan i u skladu s objavljenim istinama Svetoga Pisma. Tom svojom otvorenošću, koju je primjenjivao kroz filter evanđeoskih vrednota, on je postao začetnik i protagonista jedne od mnogih kulturnih revolucija u povijesti kršćanstva. Zahvaljujući dobrim dijelom upravo njegovu doprinosu, napisao je papa Benedikt XVI., „tako je u 13. stoljeću rođeno jasno razlikovanje ovih dviju znanosti, filozofije i teologije, koje u dijalogu među sobom skladno surađuju u otkrivanju autentičnoga poziva čovjeka, gladnoga za istinom i blaženstvom. A posebice teologija, koju je sveti Albert definirao kao 'afektivnu znanost', pokazuje čovjeku njegov poziv na vječnu radost, koja izvire iz punoga pristajanja uz istinu“ (Papa Benedikt XVI., 24. ožujka 2010.).

Albertov primjer važan je posebice u naše vrijeme, koje tako ubrzano premješta ljude, mijenja i miješa kulturne horizonte, stvara nove načine pripadnosti, ubrzava razmjenu i primjenu znanstvenih rezultata te donosi posvema nove izazove i potrebu da se na njih daju ispravni odgovori. U tom novom stanju i u novim prilikama također teolozi trebaju tražiti prikladne znanstvene metode i izričaje, a dušobrižnici nove pastoralne načine dušobrižništva i katehiziranja. Pri tomu Albert će uvijek, prije svega zbog svoga načina djelovanja, biti vrlo suvremen i poučan. Svojom otvorenošću prema novim načinima razmišljanja i iznalaženjem rješenja za nove izazove, on jest i bit će poziv i primjer, studentima i profesorima, za ozbiljno bavljenje teološkom znanošću. A kao svećenik i biskup, koji je dostignute novosti, ovisno o prilikama i potrebi, gdje i koliko je bilo potrebno, na različite načine primjenjivao u crkvenom djelovanju i propovijedanju, on je velik primjer također svim današnjim dušobrižnicima i katehetama, te svima koji na bilo koji način sudjeluju, u skladu s Isusovim nalogom, u crkvenom poslanju evangelizacije svih ljudi, naroda i kultura. Zapravo, ovdje se radi o primjeni nauka svetoga Pavla o potrebi iznalaženja prikladnih dušobrižničkih metoda. Naime, ovaj apostol raznih naroda i kultura je, ovisno o slušateljima i kulturnim okolnostima, pronalazio i primjenjivao različite načine djelovanja, a sve radi plodnijega širenja Evanđelja. To je u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima izrazio sljedećim riječima,: „Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu (1 Kor 9,20-23).

Dragi diplomanti!

Vi ćete danas primiti diplomu o uspješno završenom studiju. Zbog toga se, zajedno s vama, najiskrenije radujemo i od srca vam čestitamo. Molimo Boga da blagoslovi sve vaše buduće korake na životnim putovima, kojima će vas njegova providnost voditi. Svoju diplomu primate i radi toga da biste, radeći određeni posao, mogli dostojno živjeti. Međutim, kao svršeni studenti teologije znadete, da vi taj dokument primate također „radi Evanđelja“, kako bi rekao sveti Pavao. Stoga budite zahvalni Bogu što vas je izabrao, da budete glasnici njegove Radosne vijesti. Molimo ga također, da blagoslovi vaše roditelje, koji su vam bili potpora, i sve druge koji su vam pomagali, da se na ovaj način ostvarite. Neka blagoslovi i sve vaše profesore za njihov predav i savjestan rad. Dapače, neka blagoslovi sve nas, da bismo mogli biti ponizni i zahvalni što smo u službi Evanđelja.

Dok budete ovim svijetom pronosili kršćansku radost Evanđelja, koja je vaš osnovni sadržaj, nadahnuće i poslanje, stalno ćete nailaziti također na izazove, koji proizlaze iz susretanja svjetovnoga i svetoga, znanosti i vjere, kulture i Evanđelja, i iz činjenice da se pri tomu te stvarnosti uzajamno prožimaju. I na izazov, da uvijek trebate biti svjedoci i navjestitelji, otvoreni da evangelizirate nove stvarnosti na nove načine. A da biste pri tomu mogli imati siguran putokaz, koji će vas voditi, neka vam, osim primjera svetog Alberta, od pomoći bude i nekoliko savjeta svetoga Bazilija Velikoga (Govor mladima), koji je glede istoga pisao: „Kao što stabljika kao svoju vlastitu osobitost ima to, da se ispuni plodovima u pravo godišnje doba, ali također na sebi nosi ukras listova koji šušte na granama, tako i duši, iako je istina njezin karakterističan plod, nije nedolično, ako se okruži profanom znanošću, kao listovima koji će plodu dati zaštitu i ugodan izgled.“

Pri tom prijateljskom susretu s bilo kojom kulturom i njezinim spisima, kao navjestitelj i svjedok Isusa Krista, kršćanin primjenjuje pravila svoje vjere i morala i preuzima ono što je prihvatljivo i korisno, a ostavlja ono što je štetno. U svom slikovitom izražavanju, sveti Bazilije za takve situacije savjetuje: „Kao što druga stvorenja iz cvjetova se okoriste samo ugodom mirisa ili boje, dok pčele iz njih izvlače samo med, na isti način iz tih spisa, oni koji u njima ne traže samo čar i slast, mogu izvući također koju korist za dušu. Trebamo se upravo primaknuti tim djelima nasljedujući u svemu primjer pčela. One ne slijeću bez razlike na sve cvjetove niti pokušavaju ponijeti sa sobom sve s onih na koje slijeću nego, uzimajući samo što je potrebno za njihov rad, ostavljaju ostalo. Također i mi, ako smo mudri, kad jednom iz tih djela preuzmemo što nam je korisno i u skladu s istinom, ostalo ćemo zanemariti. I kao što, dok beremo ružu, izbjegavamo bodljike, tako ćemo, u prihvaćaju iz ovih knjiga onoga što nam je korisno, biti oprezni na ono što je štetno.“

Primjenjujući pouku pčele pri skupljanju meda ili čovjeka pri branju ruže za odnos kršćanina prema necrkvenim znanostima, sveti Bazilije također preporučuje: „Skoro svi koji su stekli određeni ugled zbog svoje mudrosti, tko više a tko manje, ali svatko prema vlastitim snagama, u svojim spisima tkali su pohvalu kreposti. Njih mi trebamo slušati, nastojeći njihove riječi prevesti u svoj život. Jer onaj tko činima potvrđuje filozofiju što je drugi propovijedaju riječima, jest jedini mudrac, dok su drugi sjenke što se miču.“ U protivnom, ako ne bismo tako radili, bili bismo slični čovjeku koji, dok se hrani, ne želi izbjeći štetnu hranu, slični kormilaru koji nerazumno prkosi olujnim valovima i ne želi pristati u luku spasa, strijelcu koji gađa a ne želi pogoditi cilj, umjetniku koji radi a ne želi ostvariti svoju lijepu zamisao, glazbeniku koji bi htio svirati na liri bez žica, zborovođi koji bi htio nastupati a ne želi usklađene glasove. To jest, u tom slučaju bili bismo u neskladu sa samima sobom i provodili bismo život protivan riječima koje izgovaramo.

Preporučena otvorenost prema novomu nikako nije isto što i opasnost nekritičke povodljivosti. A naspram tom izazovu, koji uopće nije rijedak, sveti Bazilije preporuča: „Ne postoji ništa, što mudar čovjek mora više izbjegavati, od toga da živi prema mišljenu drugoga, i da gleda što misli svjetina, umjesto da se u životu vodi ispravnim razumom. Tako da, i ako bi se morao suprotstaviti cijelom svijetu, biti prezren i riskirati zbog ljubavi prema časti, ništa ga ne bi odvratilo od toga da bira što je prepoznao kao ispravno.“

Na kraju, neka dragi Bog, po zagovoru svetog Alberta, blagoslovi sve, koji na nove načine izgrađuju sklad između ljudske znanosti i objavljene Božje istine, sve koji u susretu s novim kulturama i stvarnostima traže novi prikladan način navještaja uvijek istog Evanđelja i sve koji to ostvaruju u osobnom životu i primjenjuju u dušobrižništvu Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. prosinac 2017.

    Papa: il Natale rimuove le barriere dell’indifferenza

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2017 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: